Biometrijska identifikacija je osjetljiva tema koja je inspirirala javnu debatu o tome kako može narušiti privatnost podataka. Mnogi ljudi su primijetili da je lako sakriti ili promijeniti crte lica kako bi zavarali uređaje za skeniranje lica. Međutim, otkriven je drugačiji biometrijski sistem koji garantuje beskontaktnu, ali precizniju identifikaciju: otisci srca.
Kontekst otisaka srca
U 2017. godini, tim istraživača sa Univerziteta u Buffalu otkrio je novi sistem sajber sigurnosti koji koristi radare za skeniranje potpisa otkucaja srca. Doplerov radarski senzor šalje bežični signal ciljnoj osobi, a signal se vraća natrag s pokretom srca mete. Ove tačke podataka su poznate kao otisci srca, koji se mogu koristiti za identifikaciju jedinstvenih obrazaca otkucaja srca pojedinca. Otisci srca su sigurniji od podataka o licu i otiscima prstiju jer su nevidljivi, pa je hakerima teško da ih ukradu.
Kada se koriste kao metoda provjere autentičnosti za prijavu, otisci srca mogu obavljati stalnu provjeru valjanosti. Na primjer, kada registrovani vlasnik računara ili pametnog telefona izađe, moguće je da se odjavi i vrati automatski kada sistem otkrije njihove otiske srca. Radaru je potrebno osam sekundi da skenira srce po prvi put, a zatim ga može nastaviti nadzirati neprestanim prepoznavanjem. Tehnologija se također pokazala sigurnijom za ljude, uporedivu s drugom Wi-Fi elektronikom koja emituje manje od 1 posto zračenja koje emituje običan pametni telefon. Istraživači su testirali sistem 78 puta na različitim ljudima, a rezultati su bili više od 98 posto tačni.
Ometajući uticaj
Godine 2020. američka vojska je napravila lasersko skeniranje koje može otkriti otkucaje srca sa udaljenosti od najmanje 200 metara sa oko 95 posto preciznosti. Ovaj razvoj događaja je posebno ključan za Komandu specijalnih operacija američkog Ministarstva odbrane (SOC), koja se bavi tajnim vojnim operacijama. Snajperist koji planira eliminirati neprijateljskog operativca mora osigurati da mu je prava osoba na vidiku prije pucanja. Da bi to učinili, vojnici obično koriste softver koji upoređuje crte lica ili hod osumnjičenog sa onima zabilježenim u bibliotekama biometrijskih podataka koje prikupljaju policija i obavještajne agencije. Međutim, takva tehnologija može biti neefikasna protiv nekoga ko nosi masku, pokriva glavu ili čak namjerno šepa. Dok, s različitim biometrijskim podacima kao što su otisci srca, vojska može biti sigurna da će biti manje prostora za pogrešnu identifikaciju.
Laserski sistem za skeniranje, nazvan Jetson, može mjeriti sitne vibracije u odjeći uzrokovane nečijim otkucajima srca. Pošto srca imaju različite oblike i obrasce kontrakcija, dovoljno su prepoznatljiva da potvrde nečiji identitet. Jetson koristi laserski vibrometar za otkrivanje sitnih promjena u laserskom snopu koji se reflektira od objekta od interesa. Vibrometri se koriste od 1970-ih za proučavanje stvari kao što su mostovi, tijela aviona, topovi ratnih brodova i vjetroturbine – tražeći inače nevidljive pukotine, zračne džepove i druge opasne defekte u materijalima.
Primjena i implikacije otisaka srca
Šire primjene i implikacije otisaka srca mogu uključivati:
- Sistemi javnog nadzora koji koriste skeniranje otiska srca za identifikaciju potencijalnih zdravstvenih problema (npr. srčani udari).
- Etičari zabrinuti zbog upotrebe otisaka srca za nadzor bez pristanka.
- Javni prevoz i aerodromi koji koriste sisteme za skeniranje otiska srca za prijavu pojedinaca ili automatski prijavljivanje neuobičajenih aktivnosti.
- Kompanije koje koriste skeniranje otiska srca za kontrolu pristupa zgradama, vozilima i opremi.
- Lični tehnološki uređaji koji koriste skeniranje otiska srca kao šifre.
Pitanja za komentar
- Koji su drugi potencijalni rizici ili prednosti otisaka srca?
- Kako bi inače ova biometrija mogla promijeniti način na koji radite i živite?
