Uspon naših slavnih robotskih gospodara

U nekom trenutku svog života, možda ste čuli za nevolje onih koji su nedavno izgubili posao, koji se kreću od uobičajenog „nisam ja kriv” ili popularnog „žalit će im”. U današnjem svijetu, međutim, ove vjekovne zamjerke se postepeno mijenjaju u nešto poput “taj robot mi je uzeo posao” ili “izgleda da kompjuterski program lako može zamijeniti moju diplomu”. Naravno, ovo bi moglo zvučati kao pretjerivanje (barem u današnje vrijeme), ali takva zabrinutost je zapravo razumljiva. Mašine zaista postaju sve bolje od ljudi u obavljanju određenih zadataka i kao rezultat toga počinju da zamjenjuju mnoge plave kragne širom svijeta.

Ova tranzicija je očito zasadila sjeme brige među mnogima. Oni vjeruju da je samo pitanje vremena kada će svijetom rada zavladati mašine – od samovozećih automobila koji eliminišu taksije do futurističkih automata koji preuzimaju poslove radnika brze hrane. Ovi ljudi bi zapravo mogli biti opravdani u svom teroru, posebno ako uzmemo u obzir statistiku nezaposlenosti koju su objavili mediji.

Prema nedavnim izvještava The Economist, na primjer, „u protekle tri decenije udio radne snage u proizvodnji se globalno smanjio sa 64% na 59%.“ U ovom kontekstu, radni radovi su oni koji su povezani sa poslovima proizvodnje i montaže. Iako se podaci na prvi pogled ne čine tako velikim padom, pesimisti radnog svijeta smatraju da je ovo tek početak većeg pada.

Još jedan primjer dolazi iz statistika koju je objavila Vlada Kanade, što pokazuje da je stopa nezaposlenosti u zemlji iznosila 6.8% od februara 2015. godine – što je otprilike jednako 6,600 ljudi bez posla. Za cijelu državu s populacijom koja se procjenjuje na oko 35 miliona to ne izgleda previše loše, ali ono što zabrinjava je da bi dobar dio ovih brojeva potencijalno mogao biti posljedica uvođenja mašina u radnu snagu. Kako je objasnio zvaničnik iz Stats Canada, "nema sumnje da ljudi gube posao zbog mašina, ali od sada, [samo] Kanađani ne znaju tačne brojke."

Ako vas gornji izvještaji nisu dovoljno uvjerili, akademska zajednica je također objavila mnoga predviđanja kako bi dodatno potvrdila zabrinutost. Jedan od njih je sa Oxford Martin School (istraživački ogranak Oksfordskog univerziteta), koji izvijestio je da je "45% američkih poslova pod velikim rizikom da ih zauzmu kompjuteri u naredne dvije decenije." Nalaz je bio određena metodom statističkog modeliranja koji uključuje više od 700 poslova na O'Net-u, internetskoj mreži karijera. Povrh svega, Bill Gates je čak rekao: „Tehnologija će vremenom smanjiti potražnju za poslovima, posebno na nižim nivoima vještina.”

Konačno, desetine publikacija su takođe nastavile da izražavaju ovo pitanje. U posljednjih nekoliko godina, možemo vidjeti da su knjige koje objašnjavaju zašto je nezaposlenost zbog mašina tako raširena, postale sve istaknutije. Neke knjige kao npr Anatomija gubitka posla: kako, zašto i gdje dolazi do pada zaposlenosti čak su ocrtane oblasti zapošljavanja koje treba izbjegavati zbog neizbježnosti da mašine preuzimaju sve poslove.

Dakle, s obzirom na sav ovaj kontekst, mogu se postaviti sljedeća pitanja: postoji li zaista problem s mašinama koje preuzimaju poslove plavih ovratnika? Ili je ovo samo veliki strah od ničega? Ako će izvještaj i predviđanje vjerovatno biti tačni, zašto nema više pojedinaca koji se bune na ulicama? Zašto nema više galame i potražnje za održivim poslovima? Ren Macpherson bi možda mogao odgovoriti na neka od ovih pitanja.

Ren Macpherson je proveo 10 godina svog života radeći za automobilsku kompaniju. Kao radnik, njegov posao je uključivao kontrolu robotske ruke koja je pričvršćivala rezervoare za gas na vozila. Možda će nekima zvučati dosadno, ali to je život i krv sjevernoameričke industrije rada, a što je još važnije, upravo su vrste poslova koje najviše pogađaju mašine.

Prema njegovim riječima, uvijek je bilo gubitka posla zbog mašina, ali kompanije često čine da cijela situacija postane mnogo komplikovanija nego što bi mnogi vjerovali. Na primjer, kompanija za koju radi zatvara njihovo skladište sa dvije sedmice na mjesec svaki put kada izađe novo vozilo. „Ovo je kada se mašine preuređuju ili se dovode nove“, rekao je, „[tokom ovog perioda] svi smo preraspoređeni na nove poslove često za one koji su prvobitno uzimali nekoliko od nas, a sada će možda trebati samo jedan.“

On je nastavio da objašnjava da se kompanije trude da zadrže što više zaposlenih, ali da sigurno nemaju svi dovoljno sreće da uđu. “Ako vaš posao više ne postoji zahvaljujući novim robotima koje su instalirali, [definitivno] ste u nevolji,” rekao je. On je dalje dodao da radni staž takođe igra veliku ulogu u očuvanju posla. “Ako ste dugo tamo, vaš šef vas smjesti negdje drugdje. Ako ste niski čovjek na totemskom stupu, bivate otpušteni tako da se ništa ne dešava direktno i stoga niko nema svijesti da napravi tu vezu i protestira.” Smatrao je da bi to moglo dati odgovor zašto ljudi nisu spremni za gubitak posla zbog mašina. “Oni to jednostavno ne shvataju.”

Konačno, Macpherson je vjerovao da će automobilska industrija i dalje biti pod utjecajem mašina, ali je računao da to neće biti previše strašno. Za njega je važnije to što će nam možda trebati stvarna promjena u razmišljanju kako bismo okončali prijetnju nezaposlenosti zbog mašina. „Uklanjanje suvišnih poslova u društvu mora se dogoditi kako bi stvari bile bolje.” On dalje kaže da "to znači da moramo razmisliti o tome šta mašine ne eliminišu i zašto."

Na sreću, nisu sve industrije u krizi i Rory Rudd to može potvrditi. Rudd je proveo posljednje tri godine radeći kao pregledač prtljage prije leta na međunarodnom aerodromu Toronto Pearson i međunarodnom aerodromu John C. Munro Hamilton u Mount Hopeu, Ontario. Njegov posao uglavnom uključuje tapšanje, čitanje rendgenskih snimaka prtljage i vizualnu provjeru ljudi koji žele da se ukrcaju u komercijalne avio kompanije.

Kako ide naš novi progresivni svijet, lako se može zamisliti da će njegov posao zamijeniti mašine. Na primjer, uvođenje rendgenskih aparata ili visokotehnoloških skenera omogućilo je obezbjeđenju aerodroma da precizno skenira sadržaj putničkog prtljaga i otkrije metalne predmete poput oružja. Međutim, u bizarnom zaokretu, mašine zapravo nisu predstavljale veliku prijetnju Ruddovom položaju na aerodromu Mount Hope. On je istakao da je ono što mu je osiguralo posao ljudska intuicija.

"Problem koji mašina ima je taj što su svi prijetnja", rekao je Rudd.

“Ne samo da nove mašine usporavaju sve zbog nedostatka intuicije i osnovnog rasuđivanja, već su izazvale toliko problema da nema šanse da bi nas ikada zamijenile.”

Rudd je također naišao na druge probleme kako bi dao nadu pesimistima koji vjeruju da će nas mašine zamijeniti sve. “Smiješno je da bi devet od deset [ljudi] radije imalo posla s osobom nego s mašinom... niko ne želi da koristi skener koji u potpunosti zadire u njihovu privatnost.”

On je dalje precizirao da osoba na prvom letu može biti nervozna, nervozna i može ostaviti nešto u torbi što ne bi trebalo samo zato što ne zna. “Kada bih sve ovo vidio, razgovarao bih s osobom i shvatio da li im je to prvi put. Mašina bi podigla alarme, što bi sve pogoršalo,” tvrdio je Rudd, “znam sve dok ljudi žele da imaju posla s ljudima preko hladnih mašina bez emocija, uvijek će postojati neka sigurnost posla.”