Virtuelni odnosi: povezivanje ili razdvajanje društva?

Društveni mediji i dezintegracija barijera

Fenomen društvenih medija je fundamentalno promijenio način postojanja društva i njegov utjecaj na način na koji komuniciramo je neosporno značajan. Aplikacije za povezivanje kao što su Tinder i Skype revolucionirali su način na koji se ljudi sastaju i komuniciraju. Platforme kao što su Facebook i Skype omogućavaju korisnicima da ostanu povezani sa bliskim i dragim osobama. Osoba na jednoj strani globusa može se odmah povezati s drugom za nekoliko sekundi. Štaviše, ljudi čak mogu pronaći nova prijateljstva, a možda čak i ljubav.

Tinder, na primjer, aplikacija za upoznavanje pokrenuta 2012. godine, pomaže korisnicima da pronađu romantične partnere. Iako koncept online upoznavanja (ili čak društvenih medija) nije baš nov, njegov domet danas se proteže mnogo dalje nego prije. Za razliku od prije nekoliko generacija gdje su se mečevi pravili u tradicionalnijem stilu, a ljudi koji su tražili veze preko interneta bili su viđeni kao očajni, zbog čega su online izlasci bili mršteni, perspektiva je danas vrlo drugačija. To je mnogo društveno prihvatljivije i postalo je prilično uobičajeno, sa skoro polovina stanovništva SAD-a koja je uključena u medij ili poznaje nekoga ko jeste.

Osim ličnih pogodnosti, društveni mediji nude i profesionalne pogodnosti, kao što su mogućnost promocije brendova, povezivanja s potrošačima, pa čak i pronalaženja posla. LinkedIn, profesionalna web stranica za umrežavanje pokrenuta 2003. godine, ima za cilj da “potakne vašu karijeru”, omogućavajući pojedincima da kreiraju online poslovni profil i povežu se sa kolegama. Aktivna u preko 200 zemalja, samo ova stranica opslužuje više od 380 miliona korisnika, što LinkedIn čini jednom od najpopularnijih mrežnih stranica koje se danas koriste.

Sa digitalnom mrežom koja je trenutno dostupna milijardama, nekoliko barijera je izazvano i kondenzovano. Geografske barijere, na primjer, u suštini ne postoje zahvaljujući komunikacijskoj tehnologiji. Svako ko ima internet vezu i nalog na društvenim mrežama može se pridružiti sve većem svetu virtuelnog prostora i uspostaviti vezu. Bilo da se radi o Twitteru, Snapchat-u, Vineu, Pinterestu ili bilo kojoj drugoj društvenoj mreži, mogućnosti za povezivanje sa istomišljenicima ¾ ili ne¾ je obilje.

Virtuelni odnosi – jednostavno nisu dovoljno stvarni

“Sa svim moćnim društvenim tehnologijama na dohvat ruke, povezani smo – i potencijalno nepovezaniji – nego ikada prije.”

~ Susan Tardanico

S obzirom na to kako se stigma zabavljanja na mreži s vremenom značajno smanjila, čini se neizbježnim da će pronalaženje prijateljstava i romantičnih interesa biti vrlo uobičajena osnova u bliskoj budućnosti.

Međutim, uz sve očigledne dobitke koje društveni mediji mogu ponuditi, potrebno je priznati da nije sve tako fino i otmjeno kako izgleda. Na primjer, u potrebi da se osjećaju voljeno i prihvaćeno u online zajednici, ljudi se često kriju iza maske neautentičnosti i postavljaju iskrivljene slike o sebi. Za one koji traže partnerstvo, važno je razumjeti da ono što se može pojaviti na površini može biti daleko od istine. Neki ljudi nose maske kako bi projektovali sretan i uspješan život, što kasnije može izazvati osjećaj nesigurnosti i sniženog samopoštovanja. Potreba da impresionirate pratioce, prijatelje i druge članove na mreži također može biti duboka, čime se stvarna osoba udalji od njenog predstavljanja na mreži. Umjesto da budu samouvjereni i sigurni iznutra, čini se da osjećaji vrijednosti na čudan način potiču izvana na osnovu broja pratilaca, prijatelja i slično.

Iz tog razloga, čini se da se virtuelni odnosi, posebno oni preko Twittera, Instagrama i Facebooka, odnose na konkurenciju. Koliko re-tvitova je post dobila? Koliko neko ima pratilaca i prijatelja? Čini se da je želja da se dopre do šire publike, bez obzira na kvalitet veze. Naravno, nisu svi koji koriste ove platforme žrtva takvog mentaliteta; međutim, to ne isključuje činjenicu da postoje neki koji uspostavljaju veze na mreži za primarnu svrhu povećanja svoje mreže.

Dodatno, virtuelne veze koje se dešavaju na štetu real one mogu biti površne i inhibirajuće. Prvi nikako ne bi trebalo da dominiraju nad drugim. Koliko često ste vidjeli nekoga kako se smiješi dok šalje poruke i potpuno se povlači sa društvenog događaja? Za ljudska bića, fizička blizina, intimnost i dodir igraju važnu ulogu u odnosima. Ipak, čini se da mnogo više pažnje posvećujemo virtuelnim vezama nego onima koje nas okružuju.

Dakle, kako se boriti protiv naše rastuće ovisnosti o društvenim medijima, a da se ne odvojimo od svijeta oko nas? Balans. Dok društvene mreže nude primamljiv bijeg u potpuno novi svijet, to je svijet Daleko od onlajn komunikacije koju zaista radimo ¾i trebali bi ¾ živjeti. Bez obzira na to koliko „stvarna“ veza izgleda, virtuelni odnosi jednostavno ne nude ono što je prijeko potrebno ljudski veza koja nam je svima potrebna. Naučiti da iskoristimo prednosti koje društveni mediji zaista mogu ponuditi uz održavanje zdrave distance od njih je vještina koju ćemo morati razviti.

Budući trend virtuelnih veza – rastuća iluzija „stvarnog“

Kako sve veći broj ljudi stvara i održava odnose putem internetskih stranica, čini se da budućnost virtuelnih veza blista. Online izlasci i prijateljstva bit će dobro integrirani u mainstream kulturu (nije da već nisu!), a izbor za traženje partnerstva iz raznih razloga bit će dovoljan, posebno kako se komunikacijska tehnologija nastavlja širiti.

Ipak, ono što se čini normalnim moglo bi biti prilično onesposobljavajuće u budućnosti do određenog stepena. Potreba za dodirom, na primjer, može se smatrati čudnom. Fizički lični odnosi, koji su od vitalnog značaja za ljudsko postojanje, mogli bi biti u pozadini. Dr. Elias Aboujaoude, psihijatar sa Stanforda, kaže: “Možda ćemo prestati da 'trebamo' ili žudimo za stvarnim društvenim interakcijama jer nam one mogu postati strane.”

S obzirom na to kako je društvo danas uglavnom zalijepljeno za njihove pametne telefone ili neki drugi elektronski uređaj, to i nije veliki šok. Ipak, činjenica da bi ljudi mogli potpuno odvajanje od stvarnih interakcija je užasno. Potreba za dodirom, uprkos svim tehnološkim napretcima koje možemo vidjeti, nikada se ne može zamijeniti. Na kraju krajeva, to je osnovni čovjek trebati. Tekstovi, emotikoni i video snimci na mreži jednostavno ne zamjenjuju autentičan ljudski kontakt.