Gnojidba gvožđa iz okeana: Da li je povećanje sadržaja gvožđa u moru održivo rešenje za klimatske promene?

KREDIT ZA SLIKU:
Image credit
iStock

Gnojidba gvožđa iz okeana: Da li je povećanje sadržaja gvožđa u moru održivo rešenje za klimatske promene?

Gnojidba gvožđa iz okeana: Da li je povećanje sadržaja gvožđa u moru održivo rešenje za klimatske promene?

Tekst podnaslova
Naučnici testiraju da li povećanje željeza pod vodom može dovesti do veće apsorpcije ugljika, ali kritičari strahuju od opasnosti geoinženjeringa.
    • Autor:
    • Ime autora
      Quantumrun Foresight
    • Oktobar 3, 2022

    Sažetak uvida

    Istražujući ulogu okeana u klimatskim promjenama, naučnici testiraju može li dodavanje željeza u morsku vodu potaknuti organizme koji apsorbiraju ugljični dioksid. Ovaj pristup, iako intrigantan, možda neće biti toliko efikasan kao što se očekivalo zbog složene ravnoteže morskih ekosistema i samoregulirajućih mikroorganizama. Implikacije se protežu na politiku i industriju, sa pozivima na pažljivo razmatranje uticaja na životnu sredinu i razvoj manje invazivnih metoda za sekvestraciju ugljenika.

    Kontekst gnojidbe gvožđem u oceanu

    Naučnici sprovode eksperimente na okeanu povećavajući sadržaj gvožđa u njemu kako bi podstakli rast organizama koji apsorbuju ugljen-dioksid. Iako su studije u početku obećavajuće, neki istraživači tvrde da će gnojenje gvožđem u okeanu imati mali uticaj na preokret klimatskih promjena.

    Svjetski okeani su djelimično odgovorni za održavanje nivoa ugljika u atmosferi, prvenstveno kroz aktivnost fitoplanktona. Ovi organizmi uzimaju atmosferski ugljični dioksid iz biljaka i fotosintezom; oni koji se ne pojedu, čuvaju ugljenik i tonu na dno okeana. Fitoplankton može ležati na dnu okeana stotinama ili hiljadama godina.

    Međutim, fitoplanktonu su potrebni željezo, fosfat i nitrat za rast. Gvožđe je drugi najčešći mineral na Zemlji, a u okean ulazi iz prašine na kontinentima. Slično, gvožđe tone na morsko dno, tako da neki delovi okeana imaju manje ovog minerala od drugih. Na primjer, Južni okean ima niži nivo gvožđa i populaciju fitoplanktona od ostalih okeana, iako je bogat drugim makronutrijentima.

    Neki naučnici vjeruju da poticanje dostupnosti željeza pod vodom može dovesti do većeg broja morskih mikroorganizama koji mogu apsorbirati ugljični dioksid. Studije o gnojidbi gvožđa u okeanu postoje od 1980-ih kada je morski biogeohemičar John Martin sproveo studije zasnovane na bocama koje su pokazale da dodavanje gvožđa u okeane bogate nutrijentima brzo povećava populaciju fitoplanktona. Od 13 velikih eksperimenata gnojidbe željezom provedenih zbog Martinove hipoteze, samo dva su rezultirala uklanjanjem ugljika izgubljenog zbog rasta morskih algi. Preostali nisu pokazali uticaj ili su imali nejasne rezultate.

    Ometajući uticaj

    Istraživanje Massachusetts Institute of Technology naglašava ključni aspekt metode gnojidbe željezom u oceanu: postojeću ravnotežu između morskih mikroorganizama i koncentracije minerala u oceanu. Ovi mikroorganizmi, ključni u izvlačenju ugljika iz atmosfere, pokazuju sposobnost samoregulacije, mijenjajući kemiju oceana kako bi zadovoljili svoje potrebe. Ovaj nalaz sugerira da jednostavno povećanje željeza u okeanima možda neće značajno povećati kapacitet ovih mikroba da sekvestriraju više ugljika jer već optimiziraju svoje okruženje za maksimalnu efikasnost.

    Vlade i tijela za zaštitu okoliša treba da razmotre zamršene odnose unutar okeanskih sistema prije implementacije velikih geoinženjerskih projekata poput gnojidbe gvožđem. Dok je početna hipoteza sugerirala da bi dodavanje željeza moglo drastično povećati sekvestraciju ugljika, stvarnost je nijansiranija. Ova realnost zahtijeva sveobuhvatniji pristup ublažavanju klimatskih promjena, s obzirom na efekte talasanja kroz morske ekosisteme.

    Za kompanije koje gledaju na buduće tehnologije i metode za borbu protiv klimatskih promjena, istraživanje naglašava važnost temeljnog ekološkog razumijevanja. To izaziva subjekte da gledaju dalje od jednostavnih rješenja i ulažu u pristupe koji se više temelje na ekosistemima. Ova perspektiva može potaknuti inovacije u razvoju klimatskih rješenja koja nisu samo efikasna već i održiva.

    Implikacije gnojidbe okeanskim gvožđem

    Šire implikacije gnojidbe okeanskim gvožđem mogu uključivati: 

    • Znanstvenici nastavljaju provoditi eksperimente gnojidbe željezom kako bi provjerili može li revitalizirati ribarstvo ili djelovati na druge ugrožene morske mikroorganizme. 
    • Neke kompanije i istraživačke organizacije nastavljaju da sarađuju na eksperimentima koji pokušavaju da sprovedu šeme oplodnje gvožđem u okeanu kako bi prikupili kredite za ugljen.
    • Podizanje svijesti i zabrinutosti javnosti o opasnostima po okoliš eksperimenata gnojidbe gvožđem u oceanu (npr. cvjetanje algi).
    • Pritisak od strane zaštitnika mora da se trajno zabrani svi veliki projekti gnojidbe željezom.
    • Ujedinjene nacije stvaraju strože smjernice o tome koji će eksperimenti biti dozvoljeni na okeanu i njihovo trajanje.
    • Povećana ulaganja vlada i privatnog sektora u istraživanje mora, što je dovelo do otkrića alternativnih, manje invazivnih metoda za sekvestraciju ugljika u oceanima.
    • Unaprijeđeni regulatorni okviri od strane međunarodnih tijela, osiguravajući da su aktivnosti gnojidbe oceana usklađene s globalnim standardima zaštite okoliša.
    • Razvoj novih tržišnih mogućnosti za tehnologije praćenja životne sredine, jer preduzeća nastoje da se pridržavaju strožih propisa o okeanskim eksperimentima.

    Pitanja koja treba razmotriti

    • Koje bi druge posljedice mogle proizaći iz provođenja gnojidbe gvožđem u različitim okeanima?
    • Kako bi inače gnojidba željezom mogla utjecati na morski život?