Nakon doba masovne nezaposlenosti: budućnost rada P7

Prije sto godina oko 70 posto našeg stanovništva radilo je na farmama kako bi proizvelo dovoljno hrane za zemlju. Danas je taj postotak manji od dva posto. Zahvaljujući dolasku revolucija automatizacije budući da nas pokreću sve sposobniji strojevi i umjetna inteligencija (AI), do 2060. mogli bismo se naći u svijetu u kojemu 70 posto današnjih poslova obavlja dva posto stanovništva.

Za neke od vas ovo bi mogla biti zastrašujuća pomisao. Što čovjek radi bez posla? Kako se preživljava? Kako društvo funkcionira? Proučimo zajedno ta pitanja u sljedećim odlomcima.

Posljednji napori protiv automatizacije

Kako broj radnih mjesta počinje naglo padati tijekom ranih 2040-ih, vlade će pokušati s raznim taktikama brzih rješenja kako bi zaustavile krvarenje.

Većina vlada će uložiti velika sredstva u programe "napravi posao" osmišljene za otvaranje radnih mjesta i poticanje gospodarstva, poput onih opisanih u četvrto poglavlje ove serije. Nažalost, učinkovitost ovih programa s vremenom će nestati, kao i broj dovoljno velikih projekata da zahtijevaju masovnu mobilizaciju ljudske radne snage.

Neke vlade mogu pokušati strogo regulirati ili izravno zabraniti određene tehnologije i startupove koji ubijaju radna mjesta unutar svojih granica. To već vidimo s otporom s kojim se tvrtke poput Ubera trenutno suočavaju kada uđu u određene gradove s moćnim sindikatima.

Ali u konačnici, izravne zabrane gotovo će uvijek biti poništene na sudu. I dok strogi propisi mogu usporiti napredak tehnologije, neće je ograničiti na neodređeno vrijeme. Štoviše, vlade koje ograničavaju inovacije unutar svojih granica samo će se onesposobiti na konkurentnim svjetskim tržištima.

Druga alternativa koju će vlade pokušati jest povećanje minimalne plaće. Cilj će biti boriti se protiv stagnacije plaća koja se trenutno osjeća u onim industrijama koje tehnologija preoblikuje. Iako će to poboljšati životni standard za zaposlene, povećani troškovi rada samo će povećati poticaje za poduzeća da ulažu u automatizaciju, dodatno pogoršavajući makro gubitak radnih mjesta.

Ali postoji još jedna opcija prepuštena vladama. Neke zemlje to čak i danas pokušavaju.

Smanjenje radnog tjedna

Duljina našeg radnog dana i tjedna nikada nije uklesana u kamen. U našim danima lovaca-sakupljača obično smo provodili 3-5 sati dnevno radeći, uglavnom da bismo lovili svoju hranu. Kad smo počeli formirati gradove, obrađivati ​​poljoprivredna zemljišta i razvijati specijalizirana zanimanja, radni dan se uskladio s dnevnim satima, obično se radilo sedam dana u tjednu onoliko dugo koliko je poljoprivredna sezona dopuštala.

Zatim su se stvari domogle tijekom industrijske revolucije kada je postalo moguće raditi tijekom cijele godine i duboko u noć zahvaljujući umjetnoj rasvjeti. U kombinaciji s nedostatkom sindikata u to doba i slabim zakonima o radu, nije bilo neuobičajeno raditi 12 do 16 sati dnevno, šest do sedam dana u tjednu.

Ali kako su naši zakoni sazrijevali i tehnologija nam omogućavala da postanemo produktivniji, tih 70 do 80 sati tjedno palo je na 60 sati do 19. stoljeća, a zatim dalje na sada već poznatog 40-satnog radnog tjedna "od 9 do 5". između 1940-60-ih.

S obzirom na ovu povijest, zašto bi bilo toliko kontroverzno dodatno skratiti radni tjedan? Već vidimo golemi rast rada sa skraćenim radnim vremenom, fleksibilnog radnog vremena i rada na daljinu — sve sami relativno novi koncepti koji ukazuju na budućnost s manje rada i većom kontrolom nad vlastitim satima. I iskreno, ako tehnologija može proizvesti više dobara, jeftinije, s manje ljudskih radnika, tada nam na kraju jednostavno neće trebati cjelokupno stanovništvo da radi.

Zbog toga će do kasnih 2030-ih mnoge industrijalizirane nacije smanjiti svoj 40-satni radni tjedan na 30 ili 20 sati—uvelike ovisno o tome koliko industrijalizirana ta zemlja postane tijekom ove tranzicije. Zapravo, Švedska već eksperimentira s šestosatno radno vrijeme, s ranim istraživanjem koje je otkrilo da radnici imaju više energije i bolji učinak u šest fokusiranih sati umjesto u osam.

No, dok bi smanjenje radnog tjedna moglo više poslova učiniti dostupnim većem broju ljudi, to ipak neće biti dovoljno da se pokrije nadolazeći jaz u zapošljavanju. Upamtite, do 2040. svjetska će populacija narasti na devet MILIJARDI ljudi, uglavnom iz Afrike i Azije. Ovo je ogroman priljev globalne radne snage koja će svi biti zahtjevni poslovi baš kao što će ih svijet sve manje trebati.

Dok razvoj infrastrukture i modernizacija gospodarstava afričkog i azijskog kontinenta može privremeno osigurati dovoljno radnih mjesta u tim regijama za upravljanje ovim priljevom novih radnika, već industrijaliziranim/zrelim nacijama bit će potrebna drugačija opcija.

Univerzalni temeljni dohodak i era obilja

Ako pročitate posljednje poglavlje ove serije, znate koliko će univerzalni temeljni dohodak (UBI) postati vitalan za nastavak funkcioniranja našeg društva i kapitalističke ekonomije općenito.

Ono što je to poglavlje možda prešutjelo jest hoće li UBI biti dovoljan da svojim primateljima osigura kvalitetan životni standard. Razmotrite ovo: 

• Do 2040. cijena većine robe široke potrošnje padat će zbog sve produktivnije automatizacije, rasta ekonomije dijeljenja (Craigslist) i profitnih marži tankih poput papira na kojima će trgovci na malo morati djelovati kako bi prodavali masi uglavnom nezaposlenih ili nezaposlenih tržište.
• Većina usluga će osjetiti sličan silazni pritisak na svoje cijene, osim onih usluga koje zahtijevaju aktivan ljudski element: razmislite o osobnim trenerima, terapeutima za masažu, njegovateljima itd.
• Obrazovanje, na gotovo svim razinama, postat će besplatno—uvelike rezultat vladinog ranog (2030.-2035.) odgovora na učinke masovne automatizacije i njihove potrebe da neprestano prekvalificiraju stanovništvo za nove vrste poslova i rada. Pročitajte više u našem Budućnost obrazovanja Serija.
• Široka uporaba građevinskih 3D pisača, rast složenih montažnih građevinskih materijala zajedno s državnim ulaganjima u pristupačne masovne stanove, rezultirat će padom cijena (najamnina) stanova. Pročitajte više u našem Budućnost gradova Serija.
• Troškovi zdravstvene skrbi drastično će pasti zahvaljujući tehnološki potaknutim revolucijama u kontinuiranom praćenju zdravlja, personaliziranoj (preciznoj) medicini i dugoročnoj preventivnoj zdravstvenoj skrbi. Pročitajte više u našem Budućnost zdravlja Serija.
• Do 2040. obnovljiva energija zadovoljit će više od polovice svjetskih potreba za električnom energijom, znatno smanjujući račune za komunalne usluge za prosječnog potrošača. Pročitajte više u našem Budućnost energije Serija.
• Era automobila u osobnom vlasništvu završit će u korist potpuno električnih, samovozećih automobila koje upravljaju carsharing i taksi tvrtke—to će bivšim vlasnicima automobila uštedjeti prosječno 9,000 dolara godišnje. Pročitajte više u našem Budućnost prometa Serija.
• Porast GMO-a i zamjena za hranu snizit će troškove osnovne prehrane za mase. Pročitajte više u našem Budućnost hrane Serija.
• Naposljetku, većina zabave bit će isporučena jeftino ili besplatno putem uređaja za prikaz koji podržavaju web, posebice putem VR i AR. Pročitajte više u našem Budućnost Interneta Serija.

Bilo da se radi o stvarima koje kupujemo, hrani koju jedemo ili krovu nad glavom, bitne potrepštine koje će prosječnoj osobi trebati za život sve će pasti na cijeni u našem budućem, tehnološki opremljenom, automatiziranom svijetu. Zato bi godišnji UBI od čak 24,000 dolara mogao imati otprilike istu kupovnu moć kao plaća od 50-60,000 dolara u 2015. godini.

Uzimajući u obzir sve ove trendove zajedno (s UBI-jem ubačenim u mješavinu), pošteno je reći da do 2040.-2050. prosječna osoba više neće morati brinuti o potrebi za poslom da bi preživjela, niti će gospodarstvo morati brinuti o nema dovoljno potrošača za funkcioniranje. Bit će to počeci ere obilja. A ipak, mora biti nešto više od toga, zar ne?

Kako ćemo pronaći smisao u svijetu bez poslova?

Što dolazi nakon automatizacije

Do sada smo u našoj seriji Future of Work raspravljali o trendovima koji će potaknuti masovno zapošljavanje u kasnim 2030-ima do ranih 2040-ih, kao i o vrstama poslova koji će preživjeti automatizaciju. Ali doći će razdoblje između 2040. i 2060., kada će se stopa uništavanja radnih mjesta zbog automatizacije usporiti, kada poslovi koje automatizacija može uništiti konačno nestanu i kada nekoliko preostalih tradicionalnih poslova zapošljava samo najpametnije, najhrabrije ili najsposobnije povezano malo.

Kako će se ostatak stanovništva zauzeti?

Vodeća ideja na koju mnogi stručnjaci skreću pozornost je budući rast civilnog društva, koje općenito karakteriziraju neprofitne i nevladine organizacije (NVO). Glavna svrha ovog područja je stvaranje društvenih veza kroz različite institucije i aktivnosti koje držimo, uključujući: socijalne usluge, vjerske i kulturne udruge, sportske i druge rekreacijske aktivnosti, obrazovanje, zdravstvenu skrb, organizacije za zagovaranje itd.

Dok mnogi odbacuju utjecaj civilnog društva kao minoran u usporedbi s vladom ili gospodarstvom općenito, a Ekonomska analiza iz 2010. koju je napravio Johns Hopkins Center for Civil Society Studies istraživanje u više od četrdeset nacija izvijestilo je da je civilno društvo:

• Računa za 2.2 trilijuna dolara operativnih troškova. U većini industrijalizovanih zemalja civilno društvo čini oko pet posto BDP-a.
• Zapošljava više od 56 milijuna radnika s punim radnim vremenom u cijelom svijetu, gotovo šest posto radno sposobnog stanovništva tih anketiranih zemalja.
• To je najbrže rastući sektor diljem Europe, predstavljajući više od 10 posto zaposlenosti u zemljama poput Belgije, Nizozemske, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Više od devet posto u SAD-u i 12 u Kanadi.

Do sada biste mogli pomisliti: 'Sve ovo lijepo zvuči, ali civilno društvo ne može zapošljavati svako. Također, neće svi htjeti raditi za neprofitnu organizaciju.'

I u oba slučaja, bili biste u pravu. Zato je također važno razmotriti još jedan aspekt ovog razgovora.

Promjena svrhe rada

Ovih dana, ono što smatramo radom je ono za što smo plaćeni. Ali u budućnosti u kojoj mehanička i digitalna automatizacija može zadovoljiti većinu naših potreba, uključujući UBI za njihovo plaćanje, ovaj se koncept više ne mora primjenjivati.

Zapravo, a posao je ono što radimo kako bismo zaradili novac koji nam je potreban i (u nekim slučajevima) kako bismo dobili naknadu za obavljanje zadataka u kojima ne uživamo. Rad, s druge strane, nema nikakve veze s novcem; to je ono što činimo kako bismo zadovoljili svoje osobne potrebe, bile one fizičke, mentalne ili duhovne. S obzirom na ovu razliku, iako bismo mogli ući u budućnost s manje radnih mjesta, nećemo ikad ući u svijet s manje posla.

Društvo i novi poredak rada

U ovom budućem svijetu u kojem je ljudski rad odvojen od povećanja produktivnosti i društvenog bogatstva, moći ćemo:

• Oslobodite ljudsku kreativnost i potencijal dopuštajući ljudima s novim umjetničkim idejama ili milijardama dolara vrijednim istraživanjima ili startup idejama vrijeme i financijsku sigurnosnu mrežu za ostvarivanje njihovih ambicija.
• Bavite se poslom koji nam je važan, bilo u umjetnosti i zabavi, poduzetništvu, istraživanju ili javnoj službi. Sa smanjenim motivom zarade, bilo koja vrsta posla koju obavljaju ljudi strastveni u svom zanatu bit će ravnopravnija.
• Priznajte, nadoknadite i cijenite neplaćeni rad u našem društvu, kao što je roditeljstvo i skrb o bolesnima i starijima u kući.
• Provodite više vremena s prijateljima i obitelji, bolje balansirajući društveni život s poslovnim ambicijama.
• Usredotočite se na aktivnosti i inicijative za izgradnju zajednice, uključujući rast neformalne ekonomije u vezi s dijeljenjem, davanjem darova i razmjenom.

Iako ukupan broj poslova može pasti, zajedno s brojem sati koje im posvećujemo tjedno, uvijek će biti dovoljno posla da se svi okupiraju.

Potraga za smislom

Ovo novo, bogato doba u koje ulazimo je doba koje će konačno vidjeti kraj masovnog najamnog rada, kao što je industrijsko doba vidjelo kraj masovnog robovskog rada. Bit će to doba u kojem će puritanska krivnja da se treba dokazivati ​​napornim radom i gomilanjem bogatstva zamijeniti humanistička etika samousavršavanja i utjecaja u zajednici.

Sve u svemu, više nas neće definirati naš posao, već način na koji nalazimo smisao u svom životu. 

Serija Budućnost rada

Preživjeti svoje buduće radno mjesto: budućnost rada P1

Smrt posla s punim radnim vremenom: budućnost rada P2

Poslovi koji će preživjeti automatizaciju: budućnost rada P3   

Posljednje industrije koje stvaraju posao: budućnost rada P4

Automatizacija je novi outsourcing: budućnost rada P5

Univerzalni temeljni dohodak liječi masovnu nezaposlenost: budućnost rada P6