Quantumrun

KREDIT ZA SLIKU: Quantumrun

Srednji istok; Kolaps i radikalizacija arapskog svijeta: Geopolitika klimatskih promjena

David Tal, izdavač, futurist
@DavidTalWrites
LinkedIn

Uto, 09 - 15:2020

Ovo ne baš pozitivno predviđanje će se fokusirati na geopolitiku Bliskog istoka jer se odnosi na klimatske promjene između 2040. i 2050. godine. Dok čitate dalje, vidjet ćete Bliski istok u nasilnom stanju. Vidjet ćete Bliski istok gdje države Zaljeva koriste svoje naftno bogatstvo kako bi pokušale izgraditi najodrživiju regiju na svijetu, istovremeno se braniti od nove militantne vojske koja broji stotine hiljada. Također ćete vidjeti Bliski istok gdje je Izrael primoran da postane najagresivnija verzija sebe kako bi se obranila od varvara koji marširaju na njegovim kapijama.

Ali prije nego što počnemo, da razjasnimo nekoliko stvari. Ovaj snimak – ova geopolitička budućnost Bliskog istoka – nije izvučen iz ničega. Sve što ćete pročitati zasniva se na radu javno dostupnih vladinih prognoza iz Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, nizu privatnih i vladinih istraživačkih centara, kao i na radu novinara poput Gwynne Dyer, vodeći pisac u ovoj oblasti. Linkovi do većine korištenih izvora navedeni su na kraju.

Povrh toga, ovaj snimak je takođe zasnovan na sledećim pretpostavkama:

Ulaganja vlada širom svijeta za značajno ograničavanje ili preokretanje klimatskih promjena ostat će umjerena do nepostojeća.
Nije poduzet nikakav pokušaj planetarnog geoinženjeringa.
Sunčeva solarna aktivnost ne pada ispod njegovo trenutno stanje, čime se smanjuju globalne temperature.
Nisu izmišljena značajna otkrića u fuzijskoj energiji, niti se globalno ulažu u nacionalnu desalinizaciju i vertikalnu poljoprivrednu infrastrukturu.
Do 2040. klimatske promjene će napredovati do faze u kojoj koncentracije stakleničkih plinova (GHG) u atmosferi prelaze 450 dijelova na milion.
Pročitali ste naš uvod u klimatske promjene i ne tako lijepe efekte koje će one imati na našu vodu za piće, poljoprivredu, obalne gradove i biljne i životinjske vrste ako se ne preduzmu mjere protiv njih.

Imajući na umu ove pretpostavke, slobodno pročitajte sljedeću prognozu.

Nema vode. No Food

Bliski istok, zajedno sa većim dijelom Sjeverne Afrike, je najsušniji region na svijetu, s većinom zemalja koje žive od manje od 1,000 kubnih metara svježe vode po osobi godišnje. To je nivo koji Ujedinjene nacije nazivaju 'kritičnim'. Uporedite to sa mnogim razvijenim evropskim zemljama koje imaju koristi od više od 5,000 kubnih metara sveže vode po osobi, godišnje, ili sa zemljama poput Kanade koje imaju preko 600,000 kubnih metara.

Do kasnih 2040-ih, klimatske promjene će samo pogoršati stvari, iscrpljujući rijeke Jordan, Eufrat i Tigris do curenja i prisiljavajući iscrpljivanje preostalih vodonosnih slojeva. Kako voda dostiže tako opasno niske nivoe, tradicionalna poljoprivreda i pastirska ispaša u regiji će postati gotovo nemogući. Region će postati, za sve namjere i svrhe, neprikladan za masovno stanovanje ljudi. Za neke zemlje to će značiti opsežna ulaganja u napredne tehnologije desalinizacije i umjetne poljoprivrede, za druge će to značiti rat.

Adaptacija

Zemlje Bliskog istoka koje imaju najveće šanse da se prilagode nadolazećoj ekstremnoj vrućini i suhoći su one s najmanjim brojem stanovnika i najvećim finansijskim rezervama od prihoda od nafte, a to su Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ove zemlje će uložiti velika sredstva u postrojenja za desalinizaciju kako bi zadovoljile svoje potrebe za slatkom vodom.

Saudijska Arabija trenutno dobija 50 posto vode desalinizacijom, 40 posto iz podzemnih vodonosnika i 10 posto iz rijeka preko svojih jugozapadnih planinskih lanaca. Do 2040-ih, ti neobnovljivi vodonosnici će nestati, ostavljajući Saudijcima da tu razliku nadoknade većom desalinizacijom koju pokreće njihova opasno iscrpljujuća zaliha nafte.

Što se tiče sigurnosti hrane, mnoge od ovih zemalja su uložile velika sredstva u kupovinu poljoprivrednog zemljišta širom Afrike i jugoistočne Azije za izvoz hrane u domovinu. Nažalost, do 2040-ih, nijedan od ovih ugovora o kupovini poljoprivrednog zemljišta neće biti ispoštovan, jer će niži prinosi u poljoprivredi i ogromna afrička populacija onemogućiti afričke nacije da izvoze hranu iz zemlje bez izgladnjivanja svojih ljudi. Jedini ozbiljan poljoprivredni izvoznik u regionu biće Rusija, ali će njena hrana biti skupa i konkurentna roba za kupovinu na otvorenim tržištima zahvaljujući podjednako gladnim zemljama u Evropi i Kini. Umjesto toga, zaljevske države će investirati u izgradnju najvećih svjetskih instalacija vertikalnih, zatvorenih i podzemnih umjetnih farmi.

Ova velika ulaganja u desalinizaciju i vertikalne farme možda su dovoljna da se nahrani građani Zaljevske države i izbjegnu veliki domaći nemiri i pobune. U kombinaciji s mogućim vladinim inicijativama, kao što su kontrola stanovništva i najmoderniji održivi gradovi, zaljevske države bi mogle ostvariti uglavnom održivo postojanje. I baš na vrijeme, jer će ova tranzicija vjerovatno koštati zbir svih finansijskih rezervi ušteđenih u prosperitetnim godinama visokih cijena nafte. Upravo će ih ovaj uspjeh učiniti metom.

Meta za rat

Nažalost, gore navedeni relativno optimističan scenario pretpostavlja da će zaljevske države nastaviti da uživaju tekuće američke investicije i vojnu zaštitu. Međutim, do kasnih 2040-ih, veći dio razvijenog svijeta će preći na jeftinije alternativne transportne mogućnosti na električni pogon i obnovljive izvore energije, uništavajući globalnu potražnju za naftom i uklanjajući svaku ovisnost o bliskoistočnoj nafti.

Ne samo da će ovaj kolaps na strani potražnje gurnuti cijenu nafte u ritam, crpeći prihode iz budžeta Bliskog istoka, već će i smanjiti vrijednost regije u očima SAD-a. Do 2040-ih, Amerikanci će se već boriti sa svojim problemima – redovnim uraganima nalik Katrini, sušama, nižim prinosima u poljoprivredi, rastućim hladnim ratom s Kinom i ogromnom krizom klimatskih izbjeglica duž njihove južne granice – pa će trošiti milijarde na regiju to više nije prioritet nacionalne sigurnosti, javnost neće tolerisati.

Uz malu ili nikakvu vojnu podršku SAD-a, zaljevske države će biti ostavljene da se brane od propalih država Sirije i Iraka na sjeveru i Jemena na jugu. Do 2040-ih, ovim državama će vladati mreže militantnih frakcija koje će kontrolirati žednu, gladnu i ljutu milionsku populaciju koja očekuje od njih da obezbjede vodu i hranu koja im je potrebna. Ove velike i različite populacije će proizvesti ogromnu militantnu vojsku mladih džihadista, koji će se svi prijaviti da se bore za hranu i vodu potrebne njihovim porodicama da prežive. Njihove oči prvo će se okrenuti prema oslabljenim državama Zaljeva prije nego što se usredsrede na Evropu.

Što se tiče Irana, prirodnog šiitskog neprijatelja sunitskih zaljevskih država, oni će vjerovatno ostati neutralni, ne želeći jačati militantne vojske, niti podržavati sunitske države koje su dugo radile protiv njihovih regionalnih interesa. Štaviše, kolaps cijena nafte će devastirati iransku ekonomiju, potencijalno dovesti do rasprostranjenih domaćih nereda i još jedne iranske revolucije. Ona može iskoristiti svoj budući nuklearni arsenal za posredovanje (ucjenjivanje) pomoći međunarodne zajednice kako bi pomogla u rješavanju domaćih tenzija.

Trči ili se sruši

Uz široko rasprostranjene suše i nestašicu hrane, milioni ljudi sa cijelog Bliskog istoka jednostavno će napustiti regiju na zelenije pašnjake. Bogati i viša srednja klasa prvi će otići, nadajući se da će izbjeći regionalnu nestabilnost, ponijevši sa sobom intelektualna i finansijska sredstva koja su potrebna regiji za prevladavanje klimatske krize.

Oni koji su ostali iza sebe koji ne mogu priuštiti avionsku kartu (tj. većina stanovništva Bliskog istoka), pokušat će pobjeći kao izbjeglice u jednom od dva smjera. Neki će se uputiti prema zaljevskim državama koje će uložiti velika sredstva u infrastrukturu za prilagođavanje klimi. Drugi će pobjeći prema Evropi, samo da bi zatekli vojske iz Turske i buduće države Kurdistana koje finansira Evropska unija kako blokiraju svaki njihov put za bijeg.

Neizgovorena stvarnost koju će mnogi na Zapadu uglavnom zanemariti je da će se ovaj region suočiti sa kolapsom stanovništva ako im ogromna pomoć u hrani i vodi ne stigne od međunarodne zajednice.

Izrael

Pod pretpostavkom da mirovni sporazum nije već postignut između Izraelaca i Palestinaca, do kasnih 2040-ih, mirovni sporazum će postati neizvodljiv. Regionalna nestabilnost će primorati Izrael da stvori tampon zonu teritorije i savezničke države da zaštiti svoje unutrašnje jezgro. S džihadističkim militantima koji kontroliraju njegove granične države Liban i Siriju na sjeveru, irački militanti koji prodiru u oslabljeni Jordan na njegovom istočnom krilu i oslabljenu egipatsku vojsku na jugu, dozvoljavajući militantima da napreduju preko Sinaja, Izrael će se osjećati kao leđa su uza zid, a islamski militanti se približavaju sa svih strana.

Ovi varvari na kapiji će kroz izraelske medije izazvati uspomene na arapsko-izraelski rat 1948. godine. Izraelskim liberalima koji još nisu pobjegli iz zemlje kako bi živjeli u SAD-u će se ugušiti glas ekstremne desnice koja zahtijeva veću vojnu ekspanziju i intervenciju na Bliskom istoku. I neće pogriješiti, Izrael će se suočiti s jednom od svojih najvećih egzistencijalnih prijetnji od svog osnivanja.

Kako bi zaštitio Svetu zemlju, Izrael će ojačati svoju sigurnost hrane i vode kroz velika ulaganja u desalinizaciju i umjetnu poljoprivredu u zatvorenom prostoru, čime će izbjeći otvoreni rat s Jordanom zbog sve manjeg toka rijeke Jordan. Zatim će se tajno udružiti s Jordanom kako bi pomogla svojoj vojsci da se odbrani od militanata sa sirijskih i iračkih granica. Ona će unaprijediti svoju vojnu na sjever u Liban i Siriju kako bi stvorila stalnu sjevernu tampon zonu, kao i ponovo zauzela Sinaj ako Egipat padne. Uz američku vojnu podršku, Izrael će također lansirati ogroman roj zračnih bespilotnih letjelica (hiljade jakih) kako bi pogodio ciljeve militanata u cijelom regionu.

Sve u svemu, Bliski istok će biti region u nasilnom stanju. Njeni članovi će svaki pronaći svoje puteve, boreći se protiv militantnosti džihada i domaće nestabilnosti prema novoj održivoj ravnoteži za svoje stanovništvo.

Razlozi za nadu

Prvo, zapamtite da je ono što ste upravo pročitali samo predviđanje, a ne činjenica. To je takođe predviđanje koje je napisano 2015. godine. Mnogo toga se može dogoditi i desiće se od sada do 2040-ih kako bi se pozabavili efektima klimatskih promjena (od kojih će mnogi biti navedeni u zaključku serije). I što je najvažnije, gore navedena predviđanja se u velikoj mjeri mogu spriječiti korištenjem današnje tehnologije i današnje generacije.

Da biste saznali više o tome kako klimatske promjene mogu utjecati na druge regije svijeta ili da saznate šta se može učiniti da se uspori i na kraju preokrene klimatske promjene, pročitajte našu seriju o klimatskim promjenama putem linkova ispod: