Reinženjering izricanja kazni, zatvaranja i rehabilitacije: Budućnost prava P4

Naš zatvorski sistem je pokvaren. U većem dijelu svijeta, zatvori redovno krše osnovna ljudska prava, dok razvijene zemlje više zatvaraju zatvorenike nego što ih reformiraju.

U Sjedinjenim Državama, neuspjeh zatvorskog sistema je vjerovatno najvidljiviji. Prema brojkama, SAD zatvara 25 posto svjetske zatvoreničke populacije – to je 760 zatvorenika na 100,000 stanovnika (2012) u poređenju sa Brazilom na 242 ili Njemačkom sa 90. S obzirom na to da SAD imaju najveću zatvorsku populaciju na svijetu, njihova buduća evolucija ima ogroman utjecaj na to kako ostatak svijeta razmišlja o upravljanju kriminalcima. Zbog toga je američki sistem fokus ovog poglavlja.

Međutim, promjena koja je potrebna da naš sistem zatvora bude djelotvorniji i humaniji neće se dogoditi iznutra – niz vanjskih sila će se pobrinuti za to. 

Trendovi koji utiču na promjene u zatvorskom sistemu

Reforma zatvora decenijama je bila aktuelno političko pitanje. Tradicionalno, nijedan političar ne želi izgledati slab na kriminal, a malo njih u javnosti mnogo razmišlja o dobrobiti kriminalaca. 

U SAD-u, 1980-ih godina bilježi se početak „rata protiv droge“ koji je pratio oštre kaznene politike, posebno obaveznog zatvora. Direktan rezultat ovih politika bila je eksplozija u zatvorskoj populaciji sa ispod 300,000 1970. (otprilike 100 zatvorenika na 100,000) na 1.5 miliona do 2010. (preko 700 zatvorenika na 100,000)—i ne zaboravimo četiri miliona paroa

Kao što se i očekivalo, većina onih koji su strpani u zatvore bili su prestupnici droga, odnosno zavisnici i niskorazredni dileri droge. Nažalost, većina ovih prestupnika dolazila je iz siromašnijih naselja, dodajući na taj način rasnu diskriminaciju i klasni rat već kontroverznoj primjeni zatvaranja. Ove nuspojave, pored niza novonastalih društvenih i tehnoloških trendova, dovode do širokog, dvostranačkog pokreta ka sveobuhvatnoj reformi krivičnog pravosuđa. Glavni trendovi koji vode ovu promjenu uključuju: 

Prenatrpanost. SAD nemaju dovoljno zatvora da bi humano smjestili svoju ukupnu populaciju zatvorenika, a Federalni zavod za zatvore izvještava o prosječnoj stopi prekomjernog kapaciteta od otprilike 36 posto. Prema sadašnjem sistemu, izgradnja, održavanje i zapošljavanje većeg broja zatvora kako bi se adekvatno smjestilo dalje povećanje zatvorske populacije predstavlja ozbiljan pritisak na državne budžete.

Posijedila populacija zatvorenika. Zatvori polako postaju najveći pružaoci njege starijih građana u SAD-u, s tim da se broj zatvorenika starijih od 55 skoro učetvorostručio između 1995. i 2010. Do 2030. godine, najmanje trećina svih zatvorenika u SAD-u će biti stariji građani kojima će biti potreban viši nivo medicinske i medicinske sestre nego što se trenutno pruža u većini zatvora. U prosjeku, briga o starijim zatvorenicima može koštati između dva do četiri puta više nego što trenutno košta zatvaranje osobe u 20-im ili 30-im godinama.

Briga za mentalno oboljele. Slično kao što je gore navedeno, zatvori polako postaju najveći pružaoci usluga njege u SAD-u za osobe sa ozbiljnim mentalnim bolestima. Od ukidanja sredstava i zatvaranja većine državnih ustanova za mentalno zdravlje u 1970-ovima, velika populacija ljudi sa problemima mentalnog zdravlja ostala je bez sistema podrške potrebnog za brigu o sebi. Nažalost, veliki broj ekstremnijih slučajeva našao se u sistemu krivičnog pravosuđa gdje su čamili bez odgovarajućih tretmana mentalnog zdravlja koji su im potrebni.

Prekoračenja u zdravstvu. Povećano nasilje uzrokovano prenaseljenošću, pomiješano sa rastućom potrebom za brigom o mentalno bolesnim i starijim zatvorenicima, znači da računi za zdravstvenu zaštitu u većini zatvora rastu iz godine u godinu.

Kronično visok recidivizam. S obzirom na nedostatak edukacije i programa resocijalizacije u zatvorima, nedostatak podrške nakon puštanja na slobodu, kao i prepreke tradicionalnom zapošljavanju bivših osuđenika, stopa recidiva je hronično visoka (više od 50 posto) što dovodi do okretanja vrata ljudi koji ulaze, a zatim ponovo ulaze u zatvorski sistem. To čini smanjenje populacije zatvorenika gotovo nemogućim.

Buduća ekonomska recesija. Kao što je detaljno razmotreno u našoj Budućnost rada serije, posebno u naredne dvije decenije, doživjet će niz redovnijih recesijskih ciklusa zbog automatizacije ljudskog rada pomoću naprednih mašina i umjetne inteligencije (AI). To će dovesti do smanjenja srednje klase i smanjenja poreske osnovice koju oni stvaraju – faktor koji će uticati na buduće finansiranje pravosudnog sistema. 

trošak. Sve gore navedene tačke zajedno vode ka sistemu zatvaranja koji košta oko 40-46 milijardi dolara godišnje samo u SAD (pod pretpostavkom da je po zatvoreniku trošak od 30,000 dolara). Bez značajne promjene, ova brojka će značajno porasti do 2030. godine.

Konzervativna promena. S obzirom na rastuće trenutno i predviđeno finansijsko opterećenje zatvorskog sistema na državni i savezni budžet, konzervativci koji su obično 'strogi prema kriminalu' počinju da razvijaju svoje stavove o obaveznom kažnjavanju i zatvaranju. Ova promjena će na kraju olakšati zakonima o reformi pravosuđa da osiguraju dovoljno dvostranačkih glasova za usvajanje zakona. 

Promjena percepcije javnosti o upotrebi droga. Podrška ovoj ideološkoj promjeni je podrška šire javnosti za smanjenje kazni za krivična djela povezana s drogom. Konkretno, postoji manji javni apetit za kriminaliziranje ovisnosti, kao i široka podrška dekriminalizaciji droga poput marihuane. 

Rastući aktivizam protiv rasizma. S obzirom na uspon pokreta Black Lives Matter i trenutnu kulturnu dominaciju političke korektnosti i socijalne pravde, političari osjećaju sve veći pritisak javnosti da reformišu zakone koji nesrazmjerno ciljaju i kriminaliziraju siromašne, manjine i druge marginalizirane članove društva.

Nova tehnologija. Različite nove tehnologije počinju da ulaze na zatvorsko tržište sa obećanjem da će značajno smanjiti troškove vođenja zatvora i podrške zatvorenicima nakon puštanja na slobodu. Više o ovim inovacijama kasnije.

Racionalizacija kazne

Ekonomski, kulturni i tehnološki trendovi koji se javljaju u našem sistemu krivičnog pravosuđa polako razvijaju pristup koji naše vlade imaju prema izricanju kazni, zatvaranju i rehabilitaciji. Počevši od izricanja kazne, ovi trendovi će na kraju:

• Smanjiti obavezne minimalne kazne i dati sudijama veću kontrolu nad dužinom zatvorske kazne;
• Neka kolege procijene obrasce odmjeravanja kazni kako bi im pomogli da riješe pristrasnosti koje mogu nesrazmjerno strože kazniti ljude u zavisnosti od njihove rase, etničke pripadnosti ili ekonomske klase;
• Omogućiti sudijama više alternativa za kaznu zatvora, posebno za starije građane i mentalno bolesne;
• Smanjiti odabrana krivična djela na prekršaje, posebno za krivična djela povezana s drogom;
• Smanjenje ili odricanje od obveznica za optužene sa niskim primanjima;
• Poboljšati način na koji se kazneni dosijei zapečaćuju ili brišu kako bi se pomoglo bivšim prestupnicima da nađu posao i reintegriraju se u društvo;

U međuvremenu, do ranih 2030-ih, sudije će početi koristiti analitiku zasnovanu na podacima za provođenje izricanje kazne zasnovane na dokazima. Ovaj novi oblik odmjeravanja kazne koristi kompjutere za pregled ranijeg kriminalnog dosijea optuženog, njegovu radnu istoriju, socio-ekonomske osobine, čak i njihove odgovore na psihografsku anketu, sve kako bi se predvidjelo njihov rizik od činjenja budućih zločina. Ako je rizik od ponavljanja krivičnog dela okrivljenog mali, onda se sudija podstiče da im izrekne blagu kaznu; ako je njihov rizik visok, onda će optuženi vjerovatno dobiti strožu kaznu od uobičajene. U cjelini, to daje sudijama veću slobodu da primjenjuju odgovorno kažnjavanje osuđenih zločinaca.

Na političkom nivou, društveni pritisci protiv rata protiv droge će na kraju dovesti do pune dekriminalizacije marihuane do kasnih 2020-ih, kao i masovnih pomilovanja hiljada ljudi koji su trenutno zatvoreni zbog njenog posjedovanja. Kako bi se dodatno smanjila cijena prenaseljenosti zatvora, hiljadama nenasilnih zatvorenika bit će ponuđena pomilovanja i prijevremeni uvjetni otpust. Konačno, zakonodavci će započeti proces racionalizacija pravnog sistema smanjiti broj pisanih zakona od posebnog interesa u knjigama i smanjiti ukupan broj kršenja zakona koja zahtijevaju kaznu zatvora. 

Distribuirani sudski i pravni sistem

Kako bi se smanjio pritisak na sistem krivičnih sudova, izricanje prekršajnih kazni, krivičnih djela niskog stepena i odabranih oblika poslovnih i porodičnih predmeta biće decentralizirano na manje sudove u zajednici. Rana suđenja na ovim sudovima imaju pokazalo se uspješnim, što je dovelo do smanjenja broja recidiva za 10 posto i smanjenja broja prestupnika koji su poslani u zatvor za 35 posto. 

Ovi brojevi su postignuti tako što su se ovi sudovi uklopili u zajednicu. Njihove sudije aktivno rade na preusmjeravanju primjene zatvorske kazne tako što optužene pristaju na boravak u rehabilitaciji ili centru za mentalno zdravlje, obavljaju sate javnih usluga—i, u nekim slučajevima, nose elektronsku oznaku umjesto formalnog sistema uslovnog otpusta koji prati njihovo boravište i upozorava ih da ne rade određene aktivnosti ili da se fizički ne nalaze na određenim lokacijama. Sa ovom strukturom, počinioci mogu da održe svoje porodične veze, izbegnu finansijski osakaćeni krivični dosije i izbegnu stvaranje odnosa sa kriminalnim uticajima koji bi bili uobičajeni u zatvorskom okruženju. 

Sve u svemu, ovi sudovi u zajednici dovode do boljih rezultata za zajednice kojima služe i dramatično smanjuju troškove primjene zakona na lokalnom nivou. 

Ponovno zamišljanje zatvora izvan kaveza

Današnji zatvori rade efikasan posao u zatvaranju hiljada zatvorenika – problem je u tome što ne rade ništa drugo. Njihov dizajn ne radi na reformisanju zatvorenika, niti radi na njihovom očuvanju; a zatvorenicima sa mentalnim bolestima ovi zatvori pogoršavaju, a ne poboljšavaju uslove. Srećom, isti trendovi koji trenutno rade na reformi krivičnih kazni također počinju reformirati naš zatvorski sistem. 

Do kasnih 2030-ih, zatvori će skoro završiti svoju tranziciju iz brutalnih, preskupih kaveza u rehabilitacione centre koji takođe uključuju pritvorske jedinice. Cilj ovih centara će biti rad sa zatvorenicima kako bi razumjeli i uklonili njihovu motivaciju da učestvuju u kriminalnom ponašanju, dok će im pomoći da se ponovo povežu sa vanjskim svijetom na produktivan i pozitivan način kroz programe edukacije i obuke. Kako će ovi budući zatvori izgledati i raditi u stvarnosti može se podijeliti na četiri ključne tačke:

Dizajn zatvora. Istraživanja su pokazala da ljudi koji žive u depresivnom okruženju i okruženjima visokog stresa češće pokazuju loše ponašanje. Ovakvi uslovi bi većina ljudi opisala moderne zatvore i bili bi u pravu. Zato postoji rastući trend redizajniranja zatvora kako bi više ličili na primamljiv fakultetski kampus. 

Koncept firme, KMD Architects, predviđa pritvorski centar (primjer jedan i dva) koji se sastoji od tri zgrade razdvojene po stepenu bezbednosti, tj. zatvorska zgrada je jedna maksimalno obezbeđena, zatvor dva umerenog obezbeđenja, a jedna minimalnog obezbeđenja. Zatvorenici se raspoređuju u te odgovarajuće zgrade na osnovu njihovog prethodno procenjenog nivoa opasnosti, kao što je navedeno u izricanju kazne zasnovane na dokazima opisanom iznad. Međutim, na osnovu dobrog ponašanja, zatvorenici iz maksimalne sigurnosti mogu postepeno prelaziti u zgrade/krila umjerene i minimalne sigurnosti gdje bi uživali manje ograničenja i veće slobode, čime bi se podstakla reforma. 

Dizajn ove zatvorske strukture već je korišćen sa velikim uspehom za pritvorske objekte za maloletnike, ali tek treba da se prenese na zatvore za odrasle.

Tehnologija u kavezu. Kako bi upotpunile ove promjene dizajna, nove tehnologije će postati široko rasprostranjene u budućim zatvorima koje će ih učiniti sigurnijima i za zatvorenike i za zatvorske čuvare, čime će se smanjiti ukupan stres i nasilje koje je rasprostranjeno unutar naših kaznionica. Na primjer, dok je video nadzor uobičajen u modernim zatvorima, uskoro će se kombinirati s umjetnom inteligencijom koja može automatski otkriti sumnjivo ili nasilno ponašanje i upozoriti tim zatvorskih čuvara koji inače nema dovoljno osoblja na dužnosti. Ostale zatvorske tehnologije koje će vjerovatno postati uobičajene do 2030-ih uključuju:

• RFID narukvice su uređaji za praćenje s kojima neki zatvori trenutno eksperimentišu. Oni omogućavaju zatvorskoj kontrolnoj sobi da u svakom trenutku nadgleda gdje se nalaze zatvorenici, upozoravajući čuvare na neuobičajene koncentracije zatvorenika ili zatvorenika koji ulaze u zabranjena područja. Na kraju, kada se ovi uređaji za praćenje ugrade u zatvorenika, zatvor će također moći daljinski pratiti zdravlje zatvorenika, pa čak i nivo agresije, mjereći otkucaje srca i hormone u krvotoku.
• Jeftini skeneri za cijelo tijelo će biti instalirani u cijelom zatvoru kako bi se bezbednije i efikasnije identifikovale krijumčarene robe na zatvorenicima nego ručnim procesom koji trenutno obavljaju zatvorski čuvari.
• Sobe za telekonferencije omogućit će ljekarima da na daljinu vrše medicinske preglede zatvorenika. To će smanjiti troškove transporta zatvorenika iz zatvora u bolnice s visokim stepenom sigurnosti i omogućit će manjem broju ljekara da opslužuju veći broj zatvorenika kojima je potrebna. Ove prostorije mogu omogućiti i redovnije sastanke sa radnicima mentalnog zdravlja i pravne pomoći.
• Ometači mobilnih telefona će ograničiti mogućnost zatvorenika, koji ilegalno dobiju pristup mobilnim telefonima, da upućuju vanjske pozive da zastraše svjedoke ili daju komande članovima bande.
• Zemaljske i zračne patrolne bespilotne letjelice koristit će se za nadzor zajedničkih prostorija i blokova ćelija. Naoružani sa višestrukim pištoljima, oni će se također koristiti za brzo i daljinsko onesposobljavanje zatvorenika koji sudjeluju u nasilju s drugim zatvorenicima ili stražarima.
• Pomoćnik s umjetnom inteligencijom nalik Siri/virtuelni zatvorski čuvar bit će dodijeljen svakom zatvoreniku i dostupan preko mikrofona i zvučnika u svakoj zatvorskoj ćeliji i RFID narukvice. AI će obavijestiti zatvorenika o ažuriranju statusa u zatvoru, omogućiti zatvorenicima da slušaju ili verbalno pišu e-poruke porodici, omogućiti zatvoreniku da prima vijesti i postavlja osnovne internetske upite. U međuvremenu, AI će voditi detaljnu evidenciju o postupcima zatvorenika i napretku rehabilitacije za kasniji pregled od strane odbora za uslovni otpust.

Dinamička sigurnost. Trenutno, većina zatvora radi koristeći statički sigurnosni model koji dizajnira okruženje koje sprječava da se loše namjere zatvorenika pretvore u nasilne radnje. U ovim zatvorima, zatvorenici su pod nadzorom, kontrolirani, zatvoreni u kaveze i ograničeni u količini interakcije koju mogu imati s drugim zatvorenicima i sa čuvarima.

U dinamičnom sigurnosnom okruženju, naglasak je na direktnom sprječavanju tih loših namjera. To uključuje podsticanje ljudskog kontakta sa drugim zatvorenicima u zajedničkim prostorijama i ohrabrivanje zatvorskih čuvara da izgrade prijateljske odnose sa zatvorenicima. Ovo također uključuje dobro dizajnirane zajedničke prostorije i ćelije koje više podsjećaju na spavaonice nego na kaveze. Broj sigurnosnih kamera je ograničen i zatvorenicima se daje veće povjerenje da se kreću bez pratnje stražara. Sukobi između zatvorenika se rano identifikuju i rješavaju usmeno uz pomoć stručnjaka za medijaciju.

Dok se ovaj dinamički sigurnosni stil trenutno koristi sa veliki uspjeh u norveškom kaznenom sistemu, njegova implementacija će vjerovatno biti ograničena na zatvore slabije sigurnosti u ostatku Evrope i Sjeverne Amerike.

rehabilitacija. Najvažniji element budućih zatvora biće programi njihove rehabilitacije. Baš kao što se škole danas rangiraju i finansiraju na osnovu njihove sposobnosti da izbace učenike koji ispunjavaju propisani nivo obrazovanja, zatvori će biti na sličan način rangirani i finansirani na osnovu njihove sposobnosti da smanje stope recidivizma.

Zatvori će imati cijelo krilo posvećeno terapiji zatvorenika, obrazovanju i vještinama, kao i službama za zapošljavanje koje pomažu zatvorenicima da osiguraju dom i posao nakon puštanja na slobodu i nastavljaju podržavati njihovo zapošljavanje godinama nakon (produženje službe uslovnog otpusta ). Cilj je učiniti zatvorenike tržišnim na tržištu rada do trenutka kada budu pušteni na slobodu, tako da imaju održivu alternativu kriminalu da se izdržavaju.

Zatvorske alternative

Ranije smo razgovarali o preusmjeravanju starijih i mentalno oboljelih osuđenika u specijalizirane popravne centre gdje bi mogli dobiti njegu i specijaliziranu rehabilitaciju koja im je potrebna ekonomičnije nego u prosječnom zatvoru. Međutim, nova istraživanja o tome kako mozak radi otkrivaju potpuno nove potencijalne alternative tradicionalnom zatvaranju.

Na primjer, studije koje su istraživale mozak ljudi s istorijom kriminala u poređenju sa opštom javnošću otkrile su jasne razlike koje mogu objasniti sklonost asocijalnom i kriminalnom ponašanju. Kada se ova nauka usavrši, mogu postati moguće opcije izvan tradicionalnog zatvaranja, kao što su genska terapija i specijalizirane operacije na mozgu – cilj je izliječiti bilo kakvo oštećenje mozga ili izliječiti bilo koju genetsku komponentu kriminaliteta zatvorenika koja bi mogla dovesti do njihove reintegracije u društvo. Do kasnih 2030-ih, postepeno će postati moguće "izliječiti" dio zatvorske populacije ovim vrstama procedura, otvarajući vrata za prijevremeni uslovni otpust ili momentalno puštanje na slobodu.

Dalje u budućnosti, 2060-ih, biće moguće prebaciti mozak zatvorenika u virtuelni svijet nalik Matrixu, dok je njihovo fizičko tijelo ograničeno na hibernaciju. U ovom virtuelnom svetu, zatvorenici će zauzimati virtuelni zatvor bez ikakvog straha od nasilja drugih zatvorenika. Što je još zanimljivije, zatvorenici u ovom okruženju mogu promijeniti percepciju kako bi vjerovali da su proveli godine u zatvoru gdje je u stvarnosti prošlo samo nekoliko dana. Ova tehnologija bi omogućila vekovima duge rečenice — temu koju ćemo pokriti u sledećem poglavlju. 

Budućnost izricanja kazni i zatvaranja ide ka nekim zaista pozitivnim promjenama. Nažalost, za ovaj napredak će trebati decenije da se ostvare, jer mnoge zemlje u razvoju i autoritarne zemlje vjerovatno neće imati resurse ili interes za sprovođenje ovih reformi.

Ove promjene, međutim, nisu ništa u poređenju sa pravnim presedanima koje će buduće tehnologije i kulturološke promjene unijeti u javnu sferu. Pročitajte više u sljedećem poglavlju ove serije.

Serija o budućnosti prava

Trendovi koji će preoblikovati modernu advokatsku firmu: Budućnost prava P1

Uređaji za čitanje misli za okončanje pogrešnih osuda: Budućnost zakona P2    

Automatsko suđenje kriminalcima: Budućnost prava P3  

Spisak budućih pravnih presedana koje će suditi sutrašnji sudovi: Budućnost prava P5