Životinjsko-ljudski hibridi: Je li naš moral sustigao naš znanstveni poriv?

Moderni svijet nikad nije bio revolucionarniji. Bolesti su izliječene, presađivanje kože postalo je dostupnije, medicinska znanost nikada nije bila moćnija. Svijet znanstvene fantastike polako postaje činjenica, s najnovijim dostignućima u obliku životinjskih hibrida. Točnije životinje u kombinaciji s ljudskom DNK.

Ovo možda i nije tako radikalno kao što se može vjerovati. Ovi životinjski ljudski hibridi jednostavno su miševi s medicinski poboljšanim ili modificiranim organima i genima. Jedan od najnovijih primjera uključuje miševe koji su modificirali gene koji su dizajnirani da “…ispravno učenje i nedostatke pamćenja.” Ili životinje koje su modificirane genima ljudskog imunološkog sustava. To je učinjeno kako bi miševi mogli poslužiti kao ispitanici za mnoge različite neizlječive bolesti, poput HIV-a.

Unatoč početnoj reakciji punog optimizma s ljudsko-životinjskim hibridima, uvijek postoji pitanje etike. Je li etično i moralno stvarati nove genetske vrste, samo u svrhu eksperimentiranja? Pisac, moralni filozof i humanitarac Peter Singer vjeruje da je potrebna radikalna promjena u načinu na koji čovječanstvo tretira životinje. Neki etički istraživači misle drugačije. Američki senator Sam Brownback, guverner Kansasa, pokušao je zaustaviti istraživanje životinjskih hibrida. Brownback je rekao da američka vlada mora zaustaviti ove “…ljudsko-životinjske hibridne nakaze".

Unatoč prigovorima senatora Brownbacka, mnoga dostignuća u modernoj medicini pripisuju se životinjskim hibridima. Ipak, još uvijek se vode ozbiljne rasprave u američkom Kongresu i među aktivistima za prava životinja o tome treba li ili ne dopustiti korištenje ovih hibrida.

Znanost je oduvijek provodila pokuse na životinjama, sve do trećeg stoljeća s pokusima koje su izvodili Aristotel i Erasistratus. Neka područja znanosti zahtijevaju eksperimentiranje na ispitanicima, što može uključivati ​​i životinje. To bi moglo dovesti do životinjsko-ljudskih hibrida kao sljedećeg koraka u eksperimentima. Iako postoje ljudi koji se osjećaju znanstvenicima, samo se trebaju potruditi pronaći alternativne ispitanike.

Te se životinje nazivaju hibridima jer biogenetičari uzimaju jedan vrlo specifičan dio ljudske DNK i integriraju ga u DNK životinje. U novom organizmu eksprimiraju se geni iz oba izvorna organizma, stvarajući hibrid. Ti se hibridi često koriste za ispitivanje niza medicinskih problema.

Jedan od primjera toga su nalazi koje je objavilo International AIDS Vaccine Initiative Report (IAVI), tvrtka koja se posebno bavi objavljivanjem istraživanja cjepiva protiv AIDS-a. Izvijestili su da su životinjski hibridi, u ovom slučaju humanizirani miševi, “Znanstvenici su također dizajnirali humanizirane miševe za koje se čini da rekapituliraju postojanost HIV-a u rezervoarima latentno zaraženih CD4+ T stanica. Takvi miševi će se vjerojatno pokazati vrijednima za istraživanje lijeka protiv HIV-a.”

Korištenje električnih romobila ističe IAVI istraživački tim izjavio je da "...kada su povećali broj bNAbs na pet, virus se još uvijek nije oporavio kod sedam od osam miševa nakon dva mjeseca." Iskreno rečeno, bez hibridnih životinja na kojima bi se eksperimentiralo istraživači ne bi mogli provoditi testove tako učinkovito. Sužavanjem na koja protutijela na HIV-1 ciljati i koju dozu primijeniti, napravili su korak u pronalaženju lijeka za HIV.

Unatoč napretku koji su hibridne životinje omogućile znanosti, postoje neki ljudi koji vjeruju da je to iskorištavanje. Filozofi etike, poput Petera Singera, tvrdili su da ako životinje mogu osjećati užitak i bol i biti prisutne, onda bi životinje trebale imati ista prava kao i svaki čovjek. U svojoj knjizi “Oslobođenje životinja” Singer navodi da ako nešto može patiti onda to zaslužuje život. Jedna od vodećih ideja koju je Singer iznio u borbi protiv okrutnosti prema životinjama je ideja  "specizam".

Specizam je kada osoba pripisuje vrijednost određenoj vrsti u odnosu na druge. To bi moglo značiti da se vrsta smatra više ili manje od drugih vrsta. Ova se ideja često pojavljuje kada se radi o mnogim skupinama za prava životinja. Neke od tih skupina smatraju da niti jedna životinja ne bi trebala biti ozlijeđena bez obzira na vrstu. Ovdje su grupe poput P.E.T.A. a znanstvenici se razlikuju. Jedna skupina smatra da nije etično eksperimentirati na životinjama, a druga vjeruje da može biti etično.

Da bismo bolje razumjeli zašto postoji takva podjela između ovih vrsta grupa, potrebno je iskustvo i dobro razumijevanje etike. Dr. Robert Basso, predsjednik Odbora za etiku na Sveučilištu Wilfrid Laurier u Waterloou, Ontario, takva je osoba. Basso navodi da etika nema uvijek radikalne promjene. Potrebno je vrijeme i mnogi pojedinci koji pažljivo donose odluke kako bi istraživački tim došao do etičkog zaključka. To vrijedi za svako znanstveno istraživanje ili eksperiment, bez obzira na to uključuje li životinje ili ne.

Basso je također izjavio da "popularno mišljenje masa obično ne dolazi u obzir pri donošenju etičkih odluka." To je zato što znanstvenici žele da njihovo istraživanje bude vođeno znanstvenim potrebama, a ne željama javnosti. Međutim, Basso je istaknuo da “naše smjernice oživljavaju stalna ažuriranja kako bi se osiguralo da je sve etično. Svakih nekoliko godina pregledavamo i proizvodimo novi skup smjernica za naše istraživanje.”

Basso napominje da se niti jedan istraživač ne trudi naškoditi, jer bi to prekršilo etička prava ljudi i životinja. Ako se nesreća često dogodi, proces prikupljanja podataka se zaustavlja, zajedno s korištenim metodama. Basso nadalje objašnjava da većina ljudi može otići na internet i saznati kakva je etika istraživačkih timova. U mnogim slučajevima ljudi ih mogu nazvati i postaviti pitanja kako bi odgovorili na sva pitanja koja bi mogli imati. Basso pokušava pokazati ljudima da se istraživanja znanstvene zajednice provode s najboljim namjerama i što je više moguće etički.  

 Nažalost, kao i sve stvari koje uključuju moral, ljudi će imati različita mišljenja. Jacob Ritums, strastveni ljubitelj životinja, razumije da životinje trebaju prava i da se na njima ne smije eksperimentirati. Ali u čudnom obratu on ne može a da ne stane na stranu znanosti. "Ne želim da bilo koja životinja pati", kaže Ritums. Dalje kaže "ali moramo shvatiti da se mora dogoditi liječenje stvari poput HIV-a ili zaustavljanje različitih vrsta raka."

Ritums naglašava da mnogi ljudi, poput njega samog, daju sve od sebe kako bi pomogli životinjama i okončali što je više moguće okrutnosti. Međutim, ponekad morate sagledati veliku sliku. Ritmus izjavljuje: "Osjećam da se ništa ne bi trebalo okrutno eksperimentirati, ni na ljudima, ni na životinjama, ni na bilo čemu, ali kako bih mogao stati na put mogućem izlječenju HIV-a ili uzgoju potencijalnih organa za spašavanje života."

Ritums bi puno pomogao bilo kojoj životinji, bez obzira radi li se o hibridu ili ne. Ali ističe da, ako postoji način da se bolest stane na kraj, onda se tome treba težiti. Korištenje životinjskih hibrida za testiranje može spasiti nebrojene živote. Ritmus izjavljuje: "Možda nisam etički najzdravija osoba, ali bilo bi pogrešno barem ne pokušati nastaviti s nekim od nevjerojatnih pothvata do kojih bi moglo dovesti istraživanje hibrida životinja i ljudi."