Dovodi li nas računalstvo bliže besmrtnosti?

Dok se vizije budućnosti mogu mijenjati tijekom vremena, besmrtnost uživa sigurno mjesto u našim snovima o budućnosti. Mogućnost vječnog života zaokuplja ljudsku maštu stoljećima. Iako vječni život još nije blizu stvarnosti, ipak je posljednjih godina prošao kroz zanimljivu transformaciju iz fantazije u teoretsku mogućnost.

Suvremene ideje o besmrtnosti pomaknule su se s fokusa na očuvanje tijela na očuvanje uma. Kao rezultat toga, komore za spavanje protiv starenja iz znanstveno-fantastičnih filmova zamijenjene su stvarnošću računalstva temeljenog na oblaku. Nova računalna tehnologija sve više simulira ljudski mozak. Za vizionare na tom području, integracija ljudskog uma u digitalni svijet koji se brzo ubrzava odvest će nas izvan granica smrtnog kruga.

Vidioci

Za istraživače poput Randala Koenea, nova budućnost besmrtnosti nije jedna od izolirano očuvanje, ali rađe digitalna integracija. Koene vidi SIM (um neovisan o supstratu) kao ključ besmrtnosti. SIM je digitalno sačuvana svijest – rezultat učitavanja ljudskog uma u moćan (i brzo rastući) kibernetički prostor. Koene je voditelj Carboncopies.org, organizacija posvećena pretvaranju SIM-a u stvarnost podizanjem svijesti, poticanjem istraživanja i osiguravanjem financiranja za SIM inicijative.

Još jedan vizionar na polju digitalne besmrtnosti je Ken Hayworth, predsjednik udruge Zaklada za očuvanje mozga. Naziv zaklade je razumljiv sam po sebi: trenutno se male količine moždanog tkiva mogu sačuvati s velikom učinkovitošću; Hayworthov cilj je proširiti mogućnosti postojeće tehnologije tako da se veće količine tkiva (i eventualno cijeli ljudski mozak) mogu sačuvati u trenutku smrti, da bi se kasnije skeniralo na računalu kako bi se stvorila svijest čovjeka i stroja.

To su zanimljive – i iznimno složene – ideje. Cilj očuvanja i prijenosa sadržaja ljudskog mozga u kibernetički prostor pothvat je koji ovisi o bliskoj suradnji između razvoja računala i neuroznanosti. Jedan primjer ove međuigre između dva polja je razvoj "konektom” – 3D mapa živčanog sustava.  Projekt Human Connectome (HCP) je mrežno grafičko sučelje koje ljudima omogućuje vizualno istraživanje ljudskog mozga.

Iako je HCP napravio velike korake, još uvijek je u tijeku, a neki tvrde da je projekt mapiranja ljudskog mozga u cijelosti prevelik zadatak da bi se mogao postići. To je samo jedna od prepreka s kojima se suočavaju istraživači poput Koenea i Haywortha.

Izazovi

Čak i najoptimističniji vremenski okvir prepoznaje ozbiljne kušnje uključene u prijenos ljudskog uma u kibernetički prostor: Na primjer, ako je ljudski mozak najmoćnije i najsloženije računalo na svijetu, koje bi računalo koje je napravio čovjek bilo doraslo zadatku da ga udomi? Još jedan izazov je činjenica da inicijative poput SIM-a donose određene pretpostavke o ljudskom mozgu koje ostaju hipotetske. Na primjer, vjerovanje da se ljudska svijest može učitati u kibernetički prostor pretpostavlja da se složenost ljudskog uma (pamćenje, emocije, asocijacije) može u potpunosti razumjeti kroz anatomsku strukturu mozga – ova pretpostavka ostaje hipoteza koja tek treba biti dokazan.