Sajberhondrija: opasna bolest internetske samodijagnoze

• Autor:
• Ime autora

  Quantumrun Foresight
• Juni 6, 2022

Sažetak uvida

Fenomen sajberhondrije, gdje pojedinci opsesivno traže na internetu informacije vezane za zdravlje, odražava ponavljajuće rituale za ublažavanje anksioznosti koji se viđaju kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OCD). Iako nije zvanično priznat mentalni poremećaj, ima značajne društvene implikacije, uključujući potencijalnu izolaciju i nategnute lične odnose. Pojavljuju se različite strategije za borbu protiv ovog problema, uključujući kognitivnu bihevioralnu terapiju za pogođene pojedince i razvoj tehnologije za praćenje i upozoravanje korisnika o njihovim obrascima pretraživanja.

Cyberchondria kontekst

Nije neuobičajeno da osoba dodatno istraži sumnjivi medicinski problem, bilo da se radi o prehladi, osipu, bolovima u trbuhu ili nekoj drugoj bolesti. Međutim, što se događa kada potraga za zdravstvenim i dijagnostičkim informacijama postane ovisnost? Ova sklonost može dovesti do kiberhondrije, kombinacije "sajber prostora" i "hipohondrije", pri čemu je hipohondrija anksiozni poremećaj bolesti.

Cyberchondria je mentalni poremećaj zasnovan na tehnologiji u kojem osoba provodi sate istražujući simptome bolesti na internetu. Psiholozi su otkrili da je primarna motivacija koja stoji iza takvog opsesivnog guglanja samopouzdanje, ali umjesto da osoba postane uvjerena, ona postaje sve više anksioznija. Što više sajberhondrijci pokušavaju da pronađu informacije na internetu kako bi se uvjerili da je njihova bolest manja, to se više uvijaju u cikluse povećane anksioznosti i stresa.

Sajberhondrici takođe navodno imaju tendenciju da dođu do najgoreg mogućeg zaključka, dodatno produbljujući osećaj anksioznosti i stresa. Doktori vjeruju da je poremećaj metakognitivnog procesa primarni uzrok bolesti. Metakognicija je proces razmišljanja o tome kako osoba razmišlja i uči. Umjesto planiranja dobrih ili željenih ishoda putem logičkog razmišljanja, sajberhondrik upada u mentalnu zamku scenarija pogoršanja.

Ometajući uticaj

Iako kiberhondrija nije službeno priznata kao mentalni poremećaj od strane Američkog udruženja psihijatara, ona dijeli značajne sličnosti s OKP. Pojedinci koji se bore sa sajberhondrijom mogu se naći kako neprestano istražuju simptome i bolesti na mreži, do tačke u kojoj to ometa njihovu sposobnost da se uključe u vanmrežne aktivnosti. Ovo ponašanje odražava ponavljajuće zadatke ili rituale koje izvode osobe sa OKP kako bi ublažile anksioznost. Društvene implikacije ovdje su značajne; pojedinci mogu postati sve više izolovani, a njihovi lični odnosi mogu patiti. 

Srećom, postoje načini za pomoć onima koji imaju kiberhondriju, uključujući kognitivnu bihejvioralnu terapiju. Ovaj pristup pomaže pojedincima da prouče dokaze koji su ih naveli da vjeruju da imaju teško stanje, usmjeravajući njihov fokus s percipirane bolesti i na upravljanje svojim osjećajima brige i zabrinutosti. U širem smislu, tehnološke kompanije imaju ulogu u ublažavanju efekata sajberhondrija. Na primjer, Google potiče korisnike da informacije na mreži tretiraju kao referencu, a ne kao zamjenu za profesionalni medicinski savjet. Osim toga, tehnološke firme mogu razviti algoritme za praćenje učestalosti medicinskih pretraga korisnika i nakon dostizanja određenog praga, obavijestiti ih o potencijalu za kiberhondriju.

Vlade i organizacije također mogu poduzeti proaktivne korake da obuzdaju porast sajberhondrije. Obrazovne kampanje koje naglašavaju važnost savjetovanja sa zdravstvenim radnicima za medicinske savjete, umjesto da se oslanjaju samo na informacije na mreži, mogu biti korisne. Štaviše, poticanje uravnoteženog pristupa online zdravstvenim istraživanjima, koje uključuje provjeru informacija iz renomiranih izvora, može biti vitalna strategija u borbi protiv dezinformacija i nepotrebne panike. 

Implikacije za sajberhondriju 

Šire implikacije ljudi koji pate od sajberhondrije mogu uključivati:

• Porast broja online konsultacija koje rade 24 sata dnevno i sedam dana u nedelji koje nude lekari po sniženim cenama, sa ciljem da se smanji oslanjanje na pretraživače za zdravstvene informacije i dijagnoze.
• Vlade pokreću više istraživanja o cyberhondrijama i potencijalnim tretmanima, posebno kako raste broj web stranica vezanih za zdravlje.
• Regulatorna tijela nalažu izričito odricanje od odgovornosti na pretraživačima i zdravstvenim web stranicama, pozivajući korisnike da potraže stručni medicinski savjet, što bi moglo usaditi kritičniji pristup informacijama na mreži i potencijalno smanjiti slučajeve samodijagnoze zasnovane na neprovjerenim informacijama.
• Pojava obrazovnih programa u školama koji se fokusiraju na odgovornu upotrebu interneta za istraživanja u vezi sa zdravljem, njegujući generaciju koja je vješta u razlikovanju vjerodostojnih izvora i dezinformacija.
• Razvoj novih poslovnih modela za tehnološke kompanije, s fokusom na praćenje i upozoravanje korisnika o potencijalnim kiberhondrija tendencijama, što bi moglo otvoriti novo tržište za digitalne zdravstvene alate i usluge.
• Povećanje uloga kao što su onlajn zdravstveni edukatori i konsultanti, koji vode pojedince u navigaciji zdravstvenim informacijama na mreži.
• Porast programa za širenje zajednice koji imaju za cilj edukaciju starijih i drugih demografskih grupa koje bi mogle biti osjetljivije na sajberhondriju.
• Povećanje ekološkog otiska zdravstvenog sektora, budući da bi online konsultacije 24/7 mogle dovesti do povećanja upotrebe elektronskih uređaja i potrošnje energije.
• Političke debate i politike usredsređene su na etička razmatranja praćenja istorije pretraživanja pojedinaca kako bi se sprečila sajberhondrija, što bi moglo da izazove zabrinutost u vezi sa privatnošću i obimom do kojeg tehnološke kompanije mogu intervenisati u navike pregledanja korisnika.

Pitanja koja treba razmotriti

• Da li ste ikada bili krivi što ste privremeno postali cyberhondriak tokom prethodne bolesti?
• Mislite li da je pandemija COVID-19 doprinijela ili pogoršala pojavu sajberhondrije kod korisnika interneta?