Ciljanje proteina u mozgu za suzbijanje prejedanja
Ciljanje proteina u mozgu za suzbijanje prejedanja
Prijavljeno je da je poremećaj prejedanja iskusilo više žena nego muškarci. Samo u SAD-u, muškarci s dijagnosticiranim poremećajem čine samo 2% (3.1 milijuna) populacije za razliku od 3.5% žena (5.6 milijuna). Osim toga, dvije trećine ljudi u SAD-u s poremećajem prejedanja su pretile. Pojedinci s ovim stanjem mogu imati rizik od visokog krvnog tlaka, dijabetesa tipa 2, artritisa, raka i bolesti srca kasnije u životu.
Pregled poremećaja prejedanja
Prejedanje je česta konzumacija velike količine hrane (često brzo i dok se osjećate nelagodno) i u kratkim vremenskim intervalima (svaka dva sata). Gubitak kontrole obično proizlazi iz osjećaja srama i krivnje. Zbog emocionalne ovisnosti o hrani mogu se pojaviti nezdrave navike poput čišćenja.
Mijelinske ovojnice u mozgu
Signali iz mozga prenose se putem električnih signala putem živčana vlakna. Ta su vlakna dodatno izolirana bijelom masnom tvari koja se sastoji od lipida i proteina, poznatom kao mijelinska ovojnica. U središnjem živčanom sustavu, koji uključuje leđnu moždinu i mozak, mijelin se naziva oligodendrociti. Izraz mijelinska ovojnica ima oblik omotanih produžetaka grana oko aksona.
Uloga mijelinskih ovojnica u ponašanju i kogniciji
Ljudski mozak značajno se razvija u dobi od deset do dvanaest godina. Studija na 111 djece prikazao je odnos između sastava mozga i različitih razvojnih faza. Postojala je korelacija između gustoće bijele tvari u traktovima vlakana unutar frontotemporalnih i kortikospinalnih putova – što ukazuje na postupno sazrijevanje koje podržava govorne i motoričke funkcije.
Studija iz rumunjske institucije na sedmero djece usvojene u obiteljima u SAD-u pokazalo je varijacije u sastavu mijelina među normalno odgajanom djecom i posvojenom djecom. U potonjem, bilo je manje bijele tvari u mozgu u neuciniranom fascikulusu, posebno amigdali, koja je odgovorna za povezivanje temporalnog režnja i prefrontalnog korteksa. Amigdala regulira pamćenje i emocionalne reakcije, dok prefrontalni korteks igra ulogu u donošenju odluka i društvenoj interakciji.
Myeling ovojnice i prejedanje
Istraživači iz Medicinski fakultet Sveučilišta u Bostonu (BUSM) koristio je mapiranje i provjeru gena za identifikaciju citoplazmatskog proteina 1 u interakciji s FMR2 (CYFIP2) kao značajnog utjecaja na prejedanje. Camron D. Bryant, asistent profesora farmakologije i psihijatrije na BUSM, Laboratoriju za genetiku ovisnosti, predvidio je da postoje geni odgovorni za poremećaje prehrane i neke ovisnosti.
Proučavano je ponašanje miševa s ovisnošću o alkoholu i psihostimulansima. Nakon razmnožavanja kroz generacije, njihovi potomci pokazali su povezanost između genetskog naslijeđa i varijacija u ponašanju – točnije, njihovog ponašanja u ishrani. Osim toga, koautor i asistent profesora u Jackson Laboratoryju – nezavisnom biomedicinskom istraživanju – pronašao je prediktor ovisnosti kokaina u istoj kromosolnoj regiji. Oba su istraživanja ukazala na mutaciju CYFIP2.
Prejedanje je povezano sa smanjenjem proizvodnje određenih gena u striatumu, sustavu nagrađivanja mozga. Ovaj gen igra ulogu u formiranju mijelinskih ovojnica. Smanjena mijelinizacija nije faktor koji predstavlja prejedanje; već nusproizvod opetovanog prejedanja.
Vjerojatno rješenje je obnova mijelina u onim područjima mozga kod osoba koje pokazuju poremećaj prejedanja. Daljnja istraživanja uključivat će poništavanje ponašanja povezanih s prejedanjem kao što su anksioznost, depresija, kompulzivnost primjenom tretmana koji promiču remijelinizaciju i obnavljanje neuronske funkcije.