Spoljna politika preduzeća: Kompanije postaju uticajne diplomate

KREDIT ZA SLIKU:
Image credit
iStock

Spoljna politika preduzeća: Kompanije postaju uticajne diplomate

Spoljna politika preduzeća: Kompanije postaju uticajne diplomate

Tekst podnaslova
Kako preduzeća postaju sve veća i bogatija, ona sada igraju ulogu u donošenju odluka koje oblikuju diplomatiju i međunarodne odnose.
    • Autor:
    • Ime autora
      Quantumrun Foresight
    • Januar 9, 2023

    Neke od najvećih svjetskih kompanija sada imaju dovoljno moći da oblikuju globalnu politiku. S tim u vezi, nova odluka Danske da imenuje Caspera Klyngea za svog “tehnološkog ambasadora” 2017. godine nije bila reklamni trik već dobro osmišljena strategija. Mnoge zemlje su slijedile njihov primjer i stvorile slične pozicije kako bi riješile nesuglasice između tehnoloških konglomerata i vlada, radile zajedno na zajedničkim interesima i formirale javno-privatna partnerstva. 

    Spoljnopolitički kontekst preduzeća

    Prema radu objavljenom u Evropskoj grupi za organizacione studije, već u 17. veku, korporacije su pokušavale da ostvare svoj uticaj na vladinu politiku. Međutim, 2000-te su doživjele značajan porast u veličini i vrsti korištenih taktika. Ovi napori imaju za cilj da utiču na političke debate, percepciju javnosti i javni angažman putem prikupljanja podataka. Druge popularne strategije uključuju kampanje na društvenim mrežama, strateška partnerstva s neprofitnim organizacijama, objave u glavnim novinskim organizacijama i otvoreno lobiranje za željene zakone ili propise. Kompanije takođe prikupljaju sredstva za kampanju putem komiteta za političku akciju (PAC) i sarađuju sa trustovima mozgova kako bi oblikovali političke agende, utičući na debate o zakonodavstvu na sudu javnog mnjenja.

    Primjer izvršnog direktora Big Techa koji je postao državnik je predsjednik Microsofta Brad Smith, koji se redovno sastaje sa šefovima država i ministrima vanjskih poslova o hakerskim naporima Rusije. Razvio je međunarodni ugovor pod nazivom Digitalna Ženevska konvencija za zaštitu građana od sajber napada koje sponzorira država. U dokumentu o politici, on je pozvao vlade da naprave sporazum da neće napadati osnovne usluge, kao što su bolnice ili električne kompanije. Druga predložena zabrana je napad na sisteme koji, kada se unište, mogu oštetiti globalnu ekonomiju, poput integriteta finansijskih transakcija i usluga zasnovanih na oblaku. Ova taktika je samo primjer kako tehnološke firme sve više koriste svoj utjecaj kako bi uvjerile vlade da kreiraju zakone koji bi općenito bili korisni za te firme.

    Ometajući uticaj

    Godine 2022. novinska web stranica The Guardian objavila je ekspoze o tome kako su američke energetske kompanije potajno lobirale protiv čiste energije. Godine 2019., demokratski državni senator José Javier Rodríguez predložio je zakon prema kojem bi vlasnici stanova mogli prodavati svojim stanarima jeftinu solarnu energiju, smanjujući profit energetskog titana Florida Power & Light (FPL). FPL je tada angažovao usluge Matrix LLC-a, političke konsultantske firme koja je imala moć iza scene u najmanje osam država. Sljedeći izborni ciklus rezultirao je smjenom Rodrígueza s funkcije. Kako bi osigurali ovaj ishod, zaposlenici Matrixa su novac usmjerili u političke oglase za kandidata s istim prezimenom kao Rodríguez. Ova strategija je funkcionirala podjelom glasova, što je rezultiralo pobjedom željenog kandidata. Međutim, kasnije se otkrilo da je ovaj kandidat bio podmićen za učešće u utrci.

    U velikom dijelu jugoistoka SAD-a, velike elektroprivrede djeluju kao monopoli sa ograničenim potrošačima. Oni bi trebali biti strogo regulirani, ali njihova zarada i nekontrolirana politička potrošnja ih čine jednim od najmoćnijih entiteta u državi. Prema Centru za biološku raznolikost, američkim komunalnim firmama je dozvoljena monopolska moć jer bi trebalo da unapređuju opšti javni interes. Umjesto toga, oni koriste svoju prednost da održe vlast i korumpiraju demokratiju. Postojale su dvije krivične istrage o kampanji protiv Rodrígueza. Ove istrage dovele su do optužbi protiv pet osoba, iako Matrix ili FPL nisu optuženi ni za jedan zločin. Kritičari se sada pitaju koje bi dugoročne posljedice mogle biti ako kompanije aktivno oblikuju međunarodnu politiku.

    Implikacije korporativne vanjske politike

    Šire implikacije vanjske politike preduzeća mogu uključivati: 

    • Tehnološke firme rutinski šalju svoje predstavnike da učestvuju na velikim konvencijama, kao što su konferencije Ujedinjenih nacija ili G-12, kako bi doprineli ključnim diskusijama.
    • Predsjednici i šefovi država sve češće pozivaju domaće i međunarodne izvršne direktore na formalne sastanke i državne posjete, kao što bi to činili sa ambasadorom neke zemlje.
    • Više zemalja stvara tehnološke ambasadore da zastupaju svoje interese i brige u Silicijumskoj dolini i drugim globalnim tehnološkim čvorištima.
    • Kompanije mnogo troše na lobije i političku saradnju protiv zakona koji bi ograničili njihov obim i moć. Primjer za to bi bio Big Tech protiv antimonopolskih zakona.
    • Sve veći broj slučajeva korupcije i političke manipulacije, posebno u industriji energetike i finansijskih usluga.

    Pitanja za komentar

    • Šta vlade mogu učiniti da uravnoteže moć kompanija u kreiranju globalne politike?
    • Koje su druge potencijalne opasnosti da kompanije postanu politički uticajne?

    Insight reference

    Za ovaj uvid referencirane su sljedeće popularne i institucionalne veze: