Uspon naših slavnih gospodara robota

U nekom trenutku svog života možda ste čuli za nevolje onih koji su nedavno izgubili posao, a koje se kreću od uobičajenog "nisam ja kriv" ili uvijek popularnog "oni će požaliti". U današnjem svijetu, međutim, te prastare pritužbe postupno se mijenjaju u nešto poput "taj robot mi je uzeo posao" ili "očito računalni program može lako zamijeniti moju diplomu prvostupnika." Naravno, ovo bi moglo zvučati kao pretjerivanje (barem u današnje vrijeme), ali takva je zabrinutost zapravo razumljiva. Strojevi stvarno postaju bolji od ljudi u obavljanju određenih zadataka i kao rezultat toga počinju zamjenjivati ​​mnoge plave ovratnike diljem svijeta.

Ovaj je prijelaz očito posijao sjeme zabrinutosti među mnogima. Vjeruju da je samo pitanje vremena kada će svijetom rada zavladati strojevi – od samovozećih automobila koji eliminiraju taksije do futurističkih automata za prodaju koji će preuzeti radna mjesta radnika brze hrane. Ti ljudi zapravo mogu imati opravdanje za svoj teror, pogotovo ako uzmemo u obzir statistiku nezaposlenosti objavljenu u medijima.

Prema nedavnim izvještava The Economist, na primjer, "tijekom posljednja tri desetljeća udio rada u proizvodnji globalno se smanjio sa 64% na 59%." U ovom kontekstu, radni poslovi su oni povezani s poslovima proizvodnje i montaže. Iako se podaci na prvu ne čine tako velikim padom, radnički pesimisti smatraju da je ovo tek početak većeg pada.

Drugi primjer dolazi iz statistika koju je objavila kanadska vlada, što pokazuje da je stopa nezaposlenosti u zemlji od veljače 6.8. iznosila 2015% - što je otprilike jednako broju od 6,600 ljudi bez posla. Za cijelu zemlju s populacijom procijenjenom na oko 35 milijuna to se i ne čini tako loše, ali ono što zabrinjava jest da bi dobar dio ovih brojki potencijalno mogao biti posljedica uvođenja strojeva u radnu snagu. Kao što je dužnosnik iz kanadske statistike objasnio, "nema sumnje da ljudi gube posao zbog strojeva, ali u ovom trenutku [samo što] Kanađani ne znaju točne brojke."

Ako vas gore navedena izvješća nisu dovoljno uvjerila, mnoga su predviđanja također objavljena od strane akademske zajednice kako bi dodatno potvrdila zabrinutost. Jedan od njih je iz Oxford Martin School (istraživački ogranak Sveučilišta Oxford), koji izvijestio je da je "45% američkih radnih mjesta pod velikim rizikom da ih zauzmu računala u sljedeća dva desetljeća." Nalaz je bio utvrđene metodom statističkog modeliranja uključuje više od 700 radnih mjesta na O'Netu, mrežnoj mreži za karijeru. Povrh svega toga, Bill Gates je čak rekao, "Tehnologija će s vremenom smanjiti potražnju za radnim mjestima, osobito na nižoj granici skupa vještina."

Konačno, deseci publikacija također nastavljaju izražavati ovo pitanje. U posljednjih nekoliko godina možemo vidjeti da su knjige koje daju objašnjenja o tome zašto je nezaposlenost zbog strojeva toliko raširena postala sve istaknutija. Neke knjige kao npr Anatomija gubitka posla: Kako, zašto i gdje dolazi do pada zaposlenosti čak ocrtavaju područja zapošljavanja koja treba izbjegavati zbog neizbježnosti da strojevi preuzimaju sve poslove.

S obzirom na sav ovaj kontekst, mogu se postaviti sljedeća pitanja: postoji li doista problem s time da strojevi preuzimaju poslove plavih ovratnika? Ili je ovo samo puno straha umjesto ničega? Ako su izvješće i predviđanje vjerojatno točni, zašto nema više pojedinaca koji se bune na ulicama? Zašto nema veće buke i potražnje za održivim poslovima? Ren Macpherson bi mogao odgovoriti na neka od ovih pitanja.

Ren Macpherson proveo je 10 godina svog života radeći za automobilsku tvrtku. Kao radniku, njegov je posao uključivao upravljanje robotskom rukom koja je pričvršćivala spremnike plina na vozila. Možda će nekome zvučati dosadno, ali to je život i krv sjevernoameričke industrije rada, a što je još važnije, strojevi najviše pogađaju upravo vrste poslova.

Prema njegovim riječima, uvijek je bilo gubitaka radnih mjesta zbog strojeva, no tvrtke često cijelu situaciju zakompliciraju nego što bi mnogi vjerovali. Na primjer, tvrtka za koju radi zatvara svoje skladište od dva tjedna do mjesec dana svaki put kad dolazi novo vozilo. "To je kada se strojevi preuređuju ili se dovode novi", rekao je, "[tijekom ovog razdoblja] svi smo preraspoređeni na nove poslove, često oni koji su izvorno uzimali nekoliko nas sada mogu trebati samo jedan."

Nastavio je objašnjavati da tvrtke pokušavaju zadržati što više zaposlenika, ali sigurno nemaju svi tu sreću da dođu do rezova. "Ako vaš posao više ne postoji zahvaljujući novim robotima koje su instalirali, [definitivno] ste u nevolji", rekao je. Nadalje je dodao da radni staž također igra veliku ulogu u očuvanju posla. “Ako si tamo dugo, šef te smjesti negdje drugdje. Ako ste niski čovjek na totemskom stupu, dobijete otkaz tako da se ništa ne događa izravno i stoga nitko nema svjestan sklop uma da uspostavi tu vezu i protestira." Smatrao je da bi to moglo odgovoriti na pitanje zašto se ljudi ne bune oko gubitka posla zbog strojeva. “Oni to jednostavno ne shvaćaju.”

Konačno, Macpherson je vjerovao da će automobilska industrija i dalje biti pod utjecajem strojeva, ali je računao da to neće biti previše strašno. Za njega je važnije to što nam je možda potrebna stvarna promjena u razmišljanju kako bismo okončali prijetnju nezaposlenosti zbog strojeva. "Ukidanje suvišnih radnih mjesta u društvu mora se dogoditi kako bi stvari bile bolje." Dalje kaže da "to znači da moramo razmisliti o tome što strojevi ne uklanjaju i zašto."

Srećom, nisu sve industrije u krizi i Rory Rudd to može potvrditi. Rudd je posljednje tri godine proveo radeći kao preglednik prtljage prije leta u Toronto Pearson International Airport i John C. Munro Hamilton International Airport u Mount Hopeu, Ontario. Njegov posao uglavnom uključuje tapšanje, čitanje rendgenskih snimaka prtljage i vizualnu provjeru ljudi koji se žele ukrcati na zrakoplove komercijalnih zrakoplova.

S obzirom na to kako ide naš novi progresivni svijet, lako je zamisliti da će njegov posao zamijeniti strojevi. Na primjer, uvođenje rendgenskog uređaja ili visokotehnoloških skenera omogućilo je sigurnosti zračne luke da precizno skenira sadržaj putničke prtljage i otkrije metalne predmete poput oružja. Međutim, u bizarnom obratu, strojevi zapravo nisu predstavljali veliku prijetnju Ruddovoj poziciji u zračnoj luci Mount Hope. Istaknuo je da je ono što mu je osiguralo posao ljudska intuicija.

"Problem koji stroj ima je taj što su svi prijetnja", rekao je Rudd.

"Ne samo da novi strojevi sve usporavaju zbog nedostatka intuicije i osnovnog razmišljanja, već su uzrokovali toliko problema da nema šanse da nas ikada zamijene."

Rudd je također naišao na druge probleme kako bi dao nadu pesimistima koji vjeruju da će nas strojevi sve zamijeniti. "Smiješno je da bi devet od deset [ljudi] radije radilo s osobom nego sa strojem... nitko ne želi koristiti skener koji u potpunosti zadire u njihovu privatnost."

Nadalje je pojasnio da osoba na prvom letu može biti nervozna, nervozna i može ostaviti nešto u torbi što ne bi smjela samo zato što ne zna. “Da sve ovo vidim, razgovarao bih s osobom i shvatio je li im prvi put. Stroj bi digao uzbunu i pogoršao sve", tvrdio je Rudd, "Znam da će uvijek postojati izvjesna sigurnost posla sve dok ljudi žele imati posla s ljudima preko hladnih strojeva bez emocija."