Ultraduge svemirske misije: U potrazi za sljedećim naseljivim planetom

• Autor:
• ime autora

  Quantumrun Foresight
• Studenog 8, 2021

Potraga za istraživanjem Alpha Centaura, našeg najbližeg planetarnog sustava, dovela je do napretka u svemirskoj tehnologiji, približavajući nas međuzvjezdanom putovanju unutar ljudskog života. Inovacije kao što su nanoletjelice s laserskim pogonom mogle bi ne samo ubrzati naše istraživanje svemira, već i otvoriti nove mogućnosti za znanstveno istraživanje i tehnološke inovacije. Međutim, kako idemo sve dalje u svemir, moramo uzeti u obzir i šire implikacije, od potencijalnih otkrića resursa do ekoloških izazova i potrebe za međunarodnom suradnjom u upravljanju svemirom.

Kontekst za ultra-duge svemirske misije 

Alpha Centauri, planetarni sustav koji je najbliži našem, već je dugo predmet interesa znanstvenika i svemirskih entuzijasta. Vjeruje se da ovaj sustav, koji se nalazi približno 4.37 svjetlosnih godina od Zemlje, potencijalno krije uvjete pogodne za život. Ova udaljenost znači nevjerojatnih 25 trilijuna milja, putovanje za koje bi nam, s trenutnom tehnologijom, trebalo tisuće godina. Međutim, nedavni napredak u tehnologiji istraživanja svemira približio nas je mogućnosti da dosegnemo ovaj udaljeni sustav unutar jednog ljudskog života.

Godine 2015., američki kozmolog Philip Lubin predložio je snažan laser od 100 gigavata za pokretanje nanoletjelice, svemirske letjelice koja teži samo nekoliko grama, od Zemlje brzinom od oko 20 posto brzine svjetlosti. Ovaj koncept, poznat kao laserska propulzija, iskorištava zamah fotona, čestica svjetlosti, da gura nanoletjelicu naprijed. Ovaj prijedlog otvorio je nove mogućnosti za međuzvjezdana putovanja, potencijalno skraćujući vrijeme putovanja do Alpha Centaura s tisuća godina na samo nekoliko desetljeća.

Zatim je 2021. tim znanstvenika s Australskog nacionalnog sveučilišta ovaj koncept napravio korak dalje. Objavili su dizajn za pogonski sustav koji bi potencijalno mogao poslati nanoletjelicu na Alpha Centauri za samo 20 godina. Ovaj dizajn uključuje skupinu od približno 100 milijuna lasera velike snage postavljenih na površini od jednog četvornog kilometra. Ti bi laseri istovremeno svijetlili 10 minuta, osiguravajući potisak potreban za tjeranje nanoletjelice u svemir. 

Razarajući učinak

Nanoletjelica, opremljena laganim jedrom i kompaktnim čipom sa svime, od kamera do potisnika do komunikacijske opreme, služila bi kao sonda bez ljudske posade, sposobna dosegnuti i proučavati susjedne solarne sustave. Ova značajka ne samo da bi proširila naše razumijevanje svemira, već bi otvorila i nove mogućnosti za znanstveno istraživanje i tehnološke inovacije. Na primjer, tvrtke bi mogle iskoristiti podatke prikupljene ovim sondama za razvoj novih materijala, tehnologija ili čak industrija, na temelju jedinstvenih uvjeta i resursa koji se nalaze u tim dalekim planetarnim sustavima.

Štoviše, uspjeh ove tehnologije mogao bi značajno ubrzati istraživanje unutar našeg solarnog sustava. Na primjer, nanoletelice bi jednog dana mogle stići do Marsa za samo tri dana. Ovo bi postignuće uvelike poboljšalo našu sposobnost proučavanja i razumijevanja susjednih planeta, potencijalno dovodeći do otkrića u astrobiologiji, geologiji i znanosti o klimi. Vlade bi mogle koristiti ove informacije za formuliranje politika vezanih uz istraživanje svemira i kolonizaciju, dok bi obrazovne ustanove mogle uključiti ta otkrića u svoje nastavne planove i programe, nadahnjujući sljedeću generaciju znanstvenika i istraživača.

Konačno, potencijal međuzvjezdanih misija da pruže vrijedne informacije o drugim planetarnim sustavima i njihovom kapacitetu da podrže ljudski život ne može se precijeniti. Dok se suočavamo sa sve većim izazovima na Zemlji, od klimatskih promjena do iscrpljivanja resursa, potreba za alternativnim staništima postaje sve hitnija. Dok je ideja o evakuaciji Zemlje još uvijek u domeni znanstvene fantastike, pronalaženje drugih nastanjivih planeta polako postaje nužnost.

Implikacije ultradugih svemirskih misija

Šire implikacije ultradugih svemirskih misija mogu uključivati:

• Astronauti koji se obučavaju ili pripremaju za dulje misije, uključujući dugotrajnu izloženost svemiru.
• Napredak laserske tehnologije za korištenje u pogonskim sustavima. Višenamjenska nanotehnologija također se može dodatno poboljšati kako bi bila manja i svestranija.
• Ubrzano istraživanje svakog planeta i mjeseca u našem Sunčevom sustavu pomoću sondi za nanoletelice.
• Razvoj novih industrija povezanih s istraživanjem svemira, kao što je proizvodnja nanoletjelica ili laserskih pogonskih sustava, što dovodi do gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta.
• Potencijalno otkriće novih resursa u drugim planetarnim sustavima rješavanje nedostatka resursa na Zemlji, što dovodi do održivijih obrazaca potrošnje i proizvodnje.
• Mogućnost pronalaska nastanjivih planeta potiče političke rasprave i međunarodnu suradnju o kolonizaciji svemira i zajedničkom upravljanju izvanzemaljskim teritorijima.
• Napredak tehnologije potreban za ultraduge svemirske misije ima efekte prelijevanja u druge sektore, što dovodi do inovacija koje poboljšavaju kvalitetu života na Zemlji.
• Povećana potražnja za resursima za podršku istraživanju svemira pogoršava degradaciju okoliša osim ako se ne ublaži održivim praksama.
• Povećani svemirski otpad kako sve više tvrtki i vlada pokreću svoje eksperimente u svemir.

Pitanja za razmatranje

• Mislite li da se isplati razviti tehnologiju koja bi nam omogućila istraživanje drugih solarnih sustava? 
• Mislite li da trenutačna svemirska utrka između korporacija i država pomaže razvoju istraživanja svemira?