Najnovije terapije Parkinsonove bolesti će uticati na sve nas
Najnovije terapije Parkinsonove bolesti će uticati na sve nas
Ja sam 32-godišnji Kanađanin kojem je prije tri godine dijagnosticirana Parkinsonova bolest. Prošlog jula sam dao otkaz i vratio se kući kako bih se udubio u ovu bolest i naučio sve što mogu o njoj i mogućnostima liječenja koje bi mi mogle biti dostupne. Ova bolest mi je omogućila da uđem u mjesta na kojima inače nikada ne bih bio i upoznala me sa nekim izuzetnim ljudima čiji će rad promijeniti svijet. Takođe mi je dalo priliku da posmatram nauku u akciji dok pomera granicu našeg znanja. Shvatio sam da tretmani koji se razvijaju za PD ne samo da imaju vrlo realnu šansu da jednog dana ovu bolest učine prošlošću za mene i druge pogođene njom, već imaju dalekosežne primjene koje će se proširiti na sve i suštinski menjaju ljudsko iskustvo.
Nedavni razvoji dali su naučnicima temeljitije razumijevanje ovih poremećaja, što je zauzvrat otkrilo i uvid u to kako naš mozak funkcionira. Oni su također doveli do novih tretmana za koje mnogi istraživači vjeruju da će biti široko dostupni osobama s Parkinsonovom bolešću u narednih 5 do 10 godina. Ali ovo će u suštini biti samo verzija 1.0 ovih terapija, pošto budemo usavršavali ove tehnike, one će se primjenjivati na druge bolesti u verziji 2.0 (10 do 20 godina kasnije) i na inače naizgled zdrave osobe u verziji 3.0 (20 do 30 godina kasnije).
Naši mozgovi su zamršena zbrka neurona koji proizvode neurotransmitere koji pokreću električne impulse koji prolaze kroz mozak i niz naš centralni nervni sistem kako bi različitim dijelovima našeg tijela rekli šta da rade. Ovi neuronski putevi se drže zajedno i podržavaju ogromna mreža različitih ćelija, od kojih svaka ima svoju jedinstvenu funkciju, ali sve je usmjereno na to da vas održi u životu i ispravno funkcionira. Većina onoga što se dešava u našim tijelima danas je prilično dobro shvaćeno, osim mozga. U mozgu postoji 100 milijardi neurona različitih tipova i preko 100 triliona veza između tih neurona. Oni su odgovorni za sve što radite i jeste. Do nedavno smo imali malo ili nimalo razumijevanja o tome kako se svi različiti dijelovi uklapaju zajedno, ali zahvaljujući velikim dijelom detaljnom proučavanju neuroloških poremećaja sada počinjemo shvaćati kako sve to funkcionira. U godinama koje dolaze novi alati i tehnike, zajedno s primjenom mašinskog učenja, omogućit će istraživačima da istražuju još dublje, a mnogi vjeruju da je samo pitanje vremena kada ćemo imati potpunu sliku.
Ono što znamo, kroz proučavanje i liječenje neurodegenerativnih poremećaja kao što su Parkinsonova, Alchajmerova, ALS, itd., jeste da kada neuroni odumiru ili se hemijski signali više ne proizvode preko određenog praga, nastaju problemi. Kod Parkinsonove bolesti, na primjer, simptomi se ne pojavljuju sve dok najmanje 50-80% neurona koji proizvode dopamin u određenim dijelovima mozga ne umre. Ipak, svačiji mozak se vremenom pogoršava, širenje slobodnih radikala i nakupljanje pogrešno savijenih proteina do kojih dolazi zbog jednostavnog čina jela i disanja dovodi do smrti stanice. Svako od nas ima različite količine zdravih neurona u različitim rasporedima i to je razlog zašto postoji tolika raznolikost u kognitivnim sposobnostima ljudi. Primjena tretmana koji se danas razvija za otklanjanje nedostataka kod ljudi s raznim bolestima jednog dana će se koristiti kod ljudi koji jednostavno imaju suboptimalne razine određenog neurona u određenom dijelu mozga.
Neurodegeneracija koja dovodi do neuroloških bolesti je nusproizvod prirodni proces starenja. Povećana svijest i razumijevanje faktora koji doprinose starenju doveli su do toga da sve veći broj ljudi u medicinskoj zajednici vjeruje da možemo intervenirati u ovaj proces i zaustaviti ili čak potpuno preokrenuti starenje. Radi se na novim terapijama za rješavanje ovih problema. Neki od najuzbudljivijih su…
Transplantacija matičnih ćelija
Neuromodulacija kroz sučelja moždanih mašina
Sve ove tehnike su u početnoj fazi i videće stalna poboljšanja u godinama koje dolaze. Zamislivo je da će jednom usavršeni naizgled zdravi ljudi moći ući u kliniku, skenirati im mozak, dobiti očitanje o tome koji dijelovi njihovog mozga imaju ispod optimalne razine i odlučiti se povećati te razine kroz jedan ili više različitih gore pomenute tehnike.
Do sada su dostupni alati za razumijevanje i dijagnosticiranje većine bolesti bili užasno neadekvatni i nedostajalo je finansiranje za ambiciozna istraživanja. Međutim, danas se više novca ulaže u takva istraživanja i više ljudi radi na njihovom rješavanju nego ikada. U narednoj deceniji dobićemo nevjerovatne nove alate koji će nam pomoći u razumijevanju. Projekti koji najviše obećavaju dolaze iz Evropski projekat ljudskog mozga a Američka moždana inicijativa koji pokušavaju da urade za mozak ono što je projekat ljudskog genoma uradio za naše razumevanje genoma. Ako bude uspješan, pružit će istraživačima neviđeni uvid u to kako su umovi sastavljeni. Osim toga, došlo je do ogromnog naleta u finansiranju projekata iz privatnih institucija kao što je Google razvio Calico labs, u Paul Allen Institut za nauku o mozgu, Inicijativa Chan Zuckerberg, u Zuckermen institut za um, mozak i ponašanje, institut Gledston, u Američka federacija za istraživanje starenja, Institut Buck, Scripps i značenje, da spomenemo samo neke, a da ne spominjemo sve nove poslove koji se rade na univerzitetima i profitnim kompanijama širom svijeta.
