AI startup 'vikarious' uzbuđuje elitu iz Silicijumske doline – Ali da li je sve to hype?

Startup s umjetnom inteligencijom, Vicarious, u posljednje vrijeme privlači veliku pažnju, a nije sasvim jasno zašto. Mnogi velikani iz Silicijumske doline otvaraju svoje lične džepove i izdvajaju velike novce kao podršku istraživanju kompanije. Njihova web stranica hvali se nedavnim prilivom sredstava od poznatih ličnosti kao što su izvršni direktor Amazona Jeff Bezos, suosnivač Yahooa Jerry Yang, suosnivač Skypea Janus Friis, osnivač Facebooka Mark Zuckerberg i... Ashton Kutcher. Zaista se ne zna kuda ide sav taj novac. AI je vrlo tajnovita i zaštitna oblast tehnološkog razvoja u posljednje vrijeme, ali javna debata o dolasku i korištenju dugo očekivane AI u stvarnom svijetu je sve samo ne prigušena. Vicarious je bio pomalo mračni konj na tehnološkoj sceni.

Iako je bilo puno buke o kompaniji, posebno otkako su njihovi računari provalili “CAPTCHA” prošle jeseni, uspjeli su ostati neuhvatljivi i misteriozni igrač. Na primjer, ne daju svoju adresu iz straha od korporativne špijunaže, a čak i posjeta njihovoj web stranici ostavit će vas zbunjenima o tome šta zapravo rade. Sve ovo teško dobiti još uvijek dovodi investitore u redove. Glavni projekat Vicariousa je izgradnja neuronske mreže sposobne da replicira dio ljudskog mozga koji kontroliše vid, kretanje tijela i jezik.

Suosnivač Scott Phoenix rekao je da kompanija pokušava "napraviti kompjuter koji razmišlja kao osoba, osim što ne mora da jede ili spava". Fokus kompanije Vicarious do sada je bio na vizuelnom prepoznavanju objekata: prvo sa fotografijama, zatim sa video zapisima, zatim sa drugim aspektima ljudske inteligencije i učenja. Suosnivač Dileep George, prethodno vodeći istraživač u Numenti, naglašava analizu obrade perceptivnih podataka u radu kompanije. Plan je da se na kraju stvori mašina koja može naučiti da "razmišlja" kroz niz efikasnih i nenadziranih algoritama. Naravno, ovo je prilično izbezumilo ljude.

Godinama je mogućnost da AI postane dio stvarnog života odmah privlačila holivudske reference. Pored straha da će ljudski poslovi biti izgubljeni zbog robota, ljudi su istinski zabrinuti da neće proći mnogo vremena prije nego što se nađemo u situaciji koja nije drugačija od onih predstavljenih u Matrixu. Suosnivač Tesla Motorsa i PayPal-a Elon Musk, također investitor, izrazio je zabrinutost zbog AI u nedavnom intervjuu za CNBC.

„Volim samo da pratim šta se dešava sa veštačkom inteligencijom“, rekao je Musk. “Mislim da tu postoji potencijalno opasan ishod. Bilo je filmova o tome, znate, poput Terminatora. Ima zastrašujućih ishoda. I treba da pokušamo da budemo sigurni da su rezultati dobri, a ne loši.”

Stephen Hawking je ubacio svoja dva centa, u suštini potvrdivši naš strah da bismo se trebali bojati. Njegovi nedavni komentari u The Independent dovela je do medijske pomame, što je izazvalo naslove poput Huffington Posta „Stephen Hawking se boji umjetne inteligencije“ i MSNBC-jevog briljantnog „Vještačka inteligencija bi mogla da okonča čovečanstvo!“ Hawkingovi komentari bili su znatno manje apokaliptični, i predstavljali su razumno upozorenje: „Uspjeh u stvaranju AI bi bio najveći događaj u ljudskoj istoriji.

Nažalost, može biti i posljednje, osim ako ne naučimo kako izbjeći rizike. Dugoročni uticaj veštačke inteligencije zavisi od toga da li se ona uopšte može kontrolisati.” Ovo pitanje “kontrole” je izvuklo mnoge aktiviste za prava robota, koji su se zalagali za slobodu robota, govoreći da bi pokušaj “kontrole” ovih mislećih bića bio okrutan i predstavljao oblik ropstva, te da moramo dozvoliti roboti budu slobodni i žive svoj život punim potencijalom (Da, ovi aktivisti postoje.)

Treba riješiti mnoge labave krajeve prije nego što se ljudi zanesu. Kao prvo, Vicarious ne stvara ligu robota koji će imati osjećaje, misli i ličnosti ili želju da ustanu protiv ljudi koji su ih napravili i zavladaju svijetom. Jedva razumiju šale. Do sada je bilo gotovo nemoguće naučiti kompjutere nečemu što bi ličilo na osjećaj za ulicu, ljudsku "smislenost" i ljudske suptilnosti.

Na primjer, projekat sa Stanforda pod nazivom „Deeply Moving“, koji je trebao tumačiti filmske kritike i dati filmovima palac gore ili palac dolje, bio je potpuno nesposoban da pročita sarkazam ili ironiju. Na kraju, Vicarious ne govori o simulaciji ljudskog iskustva. Opšta izjava da će Vicariousovi računari „razmišljati“ kao ljudi prilično je nejasna. Moramo smisliti još jednu riječ za “misliti” u ovom kontekstu. Govorimo o kompjuterima koji mogu učiti kroz prepoznavanje – barem za sada.

Šta to znači? Vrste razvoja kojima realno idemo imaju praktičnije i primjenjivije karakteristike kao što su prepoznavanje lica, samovozeći automobili, medicinska dijagnoza, prijevod teksta (uostalom, mogli bismo koristiti nešto bolje od Google translatea) i tehnološka hibridizacija. Glupo u svemu ovome je ništa od toga nije novo. Tehnološki guru i predsjednik Društva za umjetnu opću inteligenciju, dr. Ben Goertzel ističe u njegov blog, „Ako ste odabrali druge probleme kao što je da budete glasnik na biciklu na prepunoj njujorškoj ulici, da napišete novinski članak o novonastaloj situaciji, da naučite novi jezik na osnovu iskustva iz stvarnog svijeta ili da identifikujete najsmislenije ljudske događaje među svim interakcije između ljudi u velikoj prepunoj prostoriji, tada biste otkrili da današnje statističke metode [mašinskog učenja] nisu toliko korisne.”

Postoje samo određene stvari koje mašine još ne razumiju, i neke stvari koje se ne mogu u potpunosti obuhvatiti algoritmom. Vidimo neku vrstu hypea koji se kotrljao snježne grudve za koji se pokazalo, barem do sada, da je uglavnom foliranje. Ali sama hype može biti opasna. Kao Facebookov direktor istraživanja AI i osnivački direktor NYU Centra za nauku o podacima, Yann LeCun je javno objavio njegovu Google+ stranicu: „Hype je opasan za AI. Hype je ubio AI četiri puta u posljednjih pet decenija. AI hype mora biti zaustavljen.”

Kada je Vicarious prošle jeseni razbio CAPTCHA, LeCun je bio skeptičan prema medijskom ludilu, ukazujući na nekoliko vrlo važnih stvarnosti: „1. Razbijanje CAPTCHA nije zanimljiv zadatak, osim ako niste spamer; 2. Lako je tvrditi da je uspjeh na skupu podataka koji ste sami pripremili.” Dalje je savjetovao tehnološke novinare: “Molim vas, nemojte vjerovati nejasnim tvrdnjama startupa AI osim ako ne daju vrhunske rezultate na široko prihvaćenim mjerilima”, i kaže da se čuvajte fensi ili nejasnog žargona kao što je “softver za strojno učenje zasnovan na računski principi ljudskog mozga” ili “rekurzivna kortikalna mreža”.

Po LeCunovim standardima, prepoznavanje objekata i slika je daleko impresivniji korak u razvoju AI. Ima više povjerenja u rad grupa kao što je Deep Mind, koje imaju dobre rezultate u prestižnim publikacijama i tehnološkom razvoju, te odličan tim naučnika i inženjera koji rade za njih. "Možda je Google preplatio za Deep Mind", kaže LeCun, "ali su dobili dobar dio pametnih ljudi s novcem. Iako se nešto od onoga što Deep Mind radi drži u tajnosti, oni objavljuju radove na velikim konferencijama." LeCunovo mišljenje o Vicariousu je sasvim drugačije: „Vicarious je sve dim i ogledala,” kaže on. „Ljudi nemaju iskustva (ili ako je imaju, to je evidencija o navijanju i neisporučivanju).

Nikada nisu dali nikakav doprinos AI, mašinskom učenju ili kompjuterskom vidu. Nema informacija o metodama i algoritmima koje koriste. I nema rezultata na standardnim skupovima podataka koji bi mogli pomoći zajednici da procijeni kvalitet njihovih metoda. Sve je to hype. Postoji mnogo startupa za AI/dubinsko učenje koji rade zanimljive stvari (uglavnom primjene metoda nedavno razvijenih u akademskim krugovima). Začuđujuće mi je da Vicarious privlači toliko pažnje (i novca) ničim osim divljim nepotkrijepljenim tvrdnjama.”

Možda je podsjećanje na pseudokultne duhovne pokrete ono što uključuje slavne ličnosti. Zbog toga cijela stvar izgleda pomalo šaljivo ili barem djelomično fantastično. Mislim, koliko ozbiljno možete shvatiti operaciju koja uključuje Ashtona Kutchera i oko milion referenci Terminatora? U prošlosti je mnogo medijskog izvještavanja bilo s velikim entuzijazmom, štampa je možda bila previše uzbuđena što je koristila riječi kao što su „biološki inspirirani procesor“ i „kvantno računanje“.

Ali ovaj put, hype-mašina malo više nerado automatski prelazi u brzinu. Kako je Gary Marcus nedavno istakao u The New Yorker, mnoge od ovih priča su „u najboljem slučaju zbunjene“, zapravo ne otkrivaju ništa novo i ponavljaju informacije o tehnologiji koju već imamo i koristimo. I ove stvari su se dešavale decenijama. Samo pogledajte perceptron i možete dobiti ideju koliko je ovaj tehnički voz zapravo zarđao. Ipak, bogati ljudi uskaču u voz s novcem i ne čini se da će on uskoro stati.