Najnovije terapije Parkinsonove bolesti utjecat će na sve nas
Najnovije terapije Parkinsonove bolesti utjecat će na sve nas
Ja sam 32-godišnja Kanađanka kojoj je prije tri godine dijagnosticirana Parkinsonova bolest. Prošlog srpnja sam dao otkaz na poslu i vratio se kući kako bih se udubio u ovu bolest i naučio sve što mogu o njoj i mogućnostima liječenja koje bi mi mogle biti dostupne. Ova mi je bolest omogućila da uđem u mjesta na kojima inače nikad ne bih bio i upoznala me s nekim izvanrednim ljudima čiji će rad promijeniti svijet. Također mi je dao priliku promatrati znanost na djelu dok pomiče granice našeg znanja. Shvatio sam da tretmani koji se razvijaju za PD ne samo da imaju vrlo realne šanse da jednog dana ovu bolest učine prošlošću za mene i druge koji su njome pogođeni, već imaju dalekosežne primjene koje će se proširiti na sve i iz temelja promijeniti ljudsko iskustvo.
Nedavni razvoj omogućio je znanstvenicima temeljitije razumijevanje ovih poremećaja koji su zauzvrat također otkrili uvid u to kako funkcionira naš mozak. Također su doveli do novih tretmana za koje mnogi istraživači vjeruju da će biti široko dostupni osobama s Parkinsonovom bolešću u sljedećih 5 do 10 godina. Ali ovo će u biti biti samo verzija 1.0 ovih terapija, kako budemo usavršavali ove tehnike, one će se primjenjivati na druge bolesti u verziji 2.0 (10 do 20 godina kasnije) i na inače naizgled zdrave osobe u verziji 3.0 (20 do 30 godina kasnije).
Naši mozgovi su zamršena zbrka neurona koji proizvode neurotransmitere koji pokreću električne impulse koji kaskadno prolaze kroz mozak i niz središnji živčani sustav kako bi rekli različitim dijelovima našeg tijela što da rade. Ove neuralne putove drži zajedno i podupire golema mreža različitih stanica, svaka sa svojom jedinstvenom funkcijom, ali sve su usmjerene na to da vas održe na životu i ispravno funkcionirate. Većina onoga što se događa u našim tijelima danas je prilično dobro shvaćena, osim mozga. Postoji 100 milijardi neurona u mozgu različitih vrsta i preko 100 trilijuna veza između tih neurona. Oni su odgovorni za sve što radite i jeste. Donedavno smo imali malo ili nimalo razumijevanja o tome kako se svi različiti dijelovi međusobno uklapaju, ali velikim dijelom zahvaljujući detaljnom proučavanju neuroloških poremećaja sada počinjemo shvaćati kako sve to funkcionira. U godinama koje dolaze novi alati i tehnike, zajedno s primjenom strojnog učenja, omogućit će istraživačima da istražuju još dublje, a mnogi vjeruju da je samo pitanje vremena kada ćemo imati potpunu sliku.
Ono što znamo, kroz proučavanje i liječenje neurodegenerativnih poremećaja kao što su Parkinsonova, Alzheimerova, ALS, itd., jest da kada neuroni odumiru ili se kemijski signali više ne proizvode iznad određenog praga, nastaju problemi. Kod Parkinsonove bolesti, na primjer, simptomi se ne pojavljuju sve dok ne umre najmanje 50-80% neurona koji proizvode dopamin u određenim dijelovima mozga. Ipak, svačiji mozak s vremenom propada, širenje slobodnih radikala i nakupljanje pogrešno savijenih proteina koji nastaju jednostavnim činom jedenja i disanja dovodi do smrti stanica. Svatko od nas ima različite količine zdravih neurona u različitim rasporedima i to je razlog zašto postoji takva raznolikost u kognitivnim sposobnostima ljudi. Primjena tretmana koji se danas razvijaju za popravljanje nedostataka kod ljudi s raznim bolestima jednog će se dana koristiti kod ljudi koji jednostavno imaju ispod optimalne razine određenog neurona u određenom dijelu mozga.
Neurodegeneracija koja dovodi do neuroloških bolesti nusproizvod je prirodni proces starenja. Sve veća svijest i razumijevanje čimbenika koji pridonose starenju doveli su do sve većeg broja ljudi u medicinskoj zajednici koji vjeruju da možemo intervenirati u ovaj proces i zaustaviti ili čak potpuno preokrenuti starenje. Radi se na novim terapijama za rješavanje ovih problema. Neki od najuzbudljivijih su…
Transplantacija matičnih stanica
Neuromodulacija kroz sučelja moždanog stroja
Sve su ove tehnike u početnoj fazi i doživjet će stalna poboljšanja tijekom godina koje dolaze. Zamislivo je da će jednom usavršeni naizgled zdravi ljudi moći ušetati u kliniku, napraviti im skeniranje mozga, dobiti očitanje koji točno dijelovi njihovog mozga imaju ispod optimalne razine i odlučiti povećati te razine kroz jednu ili više različitih gore spomenute tehnike.
Do sada su dostupni alati za razumijevanje i dijagnosticiranje većine bolesti bili krajnje neadekvatni, a nedostajalo je sredstava za ambiciozna istraživanja. Međutim, danas se više novca ulaže u takva istraživanja i više ljudi radi na njihovom rješavanju nego ikad. U sljedećem desetljeću dobit ćemo nevjerojatne nove alate koji će nam pomoći u razumijevanju. Projekti koji najviše obećavaju dolaze iz Europski projekt ljudskog mozga a Američka inicijativa mozga koji pokušavaju učiniti za mozak ono što je projekt ljudskog genoma učinio za naše razumijevanje genoma. Ako bude uspješno, istraživačima će dati uvid bez presedana u to kako se umovi spajaju. Osim toga, došlo je do ogromnog porasta financiranja projekata privatnih institucija poput Googleove Calico laboratorijije Paul Allen institut za znanost o mozgu, Inicijativa Chana Zuckerbergaje Zuckermenov institut za um, mozak i ponašanje, Institut Gladstoneje Američka federacija za istraživanje starenja, Institut Buck, Scripps i Značenje, da spomenemo samo neke, da ne spomenemo sav novi posao koji se obavlja na sveučilištima i u profitnim tvrtkama diljem svijeta.
