Naša budućnost u svijetu bogatom energijom: Budućnost energije P6

Ako ste došli ovako daleko, onda ste čitali o tome pad prljave energije a kraj jeftine nafte. Također ste čitali o post-karbonskom svijetu u koji ulazimo, predvođeni uspon električnih automobila, solarno, i sve drugi obnovljivi izvori energije duge. Ali ono čime smo se mi zadirkivali, a što ste čekali, to je tema ovog posljednjeg dijela naše serije Future of Energy:

Kako će zaista izgledati naš budući svijet, ispunjen gotovo besplatnom, neograničenom i čistom obnovljivom energijom?

Ovo je budućnost koja je neizbežna, ali i ona kakvu čovečanstvo nikada nije iskusilo. Hajde da pogledamo tranziciju koja je pred nama, lošu, a zatim i dobrobit ovog novog energetskog svetskog poretka.

Ne tako glatka tranzicija u post-karbonsku eru

Energetski sektor pokreće bogatstvo i moć odabranih milijardera, korporacija, pa čak i čitavih nacija širom svijeta. Ovaj sektor generiše trilione dolara godišnje i pokreće stvaranje mnogo više triliona ekonomskih aktivnosti. Sa svim ovim novcem u igri, fer je pretpostaviti da postoji mnogo zainteresovanih koji nisu mnogo zainteresovani za ljuljanje čamca.

Trenutno, brod koji štite ovi interesi uključuje energiju dobivenu iz fosilnih goriva: uglja, nafte i prirodnog plina.

Možete razumjeti zašto ako razmislite o tome: očekujemo da ovi stečeni interesi odbace svoje ulaganje vremena, novca i tradicije u korist jednostavnije i sigurnije distribuirane mreže obnovljivih izvora energije – ili još više u korist energetski sistem koji proizvodi besplatnu i neograničenu energiju nakon instalacije, umjesto sadašnjeg sistema koji ostvaruje kontinuirani profit prodajom ograničenog prirodnog resursa na otvorenim tržištima.

S obzirom na ovu opciju, vjerovatno možete shvatiti zašto bi izvršni direktor kompanije za naftu/ugalj/prirodni gas koji se javno trguje pomislio: "Jebeš obnovljive izvore energije."

Već smo pregledali koliko se trude etablirana, stara školska komunalna preduzeća usporiti ekspanziju obnovljivih izvora energije. Evo, hajde da istražimo zašto bi odabrane zemlje mogle biti naklonjene tim istim nazadnim politikama protiv obnovljivih izvora energije.

Geopolitika svijeta koji se dekarbonizira

Bliski Istok. Države OPEC-a – posebno one koje se nalaze na Bliskom istoku – su globalni igrači koji će najvjerovatnije financirati opoziciju obnovljivim izvorima energije jer imaju najviše za izgubiti.

Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar, Iran i Irak zajedno imaju najveću svjetsku koncentraciju nafte koja se lako (jeftino) može izdvojiti. Od 1940-ih, bogatstvo ovog regiona je eksplodiralo zbog skorog monopola na ovaj resurs, stvarajući suverene fondove bogatstva u mnogim od ovih zemalja u iznosu većem od triliona dolara.

Ali koliko god ova regija bila srećna, prokletstvo resursa nafte pretvorila je mnoge od ovih nacija u ponije za jedan trik. Umjesto da koriste ovo bogatstvo za izgradnju razvijenih i dinamičnih ekonomija zasnovanih na različitim industrijama, većina je dozvolila svojim ekonomijama da u potpunosti zavise od prihoda od nafte, uvozeći robu i usluge koje su im potrebne iz drugih zemalja.

Ovo dobro funkcioniše kada potražnja i cena nafte ostanu visoke — što je decenijama, posebno poslednje decenije — ali kako potražnja i cena nafte počnu da opadaju u narednim decenijama, tako će i one ekonomije koje zavise od ovaj resurs. Iako ove bliskoistočne zemlje nisu jedine koje se bore protiv ovog prokletstva resursa – Venecuela i Nigerija su dva očigledna primjera – one se bore i protiv jedinstvene grupe izazova koje će biti teško savladati.

Da spomenemo samo neke, vidimo Bliski istok suočen sa sljedećim:

• Rastuća populacija sa hronično visokom stopom nezaposlenosti;
• Ograničene lične slobode;
• Obespravljena ženska populacija zbog vjerskih i kulturnih normi;
• Domaće industrije lošeg učinka ili nekonkurentnosti;
• Poljoprivredni sektor koji ne može zadovoljiti svoje domaće potrebe (faktor koji će se stalno pogoršavati zbog klimatskih promjena);
• Razulareni ekstremistički i teroristički nedržavni akteri koji rade na destabilizaciji regiona;
• Višestoljetna svađa između dvije dominantne denominacije islama, koje trenutno oličava sunitski blok država (Saudijska Arabija, Egipat, Jordan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar) i šiitski blok (Iran, Irak, Sirija, Libanon)
• I veoma stvarna potencijal za nuklearnu proliferaciju između ova dva bloka država.

Pa, to je bila puna usta. Kao što možete zamisliti, ovo nisu izazovi koji se mogu riješiti u skorije vrijeme. Dodajte opadajuće prihode od nafte na bilo koji od ovih faktora i imaćete uzroke domaće nestabilnosti.

U ovom regionu domaća nestabilnost generalno dovodi do jednog od tri scenarija: vojnog udara, skretanja domaćeg javnog bijesa na vanjsku zemlju (npr. razlozi za rat) ili potpuni kolaps u propalu državu. Vidimo da se ovi scenariji u malom obimu sada odigravaju u Iraku, Siriji, Jemenu i Libiji. Biće samo gore ako zemlje Bliskog istoka ne uspeju da uspešno modernizuju svoje ekonomije u naredne dve decenije.

Rusija. Slično kao i države Bliskog istoka o kojima smo upravo govorili, i Rusija pati od prokletstva resursa. Međutim, u ovom slučaju ruska privreda više zavisi od prihoda od izvoza prirodnog gasa u Evropu nego od izvoza njene nafte.

Tokom protekle dvije decenije, prihodi od njenog izvoza prirodnog gasa i nafte bili su temelj ekonomskog i geopolitičkog oživljavanja Rusije. Predstavlja preko 50 posto državnih prihoda i 70 posto izvoza. Nažalost, Rusija tek treba da prevede ovaj prihod u dinamičnu ekonomiju, onu koja je otporna na promjene cijene nafte.

Za sada domaću nestabilnost kontroliše sofisticirani propagandni aparat i zlobna tajna policija. Politbiro promoviše oblik hipernacionalizma koji je do sada izolovao naciju od opasnih nivoa domaće kritike. Ali Sovjetski Savez je imao te iste alate kontrole mnogo prije današnjeg dana Rusije, i oni nisu bili dovoljni da ga spasu od kolapsa pod vlastitom težinom.

Ukoliko Rusija ne uspe da se modernizuje u narednoj deceniji, mogla bi da uđe u opasan pad potražnja i cijene nafte počinju svoj stalni pad.

Međutim, pravi problem s ovim scenarijem je da za razliku od Bliskog istoka, Rusija također ima drugu najveću svjetsku zalihu nuklearnog oružja. Ako Rusija ponovo padne, rizik da ovo oružje padne u pogrešne ruke je vrlo realna prijetnja globalnoj sigurnosti.

Sjedinjene Države. Kada pogledate Sjedinjene Države, naći ćete moderno carstvo sa:

• Najveća i najdinamičnija svjetska ekonomija (predstavlja 17 posto globalnog BDP-a);
• Najizolovanija privreda na svetu (njeno stanovništvo kupuje većinu onoga što napravi, što znači da njeno bogatstvo ne zavisi preterano o spoljnim tržištima);
• Nijedna industrija ili resurs ne predstavlja većinu njenog prihoda;
• Nizak nivo nezaposlenosti u odnosu na svjetski prosjek.

Ovo su samo neke od mnogih prednosti američke ekonomije. Veliki ali međutim, ima i jedan od najvećih problema potrošnje bilo koje nacije na Zemlji. Iskreno, to je šopingholičar.

Zašto su SAD sposobne da troše preko svojih mogućnosti tako dugo bez mnogo, ako ikakvih, posljedica? Pa, postoji više razloga – od kojih najveći proizlazi iz dogovora sklopljenog prije više od 40 godina u Camp Davidu.

Tada je predsjednik Nixon planirao pomaknuti se sa zlatnog standarda i prebaciti američku ekonomiju na plivajuću valutu. Jedna od stvari koje mu je trebalo da to izvede bilo je nešto što bi garantovalo potražnju za dolarom u narednim decenijama. Recite Kući Sauda koja je sklopila dogovor s Washingtonom o cijeni prodaje saudijske nafte isključivo u američkim dolarima, dok je otkupljivala američke trezore svojim viškom petrodolara. Od tada se sva međunarodna prodaja nafte obavljala u američkim dolarima. (Sada bi trebalo da bude jasno zašto su SAD uvek bile tako prijatne sa Saudijskom Arabijom, čak i sa ogromnim jazom u kulturnim vrednostima koje svaka nacija promoviše.)

Ovaj dogovor je omogućio SAD-u da zadrži svoju poziciju svjetske rezervne valute, i na taj način im omogućio da decenijama troše iznad svojih mogućnosti, dok je ostatak svijeta puštao da preuzme račun.

To je velika stvar. Međutim, to je onaj koji ovisi o kontinuiranoj potražnji za naftom. Sve dok potražnja za naftom ostaje jaka, bit će i potražnja za američkim dolarima za kupovinu navedene nafte. Pad cijena i potražnje za naftom će, vremenom, ograničiti potrošačku moć SAD-a i na kraju staviti njen položaj kao svjetske rezervne valute na klimavo tlo. Ako američka ekonomija padne kao rezultat, i svijet će posustati (npr. vidjeti 2008-09).

Ovi primjeri su samo neke od prepreka između nas i budućnosti neograničene, čiste energije – pa kako bi bilo da promijenimo brzinu i istražimo budućnost za koju se vrijedi boriti.

Razbijanje krivulje smrti zbog klimatskih promjena

Jedna od očiglednih prednosti svijeta kojim upravljaju obnovljivi izvori energije je razbijanje opasne krivulje hokejaške palice emisije ugljika koju pumpamo u atmosferu. Već smo govorili o opasnostima klimatskih promjena (pogledajte našu epsku seriju: Budućnost klimatskih promjena), tako da nas ovdje neću uvlačiti u dugu raspravu o tome.

Glavne stvari koje trebamo zapamtiti su da većina emisija koje zagađuju našu atmosferu dolazi od sagorijevanja fosilnih goriva i metana koji se oslobađa topljenjem arktičkog permafrosta i zagrijavanjem oceana. Prelaskom svjetske proizvodnje električne energije na solarnu i naše transportne flote na električnu, naš svijet ćemo premjestiti u stanje nulte emisije ugljika – ekonomiju koja zadovoljava svoje energetske potrebe bez zagađivanja našeg neba.

Ugljik koji smo već ispumpali u atmosferu (400 dijelova na milion od 2015., 50 ispod crvene linije UN-a) će ostati u našoj atmosferi decenijama, možda i vekovima, dok buduće tehnologije ne isišu taj ugljenik s našeg neba.

To znači da nadolazeća energetska revolucija neće nužno izliječiti našu okolinu, ali će barem zaustaviti krvarenje i omogućiti Zemlji da se sama liječi.

Kraj gladi

Ako čitate našu seriju na Budućnost hrane, onda ćete se sjetiti da ćemo do 2040. godine ući u budućnost u kojoj će biti sve manje obradive zemlje zbog nestašice vode i porasta temperatura (prouzrokovanih klimatskim promjenama). U isto vrijeme, imamo svjetsku populaciju koja će narasti na devet milijardi ljudi. Većina tog rasta stanovništva doći će iz svijeta u razvoju – svijeta u razvoju čije će bogatstvo naglo skočiti u naredne dvije decenije. Predviđa se da će ti veći raspoloživi prihodi dovesti do povećane potražnje za mesom koje će potrošiti globalne zalihe žitarica, što će dovesti do nestašice hrane i skokova cijena koji bi mogli destabilizirati vlade širom svijeta.

Pa, to je bila puna usta. Srećom, naš budući svijet besplatne, neograničene i čiste obnovljive energije mogao bi izbjeći ovaj scenarij na više načina.

• Prvo, veliki dio cijene hrane dolazi od đubriva, herbicida i pesticida napravljenih od petrokemikalija; smanjenjem naše potražnje za naftom (npr. prelaskom na električna vozila), cijena nafte će se srušiti, čineći ove kemikalije prljavo jeftinim.
• Jeftinija gnojiva i pesticidi u konačnici smanjuju cijenu žitarica koje se koriste za ishranu životinja, čime se smanjuju troškovi svih vrsta mesa.
• Voda je još jedan veliki faktor u proizvodnji mesa. Na primjer, potrebno je 2,500 galona vode za proizvodnju jedne funte govedine. Klimatske promjene će dovesti do dubokog šestog dijela naše opskrbe vodom, ali korištenjem solarnih i drugih obnovljivih izvora energije, možemo izgraditi i napajati ogromna postrojenja za desalinizaciju kako bismo morsku vodu jeftino pretvorili u vodu za piće. To će nam omogućiti zalijevanje poljoprivrednog zemljišta koje više ne prima padavine ili više nema pristup upotrebljivim vodonosnicima.
• U međuvremenu, transportna flota na struju će prepoloviti troškove transporta hrane od tačke A do tačke B.
• Konačno, ako zemlje (posebno one u sušnim regijama) odluče investirati u vertikalne farme da bi uzgajali svoju hranu, solarna energija može u potpunosti napajati ove zgrade, dodatno smanjujući troškove hrane.

Sve ove prednosti neograničene obnovljive energije nas možda neće u potpunosti zaštititi od budućnosti nestašice hrane, ali će nam kupiti vrijeme dok naučnici ne inoviraju sljedeći Zelena revolucija.

Sve postaje jeftinije

U stvarnosti, nije samo hrana ta koja će pojeftiniti u eri post-karbonske energije – hoće sve.

Razmislite o tome, koji su glavni troškovi u izradi i prodaji proizvoda ili usluge? Imamo troškove materijala, rada, kancelarijskih/fabričkih komunalnih usluga, transporta, administracije, a zatim i troškove marketinga i prodaje okrenute potrošačima.

Sa jeftinom i besplatnom energijom, vidjet ćemo ogromne uštede u mnogim od ovih troškova. Rudarske sirovine će pojeftiniti korišćenjem obnovljivih izvora. Troškovi energije rada robota/mašine će pasti još niže. Uštede troškova od vođenja ureda ili tvornice na obnovljive izvore energije su prilično očigledne. A onda će uštede troškova transporta robe kombijima na električni pogon, kamionima, vozovima i avionima smanjiti troškove mnogo više.

Znači li to da će sve u budućnosti biti besplatno? Naravno da ne! Troškovi sirovina, ljudskog rada i poslovnih operacija i dalje će nešto koštati, ali izbacivanjem cijene energije iz jednačine, sve u budućnosti volja postati mnogo jeftiniji od onoga što vidimo danas.

A to je sjajna vijest s obzirom na stopu nezaposlenosti koju ćemo iskusiti u budućnosti zahvaljujući porastu robota koji kradu poslove s plavim ovratnicima i super inteligentnim algoritmima koji kradu poslove s bijelim ovratnicima (o tome pokrivamo u našem Budućnost rada serije).

Energetska nezavisnost

To je fraza koju političari širom svijeta trube kad god se pojavi energetska kriza ili kada se pojave trgovinski sporovi između izvoznika energije (tj. država bogatih naftom) i uvoznika energije: energetska nezavisnost.

Cilj energetske nezavisnosti je da se zemlja odvikne od percipirane ili stvarne zavisnosti od druge zemlje za njene energetske potrebe. Razlozi zašto je ovo tako velika stvar su očigledni: ovisnost o tome da li vam druga država obezbijedi resurse koji su vam potrebni za funkcioniranje predstavlja prijetnju ekonomiji, sigurnosti i stabilnosti vaše zemlje.

Takva ovisnost o stranim resursima prisiljava zemlje siromašne energijom da troše prevelike količine novca na uvoz energije umjesto na finansiranje vrijednih domaćih programa. Ova zavisnost takođe prisiljava zemlje siromašne energijom da se bave i podržavaju zemlje izvoznice energije koje možda nemaju najbolju reputaciju u pogledu ljudskih prava i sloboda (hej, Saudijska Arabija i Rusija).

U stvarnosti, svaka zemlja širom svijeta ima dovoljno obnovljivih izvora – prikupljenih putem sunca, vjetra ili plima – da u potpunosti napaja svoje energetske potrebe. Uz privatni i javni novac koji ćemo vidjeti uloženim u obnovljive izvore energije u naredne dvije decenije, zemlje širom svijeta će jednog dana iskusiti scenario u kojem više neće morati da ispuštaju novac u zemlje izvoznice energije. Umjesto toga, moći će da potroše novac ušteđeni od uvoza energije na prijeko potrebne programe javne potrošnje.

Svijet u razvoju se ravnopravno pridružuje razvijenom svijetu

Postoji pretpostavka da, kako bi oni koji žive u razvijenom svijetu nastavili voditi svoje moderne potrošačke stilove života, ne može se dozvoliti da svijet u razvoju dosegne naš životni standard. Jednostavno nema dovoljno resursa. Bili bi potrebni resursi četiri Zemlje da bi se zadovoljile potrebe devet milijardi ljudi za koje se očekuje podijelite našu planetu do 2040.

Ali takvo razmišljanje je tako 2015. U budućnosti bogatoj energijom u koju idemo, ta ograničenja resursa, ti zakoni prirode, ta pravila su izbačena kroz prozor. U potpunosti iskoristivši snagu sunca i drugih obnovljivih izvora energije, moći ćemo zadovoljiti potrebe svih rođenih u narednim decenijama.

U stvari, svijet u razvoju dostići će životni standard razvijenog svijeta mnogo brže nego što većina stručnjaka misli. Razmislite o tome na ovaj način, sa pojavom mobilnih telefona, svijet u razvoju uspio je preskočiti potrebu za ulaganjem milijardi u ogromnu fiksnu mrežu. Isto će biti i sa energijom – umjesto da ulaže trilione u centraliziranu energetsku mrežu, svijet u razvoju može uložiti mnogo manje u napredniju decentraliziranu mrežu obnovljivih izvora energije.

U stvari, to se već dešava. U Aziji, Kina i Japan počinju više ulagati u obnovljive izvore energije nego u tradicionalne izvore energije poput uglja i nuklearne energije. I u svetu u razvoju, izvještaja su pokazali rast od 143 posto u obnovljivim izvorima. Zemlje u razvoju su instalirale 142 gigavata energije između 2008.-2013. – što je daleko veće i brže usvajanje od bogatijih zemalja.

Uštede ostvarene prelaskom na mrežu obnovljivih izvora energije otvorit će sredstva zemljama u razvoju da preskoče iu mnogim drugim oblastima, kao što su poljoprivreda, zdravstvo, transport itd.

Poslednja zaposlena generacija

Posla će uvijek biti, ali do sredine stoljeća postoji velika šansa da će većina poslova koje danas poznajemo postati neobavezni ili prestati postojati. Razlozi koji stoje iza toga – porast robota, automatizacija, AI pokretana velikim podacima, značajno smanjenje troškova života i još mnogo toga – bit će pokriveni u našoj seriji Budućnost posla, koja će biti objavljena za nekoliko mjeseci. Međutim, obnovljivi izvori energije mogli bi predstavljati posljednju ogromnu prednost zapošljavanja u narednih nekoliko decenija.

Većina naših puteva, mostova, javnih zgrada, infrastrukture na koju se svakodnevno oslanjamo izgrađeni su prije nekoliko decenija, posebno od 1950-ih do 1970-ih. Iako je redovno održavanje omogućilo da ovaj zajednički resurs funkcioniše, realnost je da će veći deo naše infrastrukture morati da se potpuno obnovi u naredne dve decenije. To je inicijativa koja će koštati trilione i osjetit će je sve razvijene zemlje širom svijeta. Jedan veliki dio ove obnove infrastrukture je naša energetska mreža.

Kao što smo spomenuli u četvrti deo ove serije, do 2050. godine, svijet će ionako morati u potpunosti zamijeniti svoju zastarjelu energetsku mrežu i elektrane, tako da zamjena ove infrastrukture jeftinijim, čišćim i obnovljivim izvorima koji maksimiziraju energiju jednostavno ima financijskog smisla. Čak i ako zamjena infrastrukture obnovljivim izvorima košta isto kao i zamjena tradicionalnim izvorima energije, obnovljivi izvori i dalje pobjeđuju – izbjegavaju prijetnje nacionalnoj sigurnosti od terorističkih napada, upotrebe prljavih goriva, visokih finansijskih troškova, štetnih klimatskih i zdravstvenih efekata i ranjivosti na zamračenja širokih razmjera.

Sljedeće dvije decenije doživjet će jedan od najvećih procvata zapošljavanja u novijoj historiji, većinom u građevinarstvu i obnovljivim izvorima energije. Radi se o poslovima koji se ne mogu prenijeti na eksterne saradnike i koji će biti prijeko potrebni u periodu kada će masovno zapošljavanje biti na vrhuncu. Dobra vijest je da će ovi poslovi postaviti temelje za održiviju budućnost, budućnost u izobilju za sve članove društva.

Mirniji svijet

Gledajući unazad kroz istoriju, veliki dio svjetskih sukoba između nacija nastao je zbog osvajačkih pohoda koje su vodili carevi i tirani, sporova oko teritorija i granica i, naravno, bitaka za kontrolu prirodnih resursa.

U modernom svijetu još uvijek imamo carstva i još uvijek imamo tiranine, ali njihova sposobnost da napadnu druge zemlje i osvoje pola svijeta je gotova. U međuvremenu, granice između nacija su uglavnom postavljene, a osim nekoliko unutrašnjih secesionističkih pokreta i svađa oko malih provincija i ostrva, sveopšti rat oko zemlje od strane spoljne sile više nije naklonjen javnosti, niti ekonomski isplativ. . Ali ratovi oko resursa, oni su i dalje veoma u modi.

U novijoj istoriji nijedan resurs nije bio tako vrijedan, niti posredno doveo do toliko ratova kao nafta. Svi smo vidjeli vijesti. Svi smo vidjeli iza naslova i dvogovora vlade.

Premještanje naše ekonomije i naših vozila od ovisnosti o nafti neće nužno okončati sve ratove. Još uvijek postoje različiti resursi i rijetki zemni minerali oko kojih se svijet može boriti. Ali kada se nacije nađu u poziciji u kojoj mogu potpuno i jeftino zadovoljiti vlastite energetske potrebe, omogućavajući im da ulože ušteđevinu u programe javnih radova, potreba za sukobima s drugim nacijama će se smanjiti.

Na nacionalnom i individualnom nivou, sve što nas udaljava od oskudice ka obilju minimizira potrebu za sukobom. Prelazak iz ere oskudice energije u doba energetskog obilja učinit će upravo to.

BUDUĆNOST LINKOVA ENERGETSKIH SERIJA

Spora smrt ere energije ugljenika: Budućnost energije P1

Ulje! Okidač za eru obnovljivih izvora: Budućnost energije P2

Uspon električnog automobila: Budućnost energije P3

Solarna energija i uspon energetskog interneta: Budućnost energije P4

Obnovljivi izvori u odnosu na zamjenske znakove energije torija i fuzije: budućnost energije P5