Znanost iza gladi

Znanost iza gladi, želje i prekomjerne težine 

Čini se da je svijet na paradoksalnom raskrižju po pitanju gladi. S jedne strane, gotovo 800 milijuna ljudi ili nevjerojatnih 10% svjetske populacije suočava se s teškom glađu i pothranjenošću. Gladni su, ali imaju malo ili nimalo hrane za jelo. S druge strane, gotovo 2.1 milijarda ljudi pretilo je ili ima prekomjernu težinu. To znači da kada su gladni imaju previše za jesti. Oba kraja štapa pate od neodoljivog podražaja gladi u suprotnim dimenzijama. Čovjek napreduje od prekomjernog hranjenja kao rezultat viška. Druga skupina grca u bolnoj oskudici.  

Tada bi se činilo da bi svjetski problem gladi bio riješen, možda upitno kada bismo svi mogli pobijediti glad za hranom. Čudesna pilula ili čarobna formula mogla bi biti izumljena u budućnosti koja bi se jednom zauvijek mogla nositi s izazovom gladi. Zadat će dvostruki smrtni udarac unosnoj industriji mršavljenja.  

Ali onda se postavlja pitanje je li to realna želja ili je to raj za budale? Prije nego što stignemo do tog utopijskog odredišta, bilo bi vrlo poučno i korisno prvo dublje razumjeti znanost i psihologiju gladi.  

Rječnik definira glad kao nužnu potrebu za hranom ili bolni osjećaj i stanje slabosti uzrokovane potrebom za hranom. Neodoljiva žudnja za hranom jedan je od zajedničkih nazivnika čitavog ljudskog roda kao i životinjskog carstva.  

Bogati ili siromašni, kralj ili sluga, jaki ili slabi, tužni ili sretni, veliki ili mali, svi ogladnimo, htjeli mi to ili ne. Glad je zadana pozicija u mehanizmu ljudskog tijela i toliko je normalna da se rijetko kada pitamo zašto smo gladni. Ljudi gotovo ne postavljaju pitanje o razlogu i psihologiji gladi.  

Znanost traži odgovore 

Srećom, znanost je sve bliže potpunijem razumijevanju mehanizama koji stoje iza gladi.  

Instinktivna glad za hranom koja daje gorivo našim tijelima za osnovni opstanak poznata je kao homeostatska glad, a pokreću je istovremeni signali. Kada nam je razina energije niska, pokreću se tjelesni hormoni i razina grelina, određeni hormon gladi počinje rasti. To zauzvrat stvara fiziološki osjećaj koji potiče bjesomučnu potragu za hranom. Automatski počinje padati čim počne jesti, a drugačiji skup signala šalje se u mozak koji uklanja napadaje gladi.   

Bitka gladi tada je i mentalna i fizička. Glad i žudnju pokreću tijelo i um. Svi signali dolaze iz naše unutrašnjosti i nisu uvjetovani prisutnošću hrane ili drugih privlačnih vanjskih podražaja. Naš je mozak tada kontrolni toranj u lancu gladi, a ne naš trbuh ili okusni pupoljci. Hipotalamus je dio moždanog tkiva koji nas potiče da tražimo hranu. Može brzo protumačiti signale koji dolaze iz posebnih stanica koje oblažu tanko crijevo i želudac kada je njihov sadržaj nizak. 

Drugi važan signal gladi je naša razina glukoze u krvi. Inzulin i glukagon su hormoni napravljeni u gušterači i pomažu u održavanju razine glukoze u krvi. Jaki signali ili alarmni losovi povezani su s hipotalamusom u mozgu kada glad lišava tijelo vitalne energije.  

Nakon jela, razina glukoze u krvi raste, a hipotalamus hvata signale i daje signale koji označavaju sitost. Čak i kada naša tijela šalju te snažne signale gladi, naša tijela ih mogu ignorirati. Ovo je mjesto gdje medicina, znanost i ponekad neortodoksni zdravstveni programi pokušavaju ubaciti te signale i poremetiti komunikacijski tijek između tijela i mozga, a sve kako bi maskirali signale gladi ili ih povećali, ovisno o slučaju. 

Ovaj čimbenik kontrole i sposobnost zbunjivanja hormona gladi igra ključnu ulogu u borbi protiv pretilosti, koju je Svjetska zdravstvena organizacija klasificirala kao globalnu zdravstvenu epidemiju. Nedavno objavljeno istraživanje Lanceta otkrilo je da više od dvije milijarde ljudi u svijetu sada ima prekomjernu težinu ili je pretilo. 

Pretilost u cijelom svijetu više se nego udvostručila od 1980. Godine 2014. preko 41 milijun djece bilo je pretilo, dok je zapanjujućih 39% cjelokupne svjetske odrasle populacije imalo prekomjernu težinu. Suprotno uobičajenim pretpostavkama, više ljudi diljem svijeta umire više od pretilosti nego zbog pothranjenosti i premale težine. Prema WHO-u, glavni uzrok pretilosti jednostavno je prekomjerna konzumacija kalorija i energetski bogate hrane uzrokovana načinom života, nesrazmjerno uravnotežena u odnosu na smanjenje tjelesnih aktivnosti i vježbi. 

Dr. Christopher Murray, direktor IHME-a i suosnivač studije Globalnog tereta bolesti (GBD), otkrio je da je “pretilost problem koji pogađa ljude svih dobi i prihoda, posvuda. U posljednja tri desetljeća niti jedna zemlja nije postigla uspjeh u smanjenju pretilosti.” Pozvao je na poduzimanje hitnih koraka za rješavanje ove javnozdravstvene krize.