Budućnost smrti: Budućnost ljudske populacije P7

KREDIT ZA SLIKE: Quantumrun

Budućnost smrti: Budućnost ljudske populacije P7

    Kroz ljudsku povijest ljudi su pokušavali prevariti smrt. A za veći dio te ljudske povijesti, najbolje što možemo učiniti je pronaći vječnost kroz plodove našeg uma ili naših gena: bilo da se radi o pećinskim slikama, djelima fikcije, izumima ili sjećanjima na sebe koja prenosimo svojoj djeci.

    Ali zahvaljujući revolucionarnom napretku u znanosti i tehnologiji, naše će kolektivno uvjerenje o neizbježnosti smrti uskoro biti poljuljano. Ubrzo nakon toga bit će potpuno prekinut. Do kraja ovog poglavlja shvatit ćete kako je budućnost smrti kraj smrti kakvu poznajemo. 

    Razgovor o smrti koji se mijenja

    Smrt najmilijih konstanta je kroz ljudsku povijest, a svaka se generacija na svoj način miri s tim osobnim događajem. Neće biti ništa drugačije ni za sadašnje milenijske i stoljetne generacije.

    Do 2020-ih generacija Civica (rođeni između 1928. i 1945.) ući će u 80-te. Prekasno je za korištenje terapija za produljenje života opisanih u prethodno poglavlje, ovi roditelji Boomersa i djedovi i bake Generacije Xersa i milenijalaca uglavnom će nas napustiti do ranih 2030-ih.

    Isto tako, do 2030-ih Boomer generacija (rođeni između 1946. i 1964.) ući će u svoje 80-e. Većina će biti presiromašna da bi si priuštila terapije za produljenje života koje su do tog vremena puštene na tržište. Ovi roditelji generacije X i milenijalaca i baka i djedova stogodišnjaka će nas uglavnom napustiti do ranih 2040-ih.

    Ovaj gubitak predstavljat će više od četvrtine današnjeg (2016.) stanovništva i rodit će ga generacije milenijskih i stogodišnjih generacija na način koji je jedinstven za ovo stoljeće u ljudskoj povijesti.

    Kao prvo, milenijci i stogodišnjaci povezaniji su od bilo koje prethodne generacije. Valovi prirodnih, generacijskih smrti predviđenih između 2030. i 2050. proizvest će neku vrstu zajedničkog žalovanja, jer će se priče i počasti preminulim voljenima dijeliti putem društvenih mreža na mreži.

    S obzirom na povećanu učestalost tih prirodnih smrti, anketari će početi dokumentirati primjetan skok u svijesti o smrtnosti i podršci skrbi za starije osobe. Koncept fizičke nepostojanosti činit će se stranim generacijama koje trenutno odrastaju u online svijetu u kojem se ništa ne zaboravlja i sve se čini mogućim.

    Ova linija razmišljanja samo će se pojačati između 2025. i 2035., kada se lijekovi koji uistinu poništavaju učinke starenja (na siguran način) počnu pojavljivati ​​na tržištu. Kroz veliku medijsku pokrivenost koju će ovi lijekovi i terapije prikupiti, naše kolektivne predrasude i očekivanja o granicama našeg ljudskog životnog vijeka počet će se dramatično mijenjati. Štoviše, vjera u neizbježnost smrti će erodirati kako javnost postaje svjesna onoga što znanost može omogućiti.

    Ova nova svijest potaknut će birače u zapadnim zemljama - tj. zemljama čije se stanovništvo najbrže smanjuje - da izvrše pritisak na svoje vlade da počnu usmjeravati ozbiljan novac u istraživanja produljenja života. Ciljevi ovih potpora uključivat će poboljšanje znanosti koja stoji iza produljenja života, stvaranje sigurnijih, učinkovitijih lijekova i terapija za produljenje života te značajno smanjenje troškova produljenja života kako bi svi u društvu mogli imati koristi od toga.

    Do kasnih 2040-ih, društva diljem svijeta počet će gledati na smrt kao stvarnost koja je prisiljena prošlim generacijama, ali onu koja ne mora diktirati sudbine sadašnjih i budućih generacija. Do tada će nove ideje oko zbrinjavanja mrtvih ući u javnu raspravu. 

    Groblja se pretvaraju u nekropole

    Većina ljudi ne zna kako groblja funkcioniraju, pa evo kratkog sažetka:

    U većem dijelu svijeta, posebice u Europi, obitelji pokojnika otkupljuju pravo korištenja groba na određeno vremensko razdoblje. Nakon isteka tog roka, kosti pokojnika se iskopavaju i potom stavljaju u zajedničku kosturnicu. Iako je razuman i jednostavan, ovaj sustav će vjerojatno biti iznenađenje za naše sjevernoameričke čitatelje.

    U SAD-u i Kanadi ljudi očekuju (i to je zakon u većini država i pokrajina) da grobovi njihovih najmilijih budu trajni i da se o njima brine zauvijek. 'Kako ovo praktično funkcionira?' pitaš. Pa, većina groblja mora spremiti dio prihoda koji ostvaruju od pogrebnih usluga u fond s visokim kamatama. Kad se groblje popuni, njegovo održavanje plaća kamatarski fond (barem dok ne ponestane novca). 

    Međutim, niti jedan sustav nije u potpunosti spreman za predviđene smrti generacija Civica i Boomera između 2030. i 2050. Ove dvije generacije predstavljaju najveću generacijsku kohortu u ljudskoj povijesti koja je preminula u vremenskom rasponu od dva do tri desetljeća. Malo je mreža groblja u svijetu koje imaju kapacitet prihvatiti ovaj priljev dragih preminulih stalnih stanovnika. I dok se groblja pune rekordnim stopama, a cijena posljednjih grobnih parcela raste izvan mogućnosti, javnost će zahtijevati vladinu intervenciju.

    Kako bi riješile ovaj problem, vlade diljem svijeta počet će donositi nove zakone i potpore prema kojima će privatna pogrebna industrija započeti s izgradnjom višekatnih grobljanskih kompleksa. Veličina ovih zgrada, ili nizova zgrada, parirat će nekropolama iz drevnih vremena i trajno redefinirati način na koji se postupa s mrtvima, njima se upravlja i kako ih se sjeća.

    Sjećanje na mrtve u online dobu

    S najstarijom populacijom na svijetu (2016.), Japan se već suočava s nedostatkom dostupnosti grobnih parcela, a da ne spominjemo najviši prosječni troškovi pogreba zbog toga. A s obzirom na to da njihova populacija ne postaje mlađa, Japanci su se natjerali da preispitaju kako postupaju sa svojim preminulima.

    U prošlosti je svaki Japanac uživao u vlastitim grobovima, a zatim je taj običaj zamijenjen obiteljskim grobnicama, ali s manje djece koja se rađaju da bi održavala ta obiteljska groblja, obitelji i starije osobe ponovno su promijenile svoje preferencije pokopa. Umjesto grobova, mnogi Japanci odlučuju se za kremiranje kao isplativiju praksu pokopa za svoje obitelji. Njihova pogrebna urna zatim se pohranjuje u ormarić pored stotina drugih urni u masivnom, višekatnom, grobljanske kuće visoke tehnologije. Posjetitelji mogu čak i sami ući u zgradu te ih navigacijsko svjetlo usmjeriti na policu s urnama voljene osobe (pogledajte gornju sliku članka za scenu s japanskog groblja Ruriden).

    Ali do 2030-ih, neka buduća groblja počet će nuditi niz novih, interaktivnih usluga za milenijalce i stogodišnjake kako bi se mogli dublje sjećati svojih voljenih. Ovisno o kulturnim preferencijama mjesta gdje se groblje nalazi i individualnim preferencijama članova obitelji pokojnika, sutrašnja bi groblja mogla početi nuditi: 

    • Interaktivni nadgrobni spomenici i urne koji dijele informacije, fotografije, videozapise i poruke pokojnika na telefon posjetitelja.
    • Pažljivo odabrane video montaže i foto kolaže koji okupljaju puno bogatstvo foto i video materijala koji će milenijalci i stogodišnjaci snimiti od svojih voljenih (vjerojatno izvučenih iz svojih budućih društvenih mreža i diskova za pohranu u oblaku). Taj bi se sadržaj zatim mogao predstaviti u kinu na groblju kako bi ga članovi obitelji i voljeni mogli gledati tijekom svojih posjeta.
    • Bogatija, najsuvremenija groblja mogla bi koristiti svoja interna superračunala kako bi uzela sav ovaj video i foto materijal, u kombinaciji s e-poštom i dnevnicima pokojnika, kako bi reanimirala pokojnika kao hologram u prirodnoj veličini s kojim članovi obitelji mogu verbalno komunicirati. Hologram bi bio dostupan samo u određenoj prostoriji opremljenoj holografskim projektorima, koju bi potencijalno nadzirao savjetnik za žalovanje.

    Ali koliko god bile zanimljive ove nove pogrebne usluge, od kasnih 2040-ih do sredine 2050-ih, pojavit će se jedinstveno duboka opcija koja će omogućiti ljudima da prevare smrt... barem ovisno o tome kako ljudi definiraju smrt do tog vremena.

    Um u stroju: sučelje mozak-računalo

    Istraženo dublje u našem Budućnost ljudske evolucije serije, do sredine 2040-ih, revolucionarna tehnologija polako će ući u mainstream: Brain-Computer Interface (BCI).

    (Ako se pitate kakve to veze ima s budućnošću smrti, budite strpljivi.) 

    BCI uključuje korištenje implantata ili uređaja za skeniranje mozga koji prati vaše moždane valove i povezuje ih s jezikom/naredbama za kontrolu svega što se pokreće na računalu. Tako je; BCI će vam omogućiti upravljanje strojevima i računalima jednostavno kroz vaše misli. 

    Zapravo, možda niste bili svjesni, ali počeci BCI-ja su već počeli. Amputirci su sada testiranje robotskih udova kontrolira izravno umom, umjesto kroz senzore pričvršćene na patrljak nositelja. Isto tako, ljudi s teškim invaliditetom (kao što su kvadriplegičari) sada su koristeći BCI za upravljanje svojim motoriziranim invalidskim kolicima i manipulirati robotskim rukama. Ali pomaganje amputircima i osobama s invaliditetom da vode neovisniji život nije opseg onoga za što će BCI biti sposoban.

    Eksperimenti u BCI otkrivaju primjene koje se odnose na kontroliranje fizičkih stvari, kontroliranje i komuniciranje sa životinjama, pisanje i slanje a tekst koristeći misli, dijeljenje svojih misli s drugom osobom (tj elektronska telepatija), pa čak i bilježenje snova i sjećanja. Sve u svemu, BCI istraživači rade na prevođenju misli u podatke, kako bi ljudske misli i podatke učinili međusobno zamjenjivima. 

    Zašto je BCI važan u kontekstu smrti je zato što ne bi trebalo puno da se prijeđe od čitanja misli do izradu potpune digitalne sigurnosne kopije vašeg mozga (također poznata kao emulacija cijelog mozga, WBE). Pouzdana verzija ove tehnologije bit će dostupna do sredine 2050-ih.

    Stvaranje digitalnog zagrobnog života

    Uzorkovanje iz naše Budućnost Interneta serije, sljedeći popis će prikazati kako će se BCI i druge tehnologije spojiti u novo okruženje koje bi moglo redefinirati 'život poslije smrti'.

    • U početku, kada BCI slušalice uđu na tržište oko kasnih 2050-ih, bit će pristupačne samo nekolicini—što je novost bogatih i dobro povezanih koji će ih aktivno promovirati na svojim društvenim mrežama, djelujući kao rani korisnici i utjecajni šireći vrijednost za mase.
    • S vremenom, BCI slušalice postaju pristupačne široj javnosti, vjerojatno postajući gadget koji se mora kupiti tijekom blagdanske sezone.
    • BCI slušalice će izgledati kao slušalice za virtualnu stvarnost (VR) na koje će se svi (do tada) već naviknuti. Rani modeli omogućit će nositeljima BCI-a da telepatski komuniciraju s drugim nositeljima BCI-a, da se međusobno povežu na dublji način, bez obzira na jezične barijere. Ovi rani modeli također će bilježiti misli, sjećanja, snove i na kraju čak i složene emocije.
    • Web promet će eksplodirati kada ljudi počnu dijeliti svoje misli, sjećanja, snove i emocije između obitelji, prijatelja i ljubavnika.
    • S vremenom BCI postaje novi komunikacijski medij koji na neki način poboljšava ili zamjenjuje tradicionalni govor (slično današnjem porastu emotikona). Strastveni korisnici BCI-ja (vjerojatno najmlađa generacija tog vremena) počet će zamjenjivati ​​tradicionalni govor dijeljenjem sjećanja, slika prepunih emocija i slika i metafora konstruiranih mišlju. (U osnovi, zamislite da umjesto izgovora riječi "Volim te," možete isporučiti tu poruku dijeljenjem svoje emocije, pomiješane sa slikama koje predstavljaju vašu ljubav.) Ovo predstavlja dublji, potencijalno točniji i daleko autentičniji oblik komunikacije u usporedbi s govorom i riječima o kojima smo ovisili tisućljećima.
    • Očito je da će poduzetnici dana kapitalizirati ovu komunikacijsku revoluciju.
    • Softverski poduzetnici će proizvesti nove društvene medije i platforme za blogove koje su specijalizirane za dijeljenje misli, sjećanja, snova i emocija u beskrajnom nizu niša.
    • U međuvremenu, hardverski poduzetnici proizvodit će proizvode i životne prostore koji podržavaju BCI tako da fizički svijet slijedi naredbe BCI korisnika.
    • Ove dvije skupine spojit će poduzetnici specijalizirani za VR. Spajanjem BCI-ja s VR-om, korisnici BCI-ja moći će konstruirati vlastite virtualne svjetove po želji. Iskustvo će biti slično filmskom početak, gdje se likovi bude u svojim snovima i otkrivaju da mogu iskriviti stvarnost i učiniti što god žele. Kombinacija BCI i VR omogućit će ljudima da steknu veće vlasništvo nad virtualnim iskustvima u kojima žive stvaranjem realističnih svjetova generiranih kombinacijom njihovih sjećanja, misli i mašte.
    • Kako sve više i više ljudi počinje koristiti BCI i VR za dublju komunikaciju i stvaranje sve složenijih virtualnih svjetova, neće proći dugo prije nego što se pojave novi internetski protokoli koji spajaju Internet s VR.
    • Nedugo zatim, masivni VR svjetovi bit će dizajnirani za prilagodbu virtualnim životima milijuna, a na kraju i milijardi, online. Za naše potrebe, nazvat ćemo ovu novu stvarnost, Metaverse. (Ako više volite ove svjetove zvati Matrix, to je također sasvim u redu.)
    • S vremenom će napredak u BCI i VR moći oponašati i zamijeniti vaša prirodna osjetila, čime korisnici Metaverse neće moći razlikovati svoj online svijet od stvarnog svijeta (pod pretpostavkom da odluče živjeti u VR svijetu koji savršeno simulira stvarni svijet, npr. praktičan za one koji si ne mogu priuštiti putovanje u pravi Pariz, ili više vole posjetiti Pariz 1960-ih.) Sve u svemu, ova razina realizma samo će pridonijeti budućoj zaraznoj prirodi Metaverse.
    • Ljudi će početi provoditi onoliko vremena u Metaverzumu koliko i spavaju. A zašto i ne bi? Ovo virtualno područje bit će mjesto gdje ćete imati pristup većini svoje zabave i komunicirati sa svojim prijateljima i obitelji, posebno onima koji žive daleko od vas. Ako radite ili idete u školu na daljinu, vaše vrijeme u Metaverseu moglo bi porasti na najmanje 10-12 sati dnevno.

    Želim naglasiti tu posljednju točku jer će to biti ključna točka svega ovoga.

    Pravno priznavanje života na internetu

    S obzirom na neumjerenu količinu vremena koju će veliki postotak javnosti provesti u ovom Metaverzumu, vlade će biti prisiljene priznati i (u određenoj mjeri) regulirati živote ljudi unutar Metaverzuma. Sva zakonska prava i zaštite te neka od ograničenja koja ljudi očekuju u stvarnom svijetu će se odraziti i provesti unutar Metaverse. 

    Na primjer, vraćanje WBE-a u raspravu, recite da imate 64 godine, a vaša osiguravajuća kuća pokriva vas da dobijete pomoć u mozgu. Zatim, kada imate 65 godina, doživite nesreću koja uzrokuje oštećenje mozga i ozbiljan gubitak pamćenja. Buduće medicinske inovacije mogle bi izliječiti vaš mozak, ali vam neće vratiti sjećanja. Tada liječnici pristupaju rezervnoj kopiji vašeg mozga kako bi napunili vaš mozak nedostajućim dugoročnim sjećanjima. Ova sigurnosna kopija ne bi bila samo vaše vlasništvo, već i legalna verzija vas, sa svim istim pravima i zaštitom, u slučaju nesreće. 

    Isto tako, recite da ste žrtva nesreće koja vas ovaj put dovodi u komu ili vegetativno stanje. Srećom, pribrali ste se prije nesreće. Dok se vaše tijelo oporavlja, vaš se um i dalje može baviti vašom obitelji, pa čak i raditi na daljinu unutar Metaverse. Kada se tijelo oporavi i liječnici su spremni probuditi vas iz kome, rezervna kopija uma može prenijeti nova sjećanja koja je stvorila u vaše novo izliječeno tijelo. I ovdje će također vaša aktivna svijest, kakva postoji u Metaverzumu, postati legalna verzija vas samih, sa svim istim pravima i zaštitom, u slučaju nesreće.

    Postoji mnoštvo drugih pravnih i etičkih razmatranja koja izvrću um kada je u pitanju prijenos vašeg uma na mrežu, razmatranja o kojima ćemo govoriti u našoj nadolazećoj seriji Future in the Metaverse. Međutim, za potrebe ovog poglavlja, ovaj tok misli trebao bi nas navesti da se zapitamo: Što bi se dogodilo ovoj žrtvi nesreće ako se njegovo ili njezino tijelo nikada ne oporavi? Što ako tijelo umre dok je um vrlo aktivan i u interakciji sa svijetom kroz Metaverzum?

    Masovna migracija u online eter

    Do 2090. do 2110. prva generacija koja će uživati ​​u blagodatima terapije produljenja života počet će osjećati neizbježnost svoje biološke sudbine; u praksi, sutrašnje terapije produljenja života moći će produljiti život samo do sada. Shvativši ovu stvarnost, ova će generacija započeti trubiti o globalnoj i žestokoj raspravi o tome trebaju li ljudi nastaviti živjeti nakon što njihova tijela umru.

    U prošlosti se takva rasprava nikada ne bi vodila. Smrt je prirodni dio ljudskog životnog ciklusa od praskozorja povijesti. Ali u ovoj budućnosti, kada Metaverzum postane normalan i središnji dio svačijih života, moguća je održiva opcija za nastavak života.

    Argument glasi: ako nečije tijelo umre od starosti, a njihov um ostaje savršeno aktivan i angažiran unutar Metaverse zajednice, treba li njihovu svijest izbrisati? Ako osoba odluči ostati u Metaverzumu do kraja života, postoji li razlog da nastavi trošiti društvene resurse na održavanje svog organskog tijela u fizičkom svijetu?

    Odgovor na oba ova pitanja bit će: ne.

    Postojat će veliki dio ljudske populacije koji će odbiti prihvatiti ovaj digitalni zagrobni život, posebno konzervativni, religiozni tipovi koji Metaverzum osjećaju kao uvredu svom vjerovanju u biblijski zagrobni život. U međuvremenu, za liberalnu i otvorenu polovicu čovječanstva, oni će početi promatrati Metaverse ne samo kao online svijet s kojim se mogu baviti u životu, već i kao stalni dom kada njihova tijela umru.

    Kako sve veći postotak čovječanstva počinje učitavati svoje umove u Metaverzum nakon smrti, odvijat će se postupni lanac događaja:

    • Živi će htjeti ostati u kontaktu s onim fizički preminulim osobama do kojih su se brinuli koristeći Metaverse.
    • Ova kontinuirana interakcija s fizički preminulim dovest će do općeg osjećaja ugode s konceptom digitalnog života nakon fizičke smrti.
    • Ovaj digitalni zagrobni život tada će se normalizirati, što će dovesti do postupnog povećanja stalne ljudske populacije u Metaverzumu.
    • Obrnuto, ljudsko tijelo postupno postaje obezvrijeđeno, kako će se definicija života mijenjati i naglašavati svijest nad osnovnim funkcioniranjem organskog tijela.
    • Zbog ove redefinicije, a posebno za one koji su rano izgubili voljene, neki će ljudi biti motivirani — i na kraju će imati zakonsko pravo — prekinuti svoja organska tijela u bilo kojem trenutku kako bi se trajno pridružili Metaverzumu. Ovo pravo na prekid nečijeg fizičkog života vjerojatno će biti ograničeno dok osoba ne dosegne unaprijed definiranu dob fizičke zrelosti. Mnogi će vjerojatno ritualizirati ovaj proces ceremonijom kojom upravlja buduća tehno-religija.
    • Buduće vlade podržat će ovu masovnu migraciju u Metaverzum iz više razloga. Prvo, ova migracija je neprisilno sredstvo kontrole stanovništva. Budući političari također će biti strastveni korisnici Metaversea. A financiranje i održavanje Međunarodne mreže Metaverse u stvarnom svijetu bit će zaštićeno stalno rastućim biračkim tijelom Metaverse čija će glasačka prava ostati zaštićena čak i nakon njihove fizičke smrti.

    Do sredine 2100-ih, Metaverse će u potpunosti redefinirati naše predodžbe o smrti. Vjerovanje u zagrobni život bit će zamijenjeno znanjem o digitalnom zagrobnom životu. I kroz ovu inovaciju, smrt fizičkog tijela postat će još jedna faza čovjekovog života, umjesto njegovog trajnog kraja.

    Serija Budućnost ljudske populacije

    Kako će generacija X promijeniti svijet: budućnost ljudske populacije P1

    Kako će milenijci promijeniti svijet: budućnost ljudske populacije P2

    Kako će Centennials promijeniti svijet: budućnost ljudske populacije P3
    Rast stanovništva u odnosu na kontrolu: budućnost ljudske populacije P4
    Budućnost starenja: Budućnost ljudske populacije P5

    Prelazak s ekstremnog produljenja života na besmrtnost: budućnost ljudske populacije P6

    Sljedeće zakazano ažuriranje za ovo predviđanje

    2025-09-25