Mikročipiranje ljudi: mali korak prema transhumanizmu

• Autor:
• ime autora

  Quantumrun Foresight
• Travnja 29, 2022

Sažetak uvida

Ljudsko mikročipiranje nije samo koncept znanstvene fantastike; to je stvarnost koja se već prihvaća u mjestima poput Švedske, gdje se mikročipovi koriste za svakodnevni pristup, iu vrhunskim istraživanjima tvrtki poput Neuralinka. Ova tehnologija nudi potencijal za poboljšani pristup, medicinska otkrića, pa čak i stvaranje "super vojnika", ali također izaziva ozbiljne etičke, sigurnosne i ekološke probleme. Usklađivanje mogućnosti i rizika, rješavanje implikacija na radnu snagu i snalaženje u složenom regulatornom krajoliku bit će kritični izazovi kako se ljudsko mikročipiranje nastavlja razvijati i potencijalno postaje sve uobičajenije u društvu.

Kontekst ljudskog mikročipiranja

Određeni modeli mikročipova imaju mogućnost komuniciranja s vanjskim uređajima pomoću ili radiofrekvencijske identifikacije (RFID) ili elektromagnetskih radijskih polja. Odabrani modeli mikročipova također ne zahtijevaju izvor napajanja jer mogu koristiti magnetsko polje vanjskog uređaja za rad i povezivanje s vanjskim sustavima. Ove dvije tehničke mogućnosti (uz brojna druga znanstvena dostignuća) upućuju na budućnost u kojoj bi ljudsko mikročipiranje moglo postati uobičajeno. 

Na primjer, tisuće švedskih građana odlučilo se za ugradnju mikročipova u svoje ruke kako bi zamijenili ključeve i kartice. Ovi se mikročipovi mogu koristiti za pristup teretani, e-karte za željeznicu i pohranjivanje kontakt podataka za hitne slučajeve. Osim toga, tvrtka Neuralink Elona Muska uspješno je ugradila mikročip u mozgove svinja i majmuna kako bi pratila njihove moždane valove, pratila bolest, pa čak i omogućila majmunima da igraju video igrice svojim mislima. Poseban primjer uključuje tvrtku Synchron sa sjedištem u San Franciscu, koja testira bežične implantate sposobne stimulirati živčani sustav koji s vremenom mogu izliječiti paralizu. 

Porast mikročipiranja ljudi potaknuo je zakonodavce u SAD-u da osmisle zakone koji proaktivno zabranjuju prisilno mikročipiranje. Osim toga, zbog sve veće zabrinutosti za privatnost u vezi sa sigurnošću podataka i osobnim slobodama, prisilno mikročipiranje zabranjeno je u 11 država (2021.). Međutim, neke vodeće osobe u tehnološkoj industriji još uvijek pozitivno gledaju na mikročipiranje i vjeruju da ono može dovesti do poboljšanih rezultata za ljude i ponuditi novo tržište komercijalnim poduzećima. Nasuprot tome, ankete opće radne snage pokazuju više razine skepticizma u sveukupnim prednostima ljudskog mikročipiranja. 

Razarajući učinak

Iako ljudsko mikročipiranje nudi potencijal poboljšanog pristupa digitalnom i fizičkom prostoru, pa čak i mogućnost povećanja ljudskih osjetila ili intelekta, ono također izaziva ozbiljne sigurnosne probleme. Hakirani mikročipovi mogli bi otkriti osobne podatke kao što su lokacija osobe, dnevna rutina i zdravstveno stanje, čineći pojedince osjetljivijima na kibernetičke napade koji bi mogli ugroziti njihove živote. Ravnoteža između ovih prilika i rizika bit će ključni čimbenik u određivanju usvajanja i utjecaja ove tehnologije.

U korporativnom svijetu korištenje mikročipova može postati strateška prednost, omogućujući bolju kontrolu egzoskeleta i industrijskih strojeva ili nudeći poboljšanja osjetilima ili intelektu. Mogućnosti proširenja su ogromne, a ove prednosti mogu izvršiti pritisak na opću populaciju da usvoji takve tehnologije kako bi ostala konkurentna u budućoj radnoj snazi. Međutim, mora se pozabaviti etičkim pitanjima, poput potencijalne prisile ili nejednakosti u pristupu tim tehnologijama. Tvrtke će možda morati razviti jasne politike i smjernice kako bi osigurale da je usvajanje ove tehnologije etično i pravedno.

Za vlade, trend ljudskog mikročipiranja predstavlja složen krajolik za snalaženje. Tehnologija bi se mogla iskoristiti za pozitivne društvene koristi, poput poboljšanog praćenja zdravstvene zaštite ili pojednostavljenog pristupa javnim uslugama. Međutim, vlade će možda trebati donijeti propise za zaštitu privatnosti i sigurnosti te za sprječavanje potencijalne zlouporabe ili zlouporabe tehnologije. Izazov će biti u izradi politika koje potiču pozitivne aspekte mikročipiranja uz istovremeno ublažavanje rizika, što je zadatak koji zahtijeva pažljivo razmatranje tehnoloških, etičkih i društvenih čimbenika.

Implikacije ljudskog mikročipiranja 

Šire implikacije ljudskog mikročipiranja mogu uključivati:

• Društvena normalizacija transhumanističkih načela modifikacije tijela s tehnološkim komponentama, što dovodi do šireg prihvaćanja mijenjanja ili poboljšanja fizičkih i mentalnih atributa, što može redefinirati ljudski identitet i kulturne norme.
• Sposobnost funkcionalnog liječenja odabranih oblika neuroloških poremećaja putem mikročipiranja, što dovodi do novih terapijskih pristupa i potencijalno mijenja krajolik liječenja za stanja koja su se prije smatrala neizlječivima.
• Poboljšana prosječna produktivnost na radnom mjestu, budući da se sve više ljudi odlučuje za mikročipove kako bi unaprijedili svoje karijere, vještine i fizičke sposobnosti, potencijalno preoblikujući dinamiku profesionalnog razvoja i konkurencije unutar različitih industrija.
• Povećano financiranje za promicanje i komercijalizaciju dobrovoljnog mikročipiranja, što dovodi do stvaranja potpuno nove industrije modifikacije tijela, koja može utjecati na društvenu percepciju ljepote i samoizražavanja, slično industriji kozmetičke plastične kirurgije.
• Stvaranje "super vojnika" koji su duboko integrirani s personaliziranim egzoskeletima i digitaliziranim oružjem, kao i s bespilotnim letjelicama za vojnu podršku, terenskim taktičkim robotima i autonomnim transportnim vozilima, što dovodi do transformacije vojne strategije i sposobnosti.
• Razvoj novih propisa i etičkih smjernica za upravljanje korištenjem ljudskog mikročipiranja, što dovodi do potencijalnih sukoba između osobne autonomije, prava na privatnost i društvenih interesa, te zahtijeva pažljivo donošenje politika kako bi se uravnotežila ova suprotstavljena pitanja.
• Pojava ekoloških izazova povezanih s proizvodnjom, odlaganjem i recikliranjem mikročipova, što dovodi do potencijalnih ekoloških utjecaja koji se moraju riješiti odgovornom proizvodnjom i praksama gospodarenja otpadom.
• Potencijalni pomak ekonomske moći prema tvrtkama specijaliziranim za tehnologiju mikročipova, što dovodi do promjena u tržišnoj dinamici, investicijskim prioritetima i konkurentskom okruženju unutar sektora tehnologije i zdravstvene skrbi.
• Potencijal za društvenu nejednakost i diskriminaciju na temelju pristupa ili odbijanja mikročipiranja, što dovodi do novih društvenih podjela i zahtijeva pažljivo razmatranje inkluzivnosti, pristupačnosti i potencijala za prisilu u profesionalnom i osobnom kontekstu.

Pitanja za razmatranje

• Koji su neki dodatni potencijalni slučajevi upotrebe ljudskog mikročipiranja u bliskoj i daljoj budućnosti?
• Nadmašuju li opasnosti ljudskog mikročipiranja niz mogućih koristi?