Neisplativost ugljena: Održive alternative uzimaju ogromne zarade od ugljena

KREDIT ZA SLIKE:
Slika kreditne
Istockphoto

Neisplativost ugljena: Održive alternative uzimaju ogromne zarade od ugljena

Neisplativost ugljena: Održive alternative uzimaju ogromne zarade od ugljena

Tekst podnaslova
Obnovljivi izvori energije sve više postaju jeftiniji od proizvodnje električne energije iz ugljena u većini jurisdikcija, što dovodi do postupnog pada industrije.
    • Autor:
    • ime autora
      Quantumrun Foresight
    • Prosinac 3, 2021

    Sažetak uvida

    Nekoć dominantna industrija ugljena suočava se s brzim padom zbog porasta troškovno učinkovitijih i ekološki prihvatljivijih alternativa poput obnovljive energije. Ovaj pomak, ubrzan globalnim klimatskim sporazumima i rastom industrija poput prirodnog plina i zelenog vodika, stvara nove mogućnosti zapošljavanja i izglede za ulaganja u energetsko planiranje, izgradnju i financiranje. Međutim, tranzicija također predstavlja izazove kao što su stavljanje izvan pogona elektrana na ugljen, potencijalni nedostatak energije i potreba za prekvalifikacijom radnika.

    Kontekst neprofitabilnosti ugljena

    Ugljen se dugo smatrao najisplativijom opcijom za proizvodnju električne energije diljem svijeta. Međutim, ovaj se narativ brzo mijenja jer više čimbenika ometa profitabilnost energije ugljena. Prije svega, razvoj obnovljivih oblika energije koji bi uskoro mogli biti jeftiniji od elektrana na ugljen.

    Proizvodnja obnovljive energije učetverostručila se između 2008. i 2018., prema američkom Ministarstvu energetike. Od 2000. vjetar i sunce odgovorni su za više od 90 posto rasta proizvodnje obnovljive energije u SAD-u. U međuvremenu, elektrane na ugljen u SAD-u se zatvaraju jer komunalna poduzeća izbjegavaju izgradnju novih elektrana na ugljen zbog profitabilnosti i brige za okoliš. Analiza je klasificirala da je 94 GW postojećeg kapaciteta ugljena u SAD-u u opasnosti od zatvaranja u regijama gdje instalacije svježe vjetra i solarne energije smanjuju cijene energije za najmanje 25 posto u odnosu na trenutne stope proizvodnje ugljena. 

    Na makro razini, svijet je počeo prepoznavati katastrofalne učinke klimatskih promjena kao značajnu prijetnju i počeo se boriti protiv štetnih praksi koje tome pridonose. Među najznačajnijim sporazumima su Pariški sporazum iz 2015. i sporazum COP 21 gdje je većina zemalja predstavila nove ili izmijenjene planove za smanjenje svojih emisija ugljika i ograničavanje porasta prosječne globalne temperature na manje od dva stupnja Celzijusa. Takvi sporazumi dodatno demotiviraju zemlje od izgradnje novih elektrana na ugljen, naglašavajući umjesto toga korištenje čiste zelene energije poput sunca i vjetra za ispunjavanje energetskih zahtjeva.

    Razarajući učinak

    Prijelaz s tradicionalnih elektrana na ugljen na postrojenja za obnovljivu energiju dramatično se ubrzao od 2010-ih. Stvaranje elektrana na obnovljivu energiju vjerojatno će osigurati sigurnije okruženje, zaštititi od ozbiljnih klimatskih promjena i omogućiti državama održivije izvore energije. Valja napomenuti da je agresivno širenje mreža prirodnog plina u razvijenom svijetu tijekom 2010-ih, kao i rastuća zelena industrija vodika, dodatno smanjilo tržišni udio industrije ugljena.

    Zajednički rast ovih energetskih alternativa na ugljen predstavljat će značajne nove mogućnosti zapošljavanja u područjima povezanim s energetskim planiranjem, izgradnjom, održavanjem i financiranjem. Osim toga, ova energetska tranzicija također predstavlja nove prilike za investitore koji žele proširiti svoje portfelje u energetskom sektoru. 

    Međutim, značajan izazov tijekom ove energetske tranzicije je stavljanje izvan pogona elektrana na ugljen. Regulatorni sustav potreban za procjenu i povlačenje ovih objekata može potrajati nekoliko godina. Da ne spominjemo ogromnu količinu kapitala koja će biti potrebna da se ova postrojenja sigurno stave izvan pogona. Štoviše, države bi mogle doživjeti kratkoročnu inflaciju cijena energije, pa čak i nestašicu energije budući da se elektrane na ugljen povlače brže nego što ih obnovljive instalacije mogu zamijeniti. Zbog svih ovih razloga, zemlje će vjerojatno izdvojiti značajne proračune za upravljanje ovim tranzicijskim procesom. 

    Posljedice neprofitabilnosti ugljena

    Šire implikacije neprofitabilnosti ugljena mogu uključivati:

    • Ubrzavanje silazne spirale u padu konkurentnosti ugljena u usporedbi s alternativama koje će dodatno smanjiti financiranje novih istraživanja tehnologije ugljena i novih postrojenja na ugljen.
    • Na ugljen se sve više gleda kao na neprivlačnu imovinu za držanje, što potiče ubrzanu rasprodaju i umirovljenja tvornica ugljena.
    • Kratkoročna inflacija cijena energije u nekoliko razvijenih zemalja dok se tvrtke koje se bave obnovljivim izvorima energije i prirodnim plinom bore da izgrade dovoljno novih energetskih resursa dovoljno brzo da odgovaraju padu industrije ugljena koju zamjenjuju.
    • Neke progresivne vlade grabe priliku za modernizaciju svojih energetskih mreža usporedo s povlačenjem stare energetske infrastrukture koja intenzivno troši ugljik.
    • Značajno smanjenje broja radnih mjesta u industriji ugljena, što dovodi do potrebe za prekvalifikacijom i prekvalifikacijom radnika za druge industrije.
    • Demografske promjene kako se ljudi sele u potrazi za boljim ekonomskim prilikama, odražavaju veći poriv prema razvoju i provedbi načela kružnog gospodarstva.
    • Političke rasprave i promjene politika u vezi s izvorima energije i zaštitom okoliša, dovode do preoblikovanja političkog krajolika.
    • Društveni pomak prema ekološki prihvatljivijim izvorima energije.

    Pitanja za razmatranje

    • Kako će zemlje sa značajnim rezervama ugljena/rudnicima upravljati globalnom tranzicijom od ugljena? 
    • Kako vlada može ublažiti negativne rezultate zapošljavanja u područjima gdje se rudnici ugljena zatvaraju?