Globalno građanstvo: spašavanje nacija

Od svoje 18. godine, Lenneal Henderson, vladin profesor na koledžu William and Mary, pokušao je otići iz zemlje barem jednom godišnje kako bi se bavio pitanjima javne politike kao što su energija, poljoprivreda, siromaštvo i zdravlje. S ovim iskustvom, kaže Henderson, “svjestan sam veze između mog državljanstva i državljanstva ljudi u drugim zemljama.” Slično Hendersonovoj globalnoj povezanosti, nedavno je objavljeno istraživanje BBC World Service u aprilu 2016. sugerirajući da sve više ljudi počinje razmišljati globalno, a ne nacionalno.

Anketa je rađena između decembra 2015. i aprila 2016. godine sa grupom tzv Globe Scan koji sprovodi ova istraživanja više od 15 godina. Zaključak izvještaja kaže da „Od svih 18 zemalja u kojima je ovo pitanje postavljeno 2016. godine, anketa pokazuje da više od polovine (51%) sebe vidi više kao globalne građane nego građane svoje zemlje“, dok se 43% izjasnilo na nacionalnom nivou. Kako se ovaj trend za globalnog građanina povećava, nastavljamo vidjeti početke globalnih promjena širom svijeta za pitanja kao što su siromaštvo, prava žena, obrazovanje i klimatske promjene.

Hugh Evans, veliki pokretač i potresac u globalnom građanskom pokretu, rekao je u TED Talk aprila, „da budućnost svijeta zavisi od globalnih građana“. 2012. godine Evans je osnovao Global Citizen organizacija koja promoviše globalnu akciju kroz muziku. Ova organizacija sada doseže preko 150 različitih zemalja, ali obećavam da ću o tome nešto više govoriti.

Šta je globalno građanstvo?

Henderson definiše globalno građanstvo kao pitanje „kako [nacionalno državljanstvo] meni omogućava da učestvujem u svijetu, a svijetu da učestvujem u ovoj zemlji?“ Kosmos Journal kaže da je „globalni građanin neko ko se identifikuje sa delom svetske zajednice u nastajanju i čije akcije doprinose izgradnji vrednosti i praksi ove zajednice“. Ako vam nijedna od ovih definicija ne odgovara, organizacija Global Citizen je sjajna video različitih ljudi koji definišu šta globalno građanstvo zaista znači.

Zašto se globalni pokret događa sada?

Kada govorimo o ovom pokretu koji se dešava sada moramo zapamtiti da pluta okolo još od 40-ih i 50-ih godina s početkom Ujedinjenih naroda 1945. i Eisenhowerovim potezom da stvori bratske gradove 1956. Dakle, zašto vidimo da se zaista pojavljuje i pokreće u prošlosti nekoliko godina? Vjerovatno se možete sjetiti par ideja...

Globalna pitanja

Siromaštvo je oduvijek bilo globalno pitanje. Ovo nije nov koncept, ali izgledi da se zaista može okončati ekstremno siromaštvo je još uvijek prilično nova i uzbudljiva. Na primjer, trenutni cilj Global Citizen-a je okončanje ekstremnog siromaštva do 2030. godine!

Druga dva povezana pitanja koja pogađaju sve širom svijeta su ženska i reproduktivna prava. Žene širom svijeta i dalje pate od nedostatka obrazovanja zbog prisilnih i dječjih brakova. Osim toga, prema Fond Ujedinjenih nacija za stanovništvo, „svakog dana u zemljama u razvoju rodi se 20,000 djevojaka mlađih od 18 godina.” Dodajte trudnoće koje nisu stigle do porođaja zbog smrti majke ili nesigurnih pobačaja i ima ih puno više. Sve ove obično neželjene trudnoće također često ograničavaju sposobnost djevojčica da se školuju i uzrokuju povećanje siromaštva.

Zatim, obrazovanje je samo po sebi globalno pitanje. Čak i ako su državne škole besplatne za djecu, neke porodice nemaju sredstava za kupovinu uniformi ili knjiga. Drugima je možda potrebno da djeca rade umjesto da idu u školu kako bi porodica imala dovoljno novca za kupovinu hrane. Opet, možete vidjeti kako se svi ovi globalni problemi na kraju malo preobličuju i uzrokuju ovaj začarani krug.

Konačno, klimatske promjene brzo postaju sve veća prijetnja i samo će se pogoršavati ako ne preduzmemo globalnu akciju. Od suše u Rog Afrike do toplotnih talasa u Arktik gotovo se čini kao da se naš svijet raspada. Ono što ja lično na kraju čupam je kako, iako se sve ovo dešava, bušenje i paljenje nafte se nastavlja i pošto se niko oko nečega ne može dogovoriti, mi ništa ne radimo. Zvuči mi kao problem koji traži globalne građane.

Pristup Internetu

Internet nam pruža više trenutnih informacija nego što smo ikada imali kao društvo. Gotovo je teško zamisliti kako smo preživjeli bez Gugla u ovom trenutku (činjenica da Google je prilično postao glagol govori dovoljno). Kako globalne informacije postaju pristupačnije putem web stranica i pretraživača poput Googlea, ljudi širom svijeta postaju globalno svjesniji.

Uz to, sa svjetskom mrežom na dohvat ruke, globalna komunikacija postaje praktički laka kao uključivanje vašeg računala. Društveni mediji, e-pošta i video ćaskanje omogućavaju ljudima iz cijelog svijeta da komuniciraju za nekoliko sekundi. Ova jednostavna masovna komunikacija čini izglede za globalno građanstvo još vjerovatnijim u budućnosti.

Šta se već događa?

Gradovi sestre

Gradovi sestre je program namijenjen promociji građanske diplomatije. Gradovi u Sjedinjenim Državama se povezuju sa „gradom pobratimom“ u drugoj zemlji kako bi stvorili kulturnu razmjenu i međusobno sarađivali na pitanjima kojima se oba grada bave.

Jedan primjer ovih odnosa koje je Henderson objasnio bio je odnos sestrinske države između Kalifornije i Čilea po pitanju „proizvodnje grožđa i vina, koja pomaže industrijama u obje zemlje, a time i ljudima koji su zaposleni u tim industrijama, kao i kupcima i potrošačima te proizvode.”

Ova vrsta saradnje bi lako mogla dovesti do mnogo veće komunikacije između zemalja i pomoći da se prošire stavovi ljudi o globalnim pitanjima. Iako ovaj program traje još od 50-ih godina, lično sam za njega tek prvi put čuo preko Hendersona. S obzirom na veću količinu publiciteta, program bi se lako mogao proširiti izvan industrije i politike u opći doseg među zajednicama i kroz školski sistem u roku od nekoliko godina.

Global Citizen

Obećao sam da ću više pričati o organizaciji Global Citizen i sada planiram da ispunim to obećanje. Način na koji ova organizacija funkcioniše je da možete zaraditi ulaznice za koncert koje je izvođač donirao ili zaraditi kartu za Global Citizen festival u New Yorku koji se održava svake godine. Prošle godine je bio i festival u Mumbai, Indija koji je imao 80,000 ljudi.

Ove godine u New Yorku postava je uključivala Rihannu, Kendrick Lamar, Selenu Gomez, Major Lazer, Metallicu, Usher i Ellie Goulding sa voditeljima uključujući Deborrah-Lee, Hugh Jackman i Neil Patrick Harris. U Indiji su nastupili Chris Martin iz Coldplaya i reper Jay-Z.

Web stranica Global Citizen može se pohvaliti postignućima festivala 2016. godine, navodeći da je festival izazvao „47 obaveza i najava vrijednih 1.9 milijardi dolara koje će dostići 199 miliona ljudi“. Indijski festival donio je oko 25 obaveza koje predstavljaju “investiciju od skoro 6 milijardi dolara koja će utjecati na 500 miliona života”.

Iako se ovakve akcije već dešavaju, još uvijek ima mnogo toga da se uradi u budućnosti kako bi se okončalo ekstremno siromaštvo širom svijeta. Međutim, ako poznati izvođači nastave da doniraju dio svog vremena i sve dok organizacija nastavi da prikuplja aktivnije članove, mislim da je taj cilj vrlo moguć.