Neisplativost uglja: Održive alternative uzimaju ogroman profit od uglja

• Autor:
• Ime autora

  Quantumrun Foresight
• Decembar 3, 2021

Sažetak uvida

Nekada dominantna industrija uglja suočava se sa brzim padom zbog porasta isplativijih i ekološki prihvatljivih alternativa poput obnovljive energije. Ova promjena, ubrzana globalnim klimatskim sporazumima i rastom industrija poput prirodnog plina i zelenog vodonika, stvara nove mogućnosti za zapošljavanje i izglede za ulaganja u energetskom planiranju, izgradnji i financiranju. Međutim, tranzicija također predstavlja izazove kao što su gašenje elektrana na ugalj, potencijalne nestašice energije i potreba za prekvalifikacijom radnika.

Kontekst neisplativosti uglja

Ugalj se dugo smatrao najisplativijom opcijom za proizvodnju električne energije u cijelom svijetu. Međutim, ovaj narativ se brzo mijenja jer više faktora remeti profitabilnost energije iz uglja. Najvažnije, razvoj obnovljivih oblika energije koji bi uskoro mogli biti jeftiniji od elektrana na ugalj.

Proizvodnja obnovljive energije učetvorostručila se između 2008. i 2018. godine, prema američkom Ministarstvu energetike. Od 2000. godine vjetar i solarna energija predstavljaju preko 90 posto rasta proizvodnje energije iz obnovljivih izvora u SAD-u. U međuvremenu, energetski objekti na ugalj u SAD-u se zatvaraju jer komunalna preduzeća izbjegavaju izgradnju novih elektrana na ugalj zbog profitabilnosti i ekoloških briga. Analiza je klasificirala da je 94 GW postojećeg kapaciteta uglja u SAD-u u opasnosti da bude zatvoreno u regijama u kojima instalacije svježeg vjetra i solarne energije smanjuju cijene energije za najmanje 25 posto u odnosu na trenutne stope proizvodnje uglja. 

Na makro nivou, svijet je počeo identificirati katastrofalne posljedice klimatskih promjena kao značajnu prijetnju i počeo se boriti protiv štetnih praksi koje tome doprinose. Među najznačajnije sporazume su Pariški sporazum iz 2015. i sporazum COP 21 gdje je većina zemalja predstavila nove ili izmijenjene planove za smanjenje emisija ugljika i ograničavanje povećanja prosječnih globalnih temperatura na manje od dva stepena Celzijusa. Takvi sporazumi dodatno demotivišu zemlje od izgradnje novih elektrana na ugalj, stavljajući umjesto toga na korištenje čiste zelene energije poput sunca i vjetra za ispunjavanje energetskih potreba.

Ometajući uticaj

Prelazak sa tradicionalnih elektrana na ugalj na elektrane na obnovljive izvore energije dramatično se ubrzao od 2010-ih. Stvaranje elektrana na obnovljivu energiju vjerovatno će osigurati sigurnije okruženje, zaštitu od ozbiljnih klimatskih promjena i obezbijediti nacijama održivije izvore energije. Treba napomenuti da su agresivna ekspanzija mreža prirodnog gasa širom razvijenog svijeta tokom 2010-ih, kao i industrija zelenog vodonika u nastajanju, dodatno pojeli tržišni udio industrije uglja.

Kolektivni rast ovih energetskih alternativa uglja predstavljaće značajne nove mogućnosti zapošljavanja u oblastima povezanim sa energetskim planiranjem, izgradnjom, održavanjem i finansiranjem. Osim toga, ova energetska tranzicija također predstavlja nove mogućnosti za investitore koji žele proširiti svoje portfelje u energetskom sektoru. 

Međutim, značajan izazov tokom ove energetske tranzicije je prestanak rada elektrana na ugalj. Regulatorni sistem potreban za procjenu i penzionisanje ovih objekata može potrajati nekoliko godina. Da ne spominjemo ogromnu količinu kapitala koja će biti potrebna da se ova postrojenja bezbedno razbiju. Štaviše, nacije mogu doživjeti kratkoročnu inflaciju cijena energije, pa čak i nestašicu energije jer se elektrane na ugalj povlače brže nego što ih obnovljive instalacije mogu zamijeniti. Zbog svih ovih razloga, zemlje će vjerovatno izdvojiti značajna sredstva za upravljanje ovim procesom tranzicije. 

Implikacije neisplativosti uglja

Šire implikacije neprofitabilnosti uglja mogu uključivati:

• Ubrzanje silazne spirale pada konkurentnosti uglja u usporedbi s alternativama koje će dodatno smanjiti sredstva za nova istraživanja tehnologije uglja i novih postrojenja na ugalj.
• Ugalj se sve više doživljava kao neprivlačna imovina za držanje, što podstiče ubrzanu rasprodaju elektrana na ugalj i penzionisanje.
• Kratkoročna inflacija cijena energije u nekoliko razvijenih zemalja jer se kompanije koje se bave obnovljivim izvorima energije i prirodnim plinom bore da izgrade dovoljno novih energetskih sredstava dovoljno brzo da se suprotstave padu industrije uglja koju zamjenjuju.
• Neke progresivne vlade iskorištavaju priliku da moderniziraju svoje energetske mreže uporedo sa povlačenjem zastarjele energetske infrastrukture koja intenzivno troši ugljenik.
• Značajno smanjenje broja radnih mjesta u industriji uglja, što dovodi do potrebe za prekvalifikacijom i prekvalifikacijom radnika za druge industrije.
• Demografske promjene kako se ljudi kreću u potrazi za boljim ekonomskim prilikama, odražavajući veći pritisak ka razvoju i implementaciji principa cirkularne ekonomije.
• Političke debate i promjene politike u vezi sa izvorima energije i zaštitom životne sredine, što dovodi do preoblikovanja političkog pejzaža.
• Društveni pomak ka ekološki prihvatljivijim izvorima energije.

Pitanja koja treba razmotriti

• Kako će zemlje sa značajnim rezervama/rudnicima uglja upravljati globalnom tranzicijom od uglja? 
• Kako vlada može ublažiti negativne rezultate zapošljavanja u područjima gdje se rudnici uglja zatvaraju?