Budućnost engleskog jezika

"[Engleski] se širi jer je izražajan i koristan." — The Economist

U trenutnom stanju moderne globalizacije, jezik je postao prepreka koja se ne može zanemariti. U jednom trenutku u novijoj povijesti neki su vjerovali da bi kineski mogao postati jezik budućnosti, ali danas Kina postoji kao svjetski najveća populacija koja govori engleski jezik. Engleska komunikacija napreduje s nekim od najvećih svjetskih i najprometnijih tvrtki sa sjedištem u zemljama engleskog govornog područja, stoga ne čudi da međunarodna komunikacija uvelike ovisi o tome da je engleski zajednički jezik.

Dakle, službeno je, engleski je tu da ostane. Ali to ne znači da ćemo ga moći prepoznati za 100 godina.

Engleski jezik je dinamičan organizam koji je prošao kroz mnoge slučajeve transformacije i nastavit će to činiti. Kako engleski postaje sve više i više priznat kao univerzalan, doživjet će promjene kako bi bolje odgovarao svojoj ulozi međunarodnog jezika. Implikacije za druge kulture su velike, ali implikacije za sam engleski jezik također su radikalne.

Što prošlost može reći o budućnosti?

Povijesno gledano, engleski se uvijek iznova pojednostavljivao tako da ono što danas formalno pišemo i govorimo ne izgleda ili ne zvuči previše poput tradicionalnog anglosaksonskog oblika. Jezik neprestano poprima nova obilježja koja uglavnom proizlaze iz činjenice da većini stanovništva engleskog govornog područja nije materinji jezik. Do 2020. predviđa se da će samo 15% stanovništva engleskog govornog područja bit će izvorni govornici engleskog jezika.

Lingvistima to nikada nije promaknulo. Godine 1930. engleski lingvist Charles K. Ogden razvio je ono što je nazvao "Osnovni engleski”, sastoji se od 860 engleskih riječi i namijenjen je stranim jezicima. Iako se u to vrijeme nije zadržao, od tada je postao snažan utjecaj na "pojednostavljeni engleski", koji je službeni dijalekt za englesku tehničku komunikaciju, kao što su tehnički priručnici.

Postoji niz razloga zašto je pojednostavljeni engleski ključan za tehničku komunikaciju. U razmatranju prednosti strategije sadržaja, mora se uzeti u obzir značaj ponovne upotrebe sadržaja. Ponovna uporaba, kako se pokazalo, također je korisna za proces prevođenja.

Prevođenje sadržaja nije mali trošak, ali tvrtke mogu drastično smanjiti taj trošak ponovnim korištenjem. Prilikom ponovne upotrebe, sadržaj se pokreće kroz sustave prijevodne memorije (TMS) koji identificira nizove sadržaja (tekst) koji su već prevedeni. Ovo usklađivanje uzoraka uvelike smanjuje opseg procesa i naziva se aspektom "inteligentnog sadržaja". Sukladno tome, smanjenje jezika i ograničavanje korištenih riječi također će dovesti do uštede u vremenu i troškovima kada je riječ o prijevodu, posebno korištenjem ovih TMS-ova. Neizbježna posljedica pojednostavljenog engleskog je jednostavan i ponavljajući jezik unutar sadržaja; doduše konstruktivno ponavljanje, ali svejedno dosadno.

In Upravljanje poslovnim sadržajem, Charles Cooper i Anne Rockley zagovaraju prednosti "dosljedne strukture, dosljedne terminologije i standardiziranih smjernica za pisanje". Iako su te prednosti neporecive, radi se o aktivnom smanjivanju engleskog jezika, barem u kontekstu komunikacije.

Postavlja se zastrašujuće pitanje kako će engleski izgledati u budućnosti? Je li ovo smrt engleskog jezika?

Obogaćivanje novog engleskog

Engleski jezik trenutno oblikuju strani govornici i naša potreba za komunikacijom s njima. A duboko proučavanje pet jezika koje je proveo John McWhorter sugerirao je da kada veliki broj stranih govornika nesavršeno uči jezik, uklanjanje nepotrebnih dijelova gramatike ključni je element u oblikovanju jezika. Stoga se dijalekt kojim govore može smatrati jednostavnijom verzijom jezika.

Međutim, McWhorter također napominje da jednostavnije ili "drugačije" nije sinonim za "gore". U živopisnom TED govoru, Txting je jezik ubijanja. JK!!!, odvojio se od rasprave o tome što su neizvorni govornici učinili s jezikom kako bi usmjerio pozornost na ono što je tehnologija učinila jeziku. Slanje poruka, tvrdi on, dokaz je da mladi danas "proširuju svoj jezični repertoar".

Opisujući ovo kao "govor prstima" - nešto sasvim drugačije od formalnog pisanja - McWhorter navodi da je ono čemu svjedočimo kroz ovaj fenomen zapravo "nastala složenost" engleskog jezika. Ovaj argument pozicionira jednostavniji engleski (kojim se slanje poruka lako može definirati) kao potpunu suprotnost opadanju. Umjesto toga, to je obogaćivanje.

Za McWhortera, dijalekt slanja poruka predstavlja novu vrstu jezika s potpuno novom strukturom. Nije li tome svjedoci i s pojednostavljenim engleskim jezikom? Ono što McWhorter značajno ističe jest da postoji više od jednog aspekta modernog života koji mijenja engleski jezik, ali njegova dinamičnost može biti pozitivna stvar. Ide toliko daleko da slanje poruka naziva "jezičnim čudom".

McWhorter nije jedini koji ovu transformaciju vidi u pozitivnom svjetlu. Vraćajući se konceptu univerzalnog ili međunarodnog jezika, The Economist tvrdi da iako se jezik može pojednostaviti jer se širi, "on se širi jer je izražajan i koristan".

Globalne implikacije za budućnost engleskog jezika

Urednik osnivača Futurist časopis napisao u 2011 da je koncept jedinstvenog univerzalnog jezika sjajan s prekrasnim mogućnostima za poslovne odnose, ali stvarnost je da bi cijena početne obuke bila apsurdna. Ipak, ne čini se tako nategnutim da bi transformacija engleskog jezika mogla dovesti do prirodnog napretka prema prihvaćenom jedinstvenom jeziku. I to bi mogao biti engleski koji više ne bismo prepoznavali u stoljećima koja dolaze. Možda koncept Georgea Orwella novogovor je zapravo na horizontu.

Ali ideja da se govori samo jedan jezik ne uzima u obzir različite načine na koje se govornici kojima nije materinji jezik prilagode engleskom. Na primjer, Revizorski sud EU-a otišao je toliko daleko da je objavio a stilski vodič kako bi se pozabavili problematičnim EU-izmima kada je riječ o govoru engleskog jezika. Vodič sadrži pododjeljak u uvodu pod naslovom "Je li važno?" koji piše:

Europske institucije također trebaju komunicirati s vanjskim svijetom, a naše dokumente treba prevoditi – oba zadatka nisu olakšana upotrebom terminologije koja je nepoznata izvornim govornicima i koja se ne pojavljuje u rječnicima ili im se prikazuje s drugačije značenje.

Kao odgovor na ovaj vodič, The Economist primijetio da zlouporabe jezika koje se još uvijek koriste i s vremenom se razumiju više nisu zlouporabe, već novi dijalekt.

As The Economist istaknuo, "jezici zapravo ne opadaju", ali se mijenjaju. Nema sumnje da se engleski mijenja i zbog brojnih valjanih razloga možda bi bilo bolje prihvatiti ga nego se protiv njega boriti.