Videoanalitika i budućnost videonadzora

Posebni segment ABC7 za veljaču 2010. prikazuje video analitiku smještenu u Chicagu. Koristeći reportera Paula Meinckea, ABC7 izmišlja pljačku banke. Meincke bježi i vozi se gradom u plavom kombiju. U međuvremenu, Nick Beaton, zapovjednik čikaškog ureda Operativnog centra za upravljanje hitnim situacijama i komunikacije (OEMC), locira vozilo i prati ga po gradu pomoću video analitike. “Ljudske oči ne mogu sve gledati”, kaže Meincke.

Videoanalitika je visokotehnološka mreža nadzornih kamera koje pomažu OEMC-u i policiji u prijavljivanju zločina. U segmentu traže reporterov plavi monovolumen u ulici Dearborn u 10:00 sati. U roku od nekoliko sekundi, sličice koje odgovaraju opisima pojavljuju se u podnošljivoj količini i operateri mogu pratiti vozilo u stvarnom vremenu.

Svrha lažne pljačke banke bila je prikazati mogućnosti tehnologije. Beaton kaže: "[Video analitika] može skratiti 12 sati rada na 20 minuta s jednom osobom za razliku od troje ljudi koji sjede za različitim računalima." Snimanje gradskog života 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, generira golemu količinu materijala. Čak i ako operateri znaju mjesto i vrijeme zločina, možda će im trebati dani da prikupe pravu snimku. Videoanalitika može pomoći u rješavanju ovog problema.

Poput tražilice, video analitika povezuje ključne riječi sa snimkom. Segment ukazuje na praktične nedostatke: kamere se lome, fotografije su mutne, a ponekad su kutovi pogrešni. Ne objašnjavajući kako se ovi uobičajeni problemi rješavaju, novinar završava pozitivno, navodeći da u skoroj budućnosti očekuju ulične kamere koje će detektirati potencijalno opasne aktivnosti (tj. da nekome ispadne torba ili predmet i onda ode).

Segment vijesti optimističan je u pogledu tehnološkog aspekta uličnog nadzora, spominjući napredak poput kamera s pogledom od 360 stupnjeva. Međutim, oni se ne bave problemima privatnosti. Glavni argument protiv videonadzora diljem grada je prijetnja zlouporabe informacija. Provoditelji zakona mogu koristiti nadzorne kamere za praćenje određenih pojedinaca; to mogu biti osobe s kriminalnim dosjeima, osobe osumnjičene za počinjenje zločina ili politički aktivisti, da spomenemo samo neke.

Kako bi se pratila uporaba kamere, potrebno je uspostaviti jasne zakonske granice. Američka unija za građanske slobode (ACLU) objavila je članak pod nazivom "Što nije u redu s javnim videonadzorom?" koji spominje američke gradove koji su instalirali kamere kojima upravlja policija, uključujući Washington, New York, Chicago i Los Angeles. Članak dovodi u pitanje potencijalnu upotrebu kamera koje mogu "detektirati valne duljine izvan vidljivog spektra, omogućujući noćno gledanje ili prozirnu viziju", kao i onih opremljenih prepoznavanjem lica.

Zamjena privatnosti za sigurnost?

Mnogima je zamjena prava na privatnost za javnu sigurnost neugodna ideja. Članak također kaže: "Trenutno ne postoje opća, zakonski provediva pravila za ograničavanje invazije na privatnost i zaštitu od zlouporabe CCTV sustava." Trebaju nam zakoni koji će spriječiti zlostavljače da prekorače granicu.

Članak ACLU-a naglašava potrebu za vjerodostojnošću i odgovornošću u ograničenjima i kontroli videonadzora. Pravne granice moraju navesti tko može koristiti snimke, pod kojim uvjetima i koliko dugo. Ostala pitanja uključuju kako bi se pravila uspostavila i provodila te koje bi se kazne primjenjivale na prekršitelje.

Možda bi uz stroga pravila i više javne transparentnosti, civili mogli osjećati da imaju određenu kontrolu nad budućnošću i implementacijom videoanalitike. “'Nemam što skrivati' postala je mantra apateista privatnosti 21. stoljeća,” piše Zachary Slayback u svom članku “Ništa za skrivati? Zašto je privatnost važna... Čak i za nevine”, za Penn Political Review. Čak i ako netko "nema što skrivati", prava na privatnost imaju za cilj zaštititi ljude i omogućiti im da izaberu što će biti izloženo.

Slayback dodaje: “Privatnost nas definira. Naša sposobnost da kontroliramo koje informacije dobrovoljno objavljujemo svijetu pomaže nam definirati sebe.”