Quantumrun

KREDIT ZA SLIKU: Quantumrun

Treća industrijska revolucija koja izaziva izbijanje deflacije: Budućnost ekonomije P2

David Tal, izdavač, futurist
@DavidTalWrites
LinkedIn

Sre, 09 - 16:2020

Za razliku od onoga u šta bi naši 24-satni kanali vijesti željeli da vjerujemo, živimo u najsigurnijem, najbogatijem i najmirnijem vremenu u ljudskoj istoriji. Naša kolektivna domišljatost je omogućila čovječanstvu da okonča široko rasprostranjenu glad, bolesti i siromaštvo. Još bolje, zahvaljujući širokom spektru inovacija koje su trenutno u pripremi, naš životni standard će postati još jeftiniji i znatno bogatiji.

Pa ipak, zašto se, uprkos svom ovom napretku, naša ekonomija osjeća krhkijom nego ikad? Zašto se stvarni prihodi smanjuju sa svakom narednom decenijom? I zašto su milenijumske i stogodišnje generacije toliko zabrinute za svoje izglede dok se hvataju u odraslu dobu? I kao što je navedeno u prethodnom poglavlju, zašto globalna podjela bogatstva tako izmiče kontroli?

Ne postoji nijedan odgovor na ova pitanja. Umjesto toga, postoji skup trendova koji se preklapaju, a glavni među njima je da se čovječanstvo bori kroz sve veće bolove prilagođavanja trećoj industrijskoj revoluciji.

Razumijevanje treće industrijske revolucije

Treća industrijska revolucija je trend u nastajanju koji je nedavno popularizirao američki ekonomski i društveni teoretičar, Jeremy Rifkin. Kako objašnjava, svaka industrijska revolucija dogodila se kada su se pojavile tri specifične inovacije koje su zajedno iznova osmislile ekonomiju dana. Ove tri inovacije uvijek uključuju revolucionarna otkrića u komunikacijama (za koordinaciju ekonomske aktivnosti), transportu (za efikasnije kretanje ekonomskih dobara) i energiji (za pokretanje ekonomske aktivnosti). Na primjer:

Prva industrijska revolucija u 19. veku definisana je pronalaskom telegrafa, lokomotiva (vozova) i uglja;
Druga industrijska revolucija početkom 20. stoljeća definirana je pronalaskom telefona, vozila s unutrašnjim sagorijevanjem i jeftine nafte;
Konačno, treća industrijska revolucija, koja je počela oko 90-ih, ali je zaista počela da se ubrzava nakon 2010. godine, uključuje pronalazak interneta, automatizovanog transporta i logistike i obnovljive energije.

Hajde da nakratko pogledamo svaki od ovih elemenata i njihov pojedinačni uticaj na širu ekonomiju, prije nego otkrijemo efekat promjene ekonomije koji će zajedno stvoriti.

Kompjuteri i internet nagovještavaju bauk deflacije

Elektronika. Softver. Web development. Ove teme detaljno istražujemo u našem budućnost kompjutera i budućnost interneta serije, ali zarad naše rasprave, evo nekoliko varalica:

(1) Stalni napredak vođen Murovim zakonom omogućava da se broj tranzistora, po kvadratnom inču, na integrisanim kolima otprilike udvostruči svake godine. Ovo omogućava da se svi oblici elektronike minijaturiziraju i postanu moćniji svake godine.

(2) Ova minijaturizacija će uskoro dovesti do eksplozivnog rasta Internet of Things (IoT) do sredine 2020-ih koji će vidjeti skoro mikroskopske kompjutere ili senzore ugrađene u svaki proizvod koji kupimo. Ovo će dovesti do "pametnih" proizvoda koji će stalno biti povezani na web, omogućavajući ljudima, gradovima i vladama da efikasnije nadgledaju, kontroliraju i poboljšavaju način na koji koristimo i komuniciramo s fizičkim stvarima oko nas.

(3) Svi ovi senzori ugrađeni u sve ove pametne proizvode stvorit će dnevnu brdo velikih podataka kojima će biti gotovo nemoguće upravljati ako ne zbog porasta kvantni računari. Srećom, do sredine do kraja 2020-ih, funkcionalni kvantni kompjuteri će obradu opscenih količina podataka učiniti dječjom igrom.

(4) Ali kvantna obrada velikih podataka je korisna samo ako možemo da shvatimo i ove podatke, tu dolazi veštačka inteligencija (AI, ili ono što neki radije nazivaju naprednim algoritmima mašinskog učenja). Ovi sistemi veštačke inteligencije će raditi zajedno sa ljudima da bi se shvatilo sve nove podatke koje generiše IoT i omogućilo donosiocima odluka u svim industrijama i svim nivoima vlasti da donose odluke na osnovu informacija.

(5) Konačno, sve gore navedene tačke će biti uvećane samo za rast interneta sebe. Trenutno manje od polovine svijeta ima pristup internetu. Do sredine 2020-ih, više od 80 posto svijeta će dobiti pristup internetu. To znači da će se internet revolucija u kojoj je razvijeni svijet uživao posljednje dvije decenije proširiti na cijelo čovječanstvo.

U redu, sada kada smo uhvaćeni, možda mislite da svi ovi razvoji zvuče kao dobre stvari. Uglavnom, bili biste u pravu. Razvoj kompjutera i interneta poboljšao je individualni kvalitet života svakog pojedinca kojeg su dotakli. Ali pogledajmo šire.

Zahvaljujući internetu, današnji kupci su informisaniji nego ikada prije. Mogućnost čitanja recenzija i upoređivanja cijena na mreži izazvala je nemilosrdan pritisak da se smanje cijene svih B2B i B2C transakcija. Štaviše, današnji kupci ne moraju da kupuju lokalno; oni mogu dobiti najbolje ponude od bilo kojeg dobavljača povezanog na web, bilo u SAD-u, EU, Kini, bilo gdje.

Sve u svemu, internet je djelovao kao blaga deflaciona sila koja je izravnala divlje promjene između inflacije i deflacije koje su bile uobičajene tokom većeg dijela 1900-ih. Drugim riječima, ratovi cijena putem interneta i povećana konkurencija glavni su faktori koji su do sada skoro dvije decenije održavali inflaciju stabilnom i niskom.

Opet, niske stope inflacije nisu nužno loša stvar u bliskoj budućnosti jer omogućavaju prosječnoj osobi da nastavi priuštiti životne potrebe. Problem je u tome što kako se ove tehnologije razvijaju i rastu, tako će biti i njihovi deflatorni efekti (o čemu ćemo kasnije govoriti).

Solar dostiže prekretnicu

Rast solarna energija je cunami koji će zahvatiti svijet do 2022. Kao što je navedeno u našem budućnost energetike serija, solarna energija bi trebala postati jeftinija od uglja (bez subvencija) do 2022. godine, širom svijeta.

Ovo je istorijska prekretnica jer u trenutku kada se to dogodi, više neće imati ekonomskog smisla dalje ulagati u izvore energije zasnovane na ugljiku kao što su ugalj, nafta ili prirodni plin za električnu energiju. Solar će tada dominirati svim investicijama u novu energetsku infrastrukturu na globalnom nivou, pored drugi oblici obnovljivih izvora energije koji ostvaruju slično značajno smanjenje troškova.

(Da bismo izbjegli bilo kakve ljutite komentare, da, sigurna nuklearna energija, fuzija i torij su zamjenski izvori energije koji također mogu imati značajan utjecaj na naša energetska tržišta. Ali ako se ovi izvori energije razviju, najranije će doći na scenu do kasnih 2020-ih, ustupajući veliku prednost solarnoj.)

Sada dolazi ekonomski uticaj. Slično kao što su elektronika i internet omogućili deflatorni efekat, rast obnovljivih izvora će imati dugoročni deflatorni efekat na globalne cijene električne energije nakon 2025.

Razmotrite ovo: 1977. godine trošak jednog vata solarne struje iznosila je 76 dolara. Do 2016. taj trošak smanjio do 0.45 dolara. I za razliku od elektrana na bazi ugljika koje zahtijevaju skupe inpute (ugalj, plin, nafta), solarne instalacije prikupljaju svoju energiju od sunca besplatno, čineći dodatne granične troškove solarne energije gotovo nule nakon što se uračunaju troškovi instalacije. Kada dodate Zbog toga što na godišnjoj osnovi solarne instalacije postaju jeftinije i efikasnost solarnih panela se poboljšava, na kraju ćemo ući u svijet bogat energijom u kojem struja postaje jeftina.

Za prosječnu osobu ovo je odlična vijest. Mnogo niži računi za komunalije i (posebno ako živite u kineskom gradu) čišći, prozračniji zrak. Ali za investitore na energetskim tržištima ovo vjerovatno nije najbolja vijest. A za one zemlje čiji prihodi zavise od izvoza prirodnih resursa poput uglja i nafte, ovaj prelazak na solarnu energiju može predstavljati katastrofu za njihove nacionalne ekonomije i društvenu stabilnost.

Električni, samovozeći automobili za revoluciju u transportu i ubijanje tržišta nafte

Vjerovatno ste sve o njima čitali u medijima proteklih nekoliko godina, a nadamo se i u našim budućnost transporta takođe serija: električna vozila (EV) i autonomna vozila (AV). Razgovaraćemo o njima zajedno, jer na sreću, obe inovacije će dostići svoje prelomne tačke otprilike u isto vreme.

Do 2020-22, većina proizvođača automobila predviđa da će njihovi AV-ovi postati dovoljno napredni da voze autonomno, bez potrebe za licenciranim vozačem za volanom. Naravno, javno prihvatanje AV-a, kao i zakoni koji dozvoljavaju njihovu slobodnu vladavinu na našim putevima, vjerovatno će odgoditi široku upotrebu AV-a do 2027.-2030. u većini zemalja. Bez obzira koliko to traje, eventualni dolazak AV-a na naše puteve je neizbježan.

Isto tako, do 2022. godine, proizvođači automobila (poput Tesle) predviđaju da će električna vozila konačno dostići paritet cijena sa tradicionalnim vozilima s motorima s unutarnjim izgaranjem, bez subvencija. I baš kao i solarna, tehnologija koja stoji iza EV će se samo poboljšati, što znači da će električna vozila postepeno postajati jeftinija od vozila s unutrašnjim sagorijevanjem svake godine nakon pariteta cijena. Kako ovaj trend bude napredovao, kupci koji su svjesni cijene odlučit će se za masovnu kupovinu električnih vozila, što će izazvati krajnji pad vozila s unutarnjim izgaranjem sa tržišta u roku od dvije decenije ili manje.

Opet, za prosječnog potrošača, ovo je odlična vijest. Oni kupuju progresivno jeftinija vozila, koja su i ekološki prihvatljiva, imaju daleko niže troškove održavanja i napajaju se električnom energijom koja će (kao što smo gore saznali) progresivno postati jeftina. A do 2030., većina potrošača će se u potpunosti odustati od kupovine skupih vozila i umjesto toga uskočiti u taksi uslugu nalik Uberu čiji će ih EV bez vozača voziti okolo za peni po kilometar.

Nedostatak je, međutim, gubitak stotina miliona poslova vezanih za automobilski sektor (detaljno objašnjeno u našoj seriji o budućnosti transporta), blago smanjenje tržišta kredita jer će sve manje ljudi uzimati kredite za kupovinu automobila, i još jedan deflaciona sila na širim tržištima jer autonomni EV kamioni dramatično smanjuju troškove dostave, čime dodatno smanjuju troškove svega što kupujemo.

Automatizacija je novi outsourcing

Roboti i AI, postali su bauk generacije milenijuma koji prijeti da će oko polovine današnjih poslova učiniti zastarjelim do 2040. Automatizaciju detaljno istražujemo u našem budućnost rada serije, a za ovu seriju, cijelo sljedeće poglavlje posvećujemo toj temi.

Ali za sada, glavna stvar koju treba imati na umu je da baš kao što su MP3 i Napster osakatili muzičku industriju tako što su sveli troškove kopiranja i distribucije muzike na nulu, automatizacija će postepeno učiniti isto za većinu fizičkih dobara i digitalnih usluga. Automatizacijom sve većeg dela fabrike, proizvođači će postepeno smanjivati granične troškove svakog proizvoda koji naprave.

(Napomena: Marginalni trošak se odnosi na trošak proizvodnje dodatne robe ili usluge nakon što proizvođač ili pružatelj usluga apsorbira sve fiksne troškove.)

Iz tog razloga, ponovo ćemo naglasiti da će automatizacija biti neto korist za potrošače, s obzirom da roboti koji proizvode svu našu robu i uzgajaju svu našu hranu mogu samo još više smanjiti troškove svega. Ali kao što se moglo pretpostaviti, nisu sve ruže.

Kako obilje može dovesti do ekonomske depresije

Internet izaziva bijesnu konkurenciju i brutalne ratove za smanjenje cijena. Solar ubija naše račune za komunalije. EV i AV smanjuju troškove transporta. Automatizacija čini sve naše proizvode spremnim za Dollar Store. Ovo su samo neki od tehnoloških napretka koji ne samo da postaju stvarnost, već su u zavjeri da značajno smanje troškove života za svakog muškarca, ženu i dijete na planeti. Za našu vrstu, ovo će predstavljati naš postepeni pomak ka eri izobilja, pravednijoj eri u kojoj će svi narodi svijeta konačno moći uživati u jednako bogatom načinu života.

Problem je što da bi naša moderna ekonomija funkcionisala kako treba, zavisi od određenog nivoa inflacije. U međuvremenu, kao što je nagovešteno ranije, ove inovacije koje spuštaju marginalne troškove našeg svakodnevnog života na nulu, po definiciji su deflacione sile. Zajedno, ove inovacije će postepeno gurnuti naše ekonomije u stanje stagnacije, a zatim i deflacije. A ako se ništa drastično ne preduzme, intervenišemo, mogli bismo završiti u dugotrajnoj recesiji ili depresiji.

(Za one ne-ekonomske štrebere vani, deflacija je loša jer, iako čini stvari jeftinijim, isto tako isušuje potražnju za potrošnjom i investicijama. Zašto kupovati taj auto sada ako znate da će biti jeftiniji sljedeći mjesec ili iduće godine? Zašto investirati na dionicama danas ako znate da će sutra ponovo pasti. Što duže ljudi očekuju da deflacija traje, što više gomilaju svoj novac, što manje kupuju, to će više preduzeća trebati da likvidiraju robu i otpuštaju ljude, i tako dalje recesijska rupa.)

Vlade će, naravno, pokušati da iskoriste svoje standardne ekonomske alate da se suprotstave ovoj deflaciji—posebno, korišćenje ultra niskih kamatnih stopa ili čak negativnih kamatnih stopa. Problem je u tome što, iako ove politike imaju pozitivne kratkoročne efekte na potrošnju, korištenje niskih kamata u dužem vremenskom periodu može na kraju uzrokovati toksične efekte, paradoksalno vodeći privredu nazad u recesijski ciklus. Zašto?

Jer, na primjer, niske kamate ugrožavaju postojanje banaka. Niske kamatne stope otežavaju bankama ostvarivanje profita na kreditnim uslugama koje nude. Niži profit znači da će neke banke postati sklonije riziku i ograničiti iznos kredita koje daju, što zauzvrat smanjuje potrošnju potrošača i ukupna poslovna ulaganja. Suprotno tome, niske kamatne stope mogu takođe potaknuti odabrane banke da se upuste u rizične i nezakonite poslovne transakcije kako bi nadoknadile izgubljenu dobit od uobičajenih aktivnosti kreditiranja banaka potrošača.

Isto tako, produžene niske kamatne stope dovode do čega Forbesov Panos Mourdoukoutas naziva "zaustavljenom" potražnjom. Da bismo razumjeli šta ovaj izraz znači, trebamo se prisjetiti da je cijela svrha niskih kamatnih stopa da ohrabre ljude da danas kupuju velike karte, umjesto da ostave navedene kupovine za sutra kada očekuju da će kamatne stope ponovo porasti. Međutim, kada se niske kamatne stope koriste u dužem vremenskom periodu, one mogu dovesti do opšte ekonomske slabosti – „spuštene“ potražnje – gde su svi već nagomilali svoje dugove da bi kupili skupe stvari koje su planirali da kupe, ostavljajući trgovce na malo da se pitaju kome će prodavati u budućnosti. Drugim riječima, produžene kamatne stope na kraju kradu prodaju iz budućnosti, potencijalno vraćajući privredu u teritoriju recesije.

Ironija ove treće industrijske revolucije trebala bi vas sada pogoditi. U procesu da sve bude u izobilju, da troškovi života budu pristupačniji za mase, ovo obećanje tehnologije, sve nas to može dovesti do naše ekonomske propasti.

Naravno, previše sam dramatičan. Postoji mnogo više faktora koji će uticati na našu buduću ekonomiju i na pozitivan i na negativan način. U narednih nekoliko poglavlja ove serije to će biti sasvim jasno.

(Za neke čitaoce može doći do zabune oko toga da li ulazimo u treću ili četvrtu industrijsku revoluciju. Zabuna postoji zbog nedavne popularizacije termina 'četvrta industrijska revolucija' tokom konferencije Svjetskog ekonomskog foruma 2016. godine. Međutim, postoji mnogi su kritičari koji se aktivno protive argumentima WEF-a koji stoje iza stvaranja ovog termina, a Quantumrun je među njima. Bez obzira na to, mi smo se povezali sa WEF-ovim stavom u vezi sa četvrtom industrijskom revolucijom u linkovima izvora ispod.)