Vrhunac jeftine nafte pokreće eru obnovljivih izvora: budućnost energije P2

Ne možete govoriti o energiji, a da ne pričate o nafti (nafti). To je žila kucavica našeg modernog društva. U stvari, svijet kakav danas poznajemo ne bi mogao postojati bez njega. Od ranih 1900-ih, naša hrana, naši proizvodi široke potrošnje, naši automobili, i sve između, ili se pokreću ili se u potpunosti proizvode od nafte.

Ipak, koliko god je ovaj resurs bio dar za ljudski razvoj, njegovi troškovi za našu životnu sredinu sada počinju da ugrožavaju našu kolektivnu budućnost. Povrh toga, to je i resurs koji počinje da ponestaje.

Živjeli smo u eri nafte posljednja dva stoljeća, ali sada je vrijeme da shvatimo zašto se ona bliži kraju (oh, i učinimo to bez pominjanja klimatskih promjena jer se o tome do sada nasmrt pričalo).

Šta je uopće Peak Oil?

Kada čujete za vršnu naftu, obično se poziva na teoriju Hubbertove krivulje iz davne 1956. godine, od Shellovog geologa, M. King Hubbert. Suština ove teorije kaže da Zemlja ima ograničenu količinu nafte koju društvo može iskoristiti za svoje energetske potrebe. Ovo ima smisla jer, nažalost, ne živimo u svijetu vilenjačke magije gdje su sve stvari neograničene.

Drugi dio teorije kaže da, budući da postoji ograničena količina nafte u zemlji, na kraju će doći vrijeme kada ćemo prestati da pronalazimo nove izvore nafte i količina nafte koju isisavamo iz postojećih izvora će „doći na vrhunac“ i na kraju padne na nulu.

Svi znaju da će doći do vrhunca nafte. Ono gdje se stručnjaci ne slažu je kada desiće se. I nije teško shvatiti zašto se oko toga vodi debata.

Laži! Cijene nafte padaju!

U decembru 2014. godine, skočila je cijena sirove nafte. Dok je u ljeto 2014. nafta letjela po cijeni od oko 115 dolara po barelu, sljedeće zime je pala na 60 dolara, prije nego što je početkom 34. dostigla najnižu razinu od oko 2016 dolara. 

Različiti stručnjaci su procijenili razloge koji stoje iza ove jeseni—The Economist, posebno, smatra da je pad cijena uzrokovan nizom razloga, uključujući slabu ekonomiju, efikasnija vozila, nastavak proizvodnje nafte na problematičnom Bliskom istoku i eksplozija američke proizvodnje nafte zahvaljujući porastu fracking. 

Ovi događaji su rasvijetlili nezgodnu istinu: vrhunac nafte, u svojoj tradicionalnoj definiciji, realno se neće dogoditi uskoro. Još nam je ostalo još 100 godina nafte u svijetu ako smo to zaista željeli – kvaka je u tome što ćemo jednostavno morati koristiti sve skuplje tehnologije i procese da bismo je izvukli. Kako se svjetske cijene nafte stabiliziraju na kraju 2016. i ponovo počnu rasti, morat ćemo ponovo procijeniti i racionalizirati našu definiciju vršne nafte.

Zapravo, više kao Peak Cheap Oil

Od početka 2000-ih, svjetske cijene sirove nafte postepeno su rasle gotovo svake godine, sa izuzetkom finansijske krize 2008-09 i misterioznog kraha 2014-15. Ali pad cijena na stranu, ukupni trend je neosporan: sirova nafta postaje sve skuplja.

Glavni razlog za ovaj porast je iscrpljivanje svjetskih rezervi jeftine nafte (jeftina nafta je nafta koja se lako može usisati iz velikih podzemnih rezervoara). Većina onoga što je danas preostalo je nafta koja se može izvući samo primetno skupim sredstvima. škriljac objavio grafikon (ispod) koji pokazuje koliko košta proizvodnja nafte iz ovih različitih skupih izvora i po kojoj cijeni nafta mora postati prije nego što bušenje te nafte postane ekonomski isplativo:

Kako se cijene nafte oporavljaju (a hoće), ovi skupi izvori nafte će se vratiti na mrežu, preplavljujući tržište sve skupljim zalihama nafte. U stvarnosti, ne treba da se plašimo geoloških vrhova nafte – to se neće desiti u narednim decenijama – ono čega se trebamo plašiti je vrhunac jeftine nafte. Šta će se dogoditi kada dođemo do tačke u kojoj pojedinci i cijele zemlje više ne mogu priuštiti da preplaćuju naftu?

"Ali što je s frackingom?" pitate. 'Zar ova tehnologija neće zadržati troškove na neodređeno vrijeme?'

Da i ne. Nove tehnologije bušenja nafte uvijek dovode do povećanja produktivnosti, ali su ti dobici također privremeni. U slucaju da fracking, svaka nova lokacija za bušenje u početku proizvodi bonnancu nafte, ali u prosjeku, tokom tri godine, stope proizvodnje iz te velike vrijednosti padaju i do 85 posto. Na kraju krajeva, fracking je bio odlično kratkoročno rješenje za visoku cijenu nafte (zanemarujući činjenicu da također truje podzemne vode i stvara mnoge američke zajednice su bolesne), ali prema kanadskom geologu Davidu Hughesu, američka proizvodnja plina iz škriljaca dostići će vrhunac oko 2017. i pasti na nivoe iz 2012. godine oko 2019. godine.

Zašto je jeftina nafta važna

'U redu', kažete sebi, 'pa cijena plina raste. Cijena svega raste s vremenom. To je samo inflacija. Da, sranje je što moram platiti više na pumpi, ali zašto je to uopće tako velika stvar?'

Dva razloga uglavnom:

Prvo, cijena nafte je skrivena u svakom dijelu vašeg potrošačkog života. Hrana koju kupujete: ulje se koristi za stvaranje gnojiva, herbicida i pesticida koji se prskaju po poljoprivrednom zemljištu na kojem se uzgaja. Najnoviji uređaji koje kupujete: ulje se koristi za proizvodnju većine plastičnih i drugih sintetičkih dijelova. Električna energija koju koristite: mnogi dijelovi svijeta spaljuju naftu da bi svjetla ostala upaljena. I očito je da se cjelokupna svjetska logistička infrastruktura, dopremanje hrane, proizvoda i ljudi od tačke A do tačke B bilo gdje u svijetu, u bilo koje vrijeme, u velikoj mjeri pokreće cijenom nafte. Nagli skok cijena može uzrokovati velike poremećaje u dostupnosti proizvoda i usluga o kojima ovisite.

Drugo, naš svijet je još uvijek veoma vezan za naftu. Kao što je nagovešteno u prethodnoj tački, svi naši kamioni, naši teretni brodovi, naši avioni, većina naših automobila, naši autobusi, naši čudovišni kamioni — svi oni rade na naftu. Ovdje govorimo o milijardama vozila. Govorimo o cjelokupnoj našoj svjetskoj transportnoj infrastrukturi i o tome kako se sve temelji na tehnologiji koja će uskoro biti zastarjela (motor s unutarnjim izgaranjem) koja radi na resursu (ulju) koji sada postaje sve skuplji i sve kraći snabdevanje. Čak i sa električnim vozilima koja su zahvatila tržište, mogle bi proći decenije pre nego što zamene našu postojeću flotu sa sagorevanjem. Sve u svemu, svijet je navučen na crack i bit će kučka da se skine s njega.

Lista neprijatnosti u svetu bez jeftine nafte

Većina nas se sjeća globalnog ekonomskog sloma 2008-09. Većina nas se također sjeća da su stručnjaci za kolaps okrivili raspucani balon hipotekarnih kredita u SAD-u. Ali većina nas ima tendenciju da zaboravi šta se dogodilo uoči tog sloma: cena sirove nafte porasla je na skoro 150 dolara po barelu.

Prisjetite se kako je izgledao život na 150 dolara po barelu i koliko je sve skupo postalo. Kako je nekim ljudima postalo preskupo čak i da se voze na posao. Možete li kriviti ljude što odjednom nisu u mogućnosti da plate svoje hipoteke na vrijeme?

Za one koji nisu iskusili naftni embargo OPEC-a iz 1979. (a to su mnogi od nas, budimo iskreni), 2008. je bila naš prvi okus o tome kakav je osjećaj živjeti kroz ekonomski udar – posebno ako cijena plina ikada poraste iznad određenog praga, određenog 'vrha' ako hoćete. Ispostavilo se da je 150 dolara po barelu naša ekonomsko samoubilačka pilula. Nažalost, bila je potrebna ogromna recesija da bi se globalne cijene nafte vratile na Zemlju.

No, to je ključno: 150 dolara po barelu će se ponoviti negdje sredinom 2020-ih kada proizvodnja plina iz škriljaca iz američkog frackinga počne da se izjednačava. Kada se to dogodi, kako ćemo se nositi s recesijom koja će sigurno uslijediti? Ulazimo u neku vrstu spirale smrti u kojoj kad god ekonomija jača, cijene nafte rastu, ali kada porastu između 150-200 dolara po barelu, pokreće se recesija, povlačeći privredu i cijene plina nazad, samo da bi pokrenuli proces iznova. Ne samo to, već će se vrijeme između svakog novog ciklusa smanjivati ​​iz recesije u recesiju sve dok se naš današnji ekonomski sistem u potpunosti ne zauzme.

Nadam se da je sve to imalo smisla. Zaista, ono do čega pokušavam doći je da je nafta žila kucavica koja upravlja svijetom, a udaljavanje od nje mijenja pravila našeg globalnog ekonomskog sistema. Da biste se vratili kući, evo liste onoga što možete očekivati ​​u svijetu od 150-200 dolara po barelu sirove nafte:

• Cijena gasa će rasti tokom nekih godina, a skočiti u drugim, što znači da će transport sagorjeti sve veći procenat godišnjeg prihoda prosječne osobe.
• Troškovi za preduzeća će rasti zbog inflacije u troškovima proizvoda i transporta; također, budući da mnogi radnici možda više nisu u mogućnosti da priušte svoja duga putovanja na posao, neka preduzeća mogu biti primorana da obezbjede različite oblike smještaja (npr. rad na daljinu ili stipendiju za prijevoz).
• Sva hrana će poskupjeti oko šest mjeseci nakon rasta cijena plina, ovisno o stanju vegetacijske sezone kada dođe do skoka nafte.
• Svi proizvodi će značajno poskupjeti. Ovo će biti posebno uočljivo u zemljama koje u velikoj meri zavise od uvoza. Uglavnom, pogledajte sve stvari koje ste kupili u posljednjih mjesec ili dva, ako sve kažu 'Proizvedeno u Kini', onda ćete znati da je vaš novčanik trebao biti povrijeđen.
• Troškovi stanovanja i nebodera će eksplodirati jer se veći dio sirovog drveta i čelika koji se koriste u građevinarstvu uvozi na velike udaljenosti.
• Preduzeća e-trgovine će doživjeti udarac u stomak jer će dostava sljedećeg dana postati nedopustiv luksuz prošlosti. Svako online poslovanje koje zavisi od dostavne službe za isporuku robe morat će ponovo procijeniti svoje garancije isporuke i cijene.
• Isto tako, sva moderna maloprodajna preduzeća će doživjeti porast troškova povezanih s padom efikasnosti njegove logističke infrastrukture. Sistemi isporuke na vrijeme zavise od jeftine energije (nafta) za rad. Porast troškova će uvesti niz nestabilnosti u sistem, potencijalno gurnuti modernu logistiku unazad za deceniju ili dve.
• Ukupna inflacija će porasti van kontrole vlade.
• Regionalne nestašice uvezene hrane i proizvoda će postati češća.
• Ogorčenje javnosti će rasti u zapadnim zemljama, vršeći pritisak na političare da stave cijenu nafte pod kontrolu. Osim što će dozvoliti da dođe do recesije, malo toga će oni moći učiniti da smanje cijenu nafte.
• U siromašnim zemljama i zemljama sa srednjim prihodima, bijes javnosti će se pretvoriti u nasilne nerede koji će dovesti do povećanog broja incidenata vanrednog stanja, autoritarne vladavine, propalih država i regionalne nestabilnosti.
• U međuvremenu, ne baš prijateljske nacije koje proizvode naftu, poput Rusije i raznih zemalja Bliskog istoka, uživat će u obilju novootkrivene geopolitičke moći i prihoda koje će koristiti za ciljeve koji nisu u interesu Zapada.
• Oh, i da budemo jasni, to je samo kratka lista užasnih događaja. Morao sam da skratim listu kako ne bih učinio ovaj članak epski depresivnim.

Šta će vaša vlada učiniti po pitanju vrhunske jeftine nafte

Što se tiče toga što će svjetske vlade učiniti da se izbore sa ovom vrhunskom situacijom s jeftinom naftom, teško je reći. Ovaj događaj će uticati na čovječanstvo u sličnim razmjerima kao i klimatske promjene. Međutim, budući da će se vršni efekti jeftine nafte dogoditi u mnogo kraćem vremenskom okviru od klimatskih promjena, vlade će djelovati mnogo brže na rješavanju tog problema.

Ono o čemu govorimo je vladine intervencije koje mijenjaju igru ​​u sistemu slobodnog tržišta u razmjerima koji nisu viđeni od Drugog svjetskog rata. (Uzgred, obim ovih intervencija će biti pregled onoga što svjetske vlade mogu učiniti baviti se klimatskim promjenama deceniju ili dve nakon vrhunca jeftine nafte.)

Bez daljeg odlaganja, evo liste navedenih intervencija vlada može koristiti za zaštitu našeg trenutnog globalnog ekonomskog sistema:

• Neke vlade će pokušati osloboditi dijelove svojih strateških rezervi nafte kako bi snizile cijene nafte u svojim zemljama. Nažalost, ovo će imati minimalan uticaj jer bi rezerve nafte u većini zemalja trajale najviše nekoliko dana.
• Zatim će biti nametnuto racioniranje – slično onome što su SAD implementirale tokom embarga OPEC-a na naftu 1979. – kako bi se ograničila potrošnja i uslovilo da stanovništvo bude štedljivije u potrošnji gasa. Nažalost, birači ne vole štedljivost sa resursom koji je nekada bio relativno jeftin. Političari koji žele da zadrže svoje poslove će to prepoznati i tražiti druge opcije.
• Određeni broj zemalja sa siromašnim i srednjim dohotkom pokušaće da kontroliše cene kako bi se stvorio utisak da vlada preduzima mere i da ima kontrolu. Nažalost, kontrole cijena nikada ne funkcioniraju na duge staze i uvijek dovode do nestašica, racioniranja i crnog tržišta u procvatu.
• Nacionalizacija naftnih resursa, posebno među onim zemljama koje još uvijek proizvode naftu koja se lako vadi, postat će daleko češća, osakativši veliki dio industrije velike nafte. Vlade onih zemalja u razvoju koje proizvode lavovski udio svjetske nafte koja se lako može izvući morat će imati kontrolu nad svojim nacionalnim resursima i mogu nametnuti kontrolu cijena svoje nafte kako bi izbjegli nemire širom zemlje.
• Kombinacija kontrole cijena i nacionalizacije naftne infrastrukture u različitim dijelovima svijeta samo će dodatno destabilizirati svjetske cijene nafte. Ova nestabilnost će biti neprihvatljiva za veće razvijene zemlje (poput SAD), koje će pronaći razloge da vojno intervenišu kako bi zaštitile imovinu svoje privatne naftne industrije u inostranstvu za vađenje nafte.
• Neke vlade mogu nametnuti snažno povećanje postojećeg i novog oporezivanja usmjerenog na višu klasu (a posebno na finansijska tržišta), koja se mogu koristiti kao žrtveno jagnje za koje se vidi da manipuliraju svjetskim cijenama nafte radi privatne dobiti.
• Mnoge razvijene zemlje će uložiti velika sredstva u poreske olakšice i subvencije za električna vozila i infrastrukturu javnog prevoza, progurati zakone koji legalizuju i koriste usluge dijeljenja automobila, kao i prisiliti svoje proizvođače automobila da ubrzaju svoje planove razvoja potpuno električnih i autonomnih vozila. Ove tačke detaljnije pokrivamo u našoj Budućnost transporta serija. 

Naravno, nijedna od gore navedenih vladinih intervencija neće učiniti mnogo za ublažavanje ekstremnih cijena na pumpi. Najlakši način djelovanja za većinu vlada jednostavno će biti izgledati zauzeto, održavati stvari relativno mirnim kroz aktivnu i dobro naoružanu domaću policiju i čekati da se recesija ili manja depresija pokrene, čime se ubija potražnja za potrošnjom i vraćaju cijene nafte dolje – barem dok se sljedeći skok cijena ne dogodi nekoliko godina kasnije.

Srećom, danas postoji jedan tračak nade koji nije bio dostupan tokom šokova cijena nafte 1979. i 2008. godine.

Odjednom, obnovljivi izvori energije!

Doći će vrijeme, kasno u 2020-te, kada visoka cijena sirove nafte više neće biti isplativ izbor za našu globalnu ekonomiju. Ova spoznaja koja mijenja svijet će potaknuti veliko (i uglavnom nezvanično) partnerstvo između privatnog sektora i vlada širom svijeta da ulažu nečuvene sume novca u obnovljive izvore energije. Vremenom će to dovesti do pada potražnje za naftom, dok će obnovljivi izvori energije postati novi dominantni izvor energije na kojem svijet radi. Očigledno, do ove epske tranzicije neće doći preko noći. Umjesto toga, to će se odvijati u fazama uz uključivanje različitih industrija. 

Sljedećih nekoliko dijelova naše serije Future of Energy istraživat će detalje ove epske tranzicije, pa očekujte neka iznenađenja.

BUDUĆNOST LINKOVA ENERGETSKIH SERIJA

Spora smrt ere energije ugljenika: Budućnost energije P1

Uspon električnog automobila: Budućnost energije P3

Solarna energija i uspon energetskog interneta: Budućnost energije P4

Obnovljivi izvori u odnosu na zamjenske znakove energije torija i fuzije: budućnost energije P5

Naša budućnost u svijetu bogatom energijom: Budućnost energije P6