Quantumrun

KREDIT ZA SLIKE: Quantumrun

Bliski istok; Kolaps i radikalizacija arapskog svijeta: Geopolitika klimatskih promjena

David Tal, izdavač, futurist
@DavidTalPiše
LinkedIn

Uto, 09 / 15 / 2020 - 12: 40

Ovo ne baš pozitivno predviđanje usredotočit će se na geopolitiku Bliskog istoka u odnosu na klimatske promjene između 2040. i 2050. Dok čitate dalje, vidjet ćete Bliski istok u nasilnom stanju promjene. Vidjet ćete Bliski istok gdje Zaljevske države koriste svoje naftno bogatstvo kako bi pokušale izgraditi najodrživiju regiju na svijetu, dok se također brane od nove militantne vojske koja broji stotine tisuća. Također ćete vidjeti Bliski istok gdje je Izrael prisiljen postati najagresivnija verzija samog sebe kako bi se obranio od barbara koji marširaju na njegova vrata.

Ali prije nego što počnemo, razjasnimo nekoliko stvari. Ova snimka — ova geopolitička budućnost Bliskog istoka — nije izvučena iz ničega. Sve što ćete sada pročitati temelji se na javno dostupnim prognozama vlade Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, nizu privatnih i vladinih think tankova, kao i na radu novinara poput Gwynne Dyer, vodeći pisac u ovoj oblasti. Veze na većinu korištenih izvora navedene su na kraju.

Povrh toga, ova se snimka također temelji na sljedećim pretpostavkama:

Ulaganja vlada u cijelom svijetu za znatno ograničavanje ili preokret klimatskih promjena ostat će umjerena do nepostojeća.
Nema pokušaja planetarnog geoinženjeringa.
Sunčeva aktivnost sunca ne pada ispod trenutno stanje, čime se smanjuju globalne temperature.
Nema značajnih otkrića u fuzijskoj energiji i nema globalnih ulaganja velikih razmjera u nacionalnu infrastrukturu za desalinizaciju i vertikalnu poljoprivredu.
Do 2040. klimatske promjene će napredovati do stupnja u kojem će koncentracije stakleničkih plinova (GHG) u atmosferi premašiti 450 dijelova na milijun.
Pročitali ste naš uvod o klimatskim promjenama i ne tako lijepim učincima koje će imati na našu pitku vodu, poljoprivredu, obalne gradove te biljne i životinjske vrste ako se ne poduzme ništa protiv njih.

Imajući na umu ove pretpostavke, slobodno pročitajte sljedeću prognozu.

Nema vode. Nema hrane

Bliski istok, zajedno s većim dijelom Sjeverne Afrike, najsuša je regija na svijetu, a većina zemalja živi od manje od 1,000 kubičnih metara svježe vode po osobi godišnje. To je razina koju Ujedinjeni narodi nazivaju 'kritičnom'. Usporedite to s mnogim razvijenim europskim zemljama koje imaju koristi od više od 5,000 kubičnih metara svježe vode po osobi godišnje ili sa zemljama poput Kanade koje imaju više od 600,000 XNUMX kubičnih metara.

Do kasnih 2040-ih, klimatske promjene samo će pogoršati stvari, presušit će rijeke Jordan, Eufrat i Tigris i dovesti do iscrpljivanja preostalih vodonosnika. S vodom koja dosegne tako opasno niske razine, tradicionalna poljoprivreda i ispaša u regiji postat će gotovo nemogući. Regija će postati, za sve namjere i svrhe, neprikladna za veliki ljudski boravak. Za neke zemlje to će značiti opsežna ulaganja u napredne tehnologije desalinizacije i umjetne poljoprivrede, za druge će to značiti rat.

Adaptacija

Zemlje Bliskog istoka koje imaju najbolje šanse za prilagodbu nadolazećim ekstremnim vrućinama i suhoći su one s najmanjim brojem stanovnika i najvećim financijskim rezervama od prihoda od nafte, a to su Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati. Te će nacije uložiti velika sredstva u postrojenja za desalinizaciju kako bi zadovoljile svoje potrebe za slatkom vodom.

Saudijska Arabija trenutno dobiva 50 posto svoje vode desalinizacijom, 40 posto iz podzemnih vodonosnika, a 10 posto iz rijeka preko svojih jugozapadnih planinskih lanaca. Do 2040-ih ti neobnovljivi vodonosnici će nestati, ostavljajući Saudijce da nadoknade tu razliku s više desalinizacije koju pokreću njihove opasno iscrpljujuće zalihe nafte.

Što se tiče sigurnosti hrane, mnoge od ovih nacija uložile su velika sredstva u kupnju poljoprivrednog zemljišta diljem Afrike i jugoistočne Azije za izvoz hrane kući. Nažalost, do 2040-ih nijedan od ovih ugovora o kupnji poljoprivrednog zemljišta neće biti ispoštovan, budući da će niži poljoprivredni prinosi i velika afrička populacija onemogućiti afričkim državama izvoz hrane iz zemlje bez izgladnjivanja svojih ljudi. Jedini ozbiljni poljoprivredni izvoznik u regiji bit će Rusija, no njezina će hrana biti skupa i konkurentna roba za kupnju na otvorenim tržištima zahvaljujući podjednako gladnim zemljama Europe i Kine. Umjesto toga, Zaljevske države će ulagati u izgradnju najvećih svjetskih instalacija vertikalnih, unutarnjih i podzemnih umjetnih farmi.

Ova teška ulaganja u desalinizaciju i vertikalne farme možda su dovoljna samo za prehranu građana Zaljevske države i izbjegavanje velikih domaćih nemira i pobuna. U kombinaciji s mogućim vladinim inicijativama, poput kontrole stanovništva i najsuvremenijih održivih gradova, Zaljevske države mogle bi ostvariti uglavnom održiv život. I to baš na vrijeme, budući da će ova tranzicija vjerojatno koštati ukupan zbroj svih financijskih rezervi spašenih iz uspješnih godina visokih cijena nafte. Taj će ih uspjeh također učiniti metom.

Mete za rat

Nažalost, relativno optimističan scenarij koji je gore opisan pretpostavlja da će Zaljevske države nastaviti uživati stalna ulaganja i vojnu zaštitu SAD-a. Međutim, do kasnih 2040-ih velik će dio razvijenog svijeta prijeći na jeftinije alternative prijevoza na električni pogon i obnovljivu energiju, uništavajući potražnju za naftom na globalnoj razini i uklanjajući bilo kakvu ovisnost o nafti Bliskog istoka.

Ne samo da će ovaj kolaps na strani potražnje gurnuti cijenu nafte u vrtoglavicu, crpeći prihode iz proračuna Bliskog istoka, nego će također smanjiti vrijednost regije u očima SAD-a. Do 2040-ih Amerikanci će se već boriti sa svojim problemima - redovitim uraganima poput Katrine, sušama, nižim poljoprivrednim prinosima, rastućim Hladnim ratom s Kinom i velikom klimatskom izbjegličkom krizom duž svoje južne granice - tako da će trošiti milijarde na regiju to više nije prioritet nacionalne sigurnosti, javnost ga neće tolerirati.

S malo ili nimalo američke vojne potpore, Zaljevske države bit će prepuštene da se brane od propalih država Sirije i Iraka na sjeveru i Jemena na jugu. Do 2040-ih tim će državama vladati mreže militantnih frakcija koje će kontrolirati žedno, gladno i bijesno milijunsko stanovništvo koje od njih očekuje da im osiguraju potrebnu vodu i hranu. Ove velike i različite populacije proizvest će ogromnu militantnu vojsku mladih džihadista, koji će se svi prijaviti za borbu za hranu i vodu koja im je potrebna za preživljavanje. Njihov će pogled prvo biti usmjeren prema oslabljenim zaljevskim državama prije nego što se usmjere prema Europi.

Što se tiče Irana, prirodnog šiitskog neprijatelja sunitskim zaljevskim državama, oni će vjerojatno ostati neutralni, ne želeći ojačati militantne vojske, niti podržati sunitske države koje već dugo rade protiv njihovih regionalnih interesa. Štoviše, kolaps cijena nafte opustošit će iransko gospodarstvo, potencijalno dovodeći do rasprostranjenih domaćih nemira i nove iranske revolucije. Mogla bi iskoristiti svoj budući nuklearni arsenal za posredovanje (ucjenjivanje) pomoći međunarodne zajednice kako bi pomogla u rješavanju domaćih napetosti.

Trči ili se sruši

Uz raširene suše i nestašice hrane, milijuni ljudi s cijelog Bliskog istoka jednostavno će napustiti regiju u potrazi za zelenijim pašnjacima. Bogati i viša srednja klasa prvi će otići u nadi da će pobjeći od regionalne nestabilnosti, noseći sa sobom intelektualne i financijske resurse potrebne da regija prevlada klimatsku krizu.

Oni koji su ostali i ne mogu si priuštiti avionsku kartu (tj. većina stanovništva Bliskog istoka), pokušat će pobjeći kao izbjeglice u jednom od dva smjera. Neki će krenuti prema Zaljevskim državama koje su uložile velika sredstva u infrastrukturu za prilagodbu klimi. Drugi će pobjeći prema Europi, samo da bi pronašli europski financirane vojske iz Turske i buduće države Kurdistan kako im blokiraju svaki put bijega.

Neizgovorena stvarnost koju će mnogi na Zapadu uglavnom ignorirati jest da će se ova regija suočiti s kolapsom stanovništva ako do njih ne stigne golema pomoć u hrani i vodi od međunarodne zajednice.

Izrael

Pod pretpostavkom da Izraelci i Palestinci još nisu dogovorili mirovni sporazum, do kasnih 2040-ih, mirovni sporazum će postati neizvediv. Regionalna nestabilnost natjerat će Izrael da stvori tampon zonu teritorija i savezničke države kako bi zaštitile svoju unutarnju jezgru. S džihadističkim militantima koji kontroliraju njegove pogranične države Libanon i Siriju na sjeveru, iračkim militantima koji prodiru u oslabljeni Jordan na njegovom istočnom krilu, i oslabljenom egipatskom vojskom na njegovom jugu, omogućujući militantima da grubo napreduju preko Sinaja, Izrael će se osjećati kao njegov leđa je uza zid s islamskim militantima koji se približavaju sa svih strana.

Ovi barbari na vratima probudit će uspomene na arapsko-izraelski rat iz 1948. širom izraelskih medija. Glas izraelskih liberala koji još nisu pobjegli iz zemlje zbog života u SAD-u bit će ugušen od strane ekstremne desnice koja zahtijeva veću vojnu ekspanziju i intervenciju diljem Bliskog istoka. I neće pogriješiti, Izrael će se suočiti s jednom od svojih najvećih egzistencijalnih prijetnji od svog osnutka.

Kako bi zaštitio Svetu Zemlju, Izrael će ojačati svoju sigurnost hrane i vode velikim ulaganjima u desalinizaciju i umjetnu poljoprivredu u zatvorenom prostoru, čime će izbjeći izravan rat s Jordanom oko sve manjeg protoka rijeke Jordan. Potom će se potajno udružiti s Jordanom kako bi pomogao njegovoj vojsci u obrani militanata od sirijskih i iračkih granica. Napredovat će svoju vojsku na sjever u Libanon i Siriju kako bi stvorila stalnu sjevernu tampon zonu, kao i ponovno zauzeti Sinaj ako Egipat padne. Uz američku vojnu potporu, Izrael će također lansirati golemi roj bespilotnih letjelica (na tisuće) kako bi pogodili napredujuće militantne ciljeve diljem regije.

Sve u svemu, Bliski istok bit će regija u nasilnom stanju promjene. Svaki od njegovih članova pronaći će svoj vlastiti put, boreći se protiv militantnosti džihadista i domaće nestabilnosti prema novoj održivoj ravnoteži za svoje stanovništvo.

Razlozi za nadu

Prvo, zapamtite da je ono što ste upravo pročitali samo predviđanje, a ne činjenica. To je također predviđanje koje je napisano 2015. Puno toga se može i dogodit će se od sada do 2040-ih kako bi se riješili učinci klimatskih promjena (od kojih će mnogi biti navedeni u zaključku serije). I što je najvažnije, gore navedena predviđanja uvelike se mogu spriječiti korištenjem današnje tehnologije i današnje generacije.

Da biste saznali više o tome kako klimatske promjene mogu utjecati na druge regije svijeta ili da biste saznali što se može učiniti da se klimatske promjene uspore i na kraju preokrenu, pročitajte našu seriju o klimatskim promjenama putem donjih poveznica: