Militarizirati ili razoružati? Reforma policije za 21. stoljeće: Budućnost policije P1

Bilo da se radi o suočavanju sa sve sofisticiranijim kriminalnim organizacijama, zaštiti od jezivih terorističkih napada ili jednostavno o prekidanju svađe između bračnog para, biti policajac težak je, stresan i opasan posao. Srećom, buduće tehnologije mogle bi posao učiniti sigurnijim i za policajce i za ljude koje uhite.

Zapravo, policijska profesija u cjelini prelazi na naglasak na prevenciju kriminala više nego na hvatanje i kažnjavanje kriminalaca. Nažalost, ovaj će prijelaz biti daleko postupniji nego što bi većina željela zbog budućih svjetskih događaja i novih trendova. Nigdje ovaj sukob nije očitiji nego u javnoj raspravi o tome trebaju li se policajci razoružati ili militarizirati.

Rasvjetljavanje policijske brutalnosti

Neka bude Trayvon Martin, Michael Brown i Eric Garner u SAD-u, Iguala 43 iz Meksika, ili čak Mohamed Bouazizi u Tunisu, progon i nasilje nad manjinama i siromašnima od strane policije nikada prije nije doseglo vrhunac javne svijesti kakav vidimo danas. No, dok ova izloženost može ostaviti dojam da policija postaje stroža u svom postupanju s građanima, stvarnost je da sveprisutnost moderne tehnologije (osobito pametnih telefona) samo baca svjetlo na zajednički problem koji se prije skrivao u sjeni. 

Ulazimo u potpuno novi svijet 'prikrivanja'. Dok policijske snage diljem svijeta pojačavaju svoju tehnologiju nadzora kako bi nadzirale svaki metar javnog prostora, građani koriste svoje pametne telefone kako bi nadzirali policiju i kako se ponašaju na ulicama. Na primjer, organizacija koja sebe naziva Policijska straža trenutno patrolira gradskim ulicama diljem SAD-a kako bi snimao policajce dok komuniciraju s građanima i uhićuju. 

Uspon kamera na tijelu

Zbog ove reakcije javnosti, lokalne, državne i savezne vlade ulažu više sredstava u reformu i jačanje svojih policijskih snaga iz potrebe da se vrati povjerenje javnosti, održi mir i ograniče široki društveni nemiri. Što se tiče povećanja, policajci diljem razvijenog svijeta opremljeni su kamerama koje se nose na tijelu.

To su minijaturne kamere koje časnici nose na prsima, ugrađene u kape ili čak ugrađene u sunčane naočale (poput Google Glassa). Osmišljeni su za snimanje interakcije policijskog službenika s javnošću u svakom trenutku. Iako je još nov na tržištu, istraživačke studije su otkrile da nošenje ovih kamera za tijelo izaziva povećanu razinu 'samosvijesti' koja ograničava i potencijalno sprječava neprihvatljivu upotrebu sile. 

Zapravo, tijekom dvanaestomjesečnog eksperimenta u Rialtu u Kaliforniji, gdje su policajci nosili kamere na tijelu, uporaba sile od strane policajaca pala je za 59 posto, a prijave protiv policajaca pale su za 87 posto u usporedbi s brojkama iz prethodne godine.

Dugoročno gledano, prednosti ove tehnologije će doći do izražaja, što će konačno dovesti do globalnog prihvaćanja policijskih odjela.

Iz perspektive prosječnog građanina, koristi će se postupno otkrivati ​​u njihovoj interakciji s policijom. Na primjer, kamere na tijelu s vremenom će utjecati na policijske supkulture, preoblikujući norme protiv upotrebe sile ili nasilja. Štoviše, kako nedolično ponašanje više ne može proći neotkriveno, kultura šutnje, instinkt 'nemoj cinkariti' između policajaca će početi blijedjeti. Javnost će s vremenom ponovno steći povjerenje u policiju, povjerenje koje je izgubila tijekom uspona ere pametnih telefona. 

U međuvremenu, policija će također cijeniti ovu tehnologiju zbog načina na koji ih štiti od onih kojima služe. Na primjer:

• Svijest građana o tome da policija nosi kamere na tijelu također djeluje na ograničavanje količine uznemiravanja i nasilja koje im usmjerava.
• Snimke se mogu koristiti na sudovima kao učinkovito sredstvo kaznenog progona, slično postojećim kamerama s instrumentima u policijskim automobilima.
• Snimke kamere na tijelu mogu zaštititi službenika od proturječnih ili montiranih video snimaka koje je snimio pristrani građanin.
• Studija Rialto otkrila je da je svaki dolar potrošen na tehnologiju kamera za tijelo uštedio oko četiri dolara na javnim tužbama.

Međutim, usprkos svim svojim prednostima, ova tehnologija također ima priličan udio nedostataka. Kao prvo, mnoge milijarde dodatnih dolara poreznih obveznika poteći će u pohranjivanje goleme količine snimaka/podataka tjelesnih kamera koji se svakodnevno prikupljaju. Zatim dolazi trošak održavanja tih sustava za pohranu. Zatim dolazi trošak licenciranja ovih uređaja s kamerama i softvera na kojem rade. U konačnici, javnost će platiti veliku premiju za poboljšani rad policije koji će ove kamere proizvesti.

U međuvremenu, postoje brojna pravna pitanja koja okružuju tjelesne kamere koje će zakonodavci morati riješiti. Na primjer:

• Ako dokazi snimljeni kamerom na tijelu postanu norma u sudnicama, što će se dogoditi u onim slučajevima kada policajac zaboravi uključiti kameru ili ona ne radi ispravno? Hoće li optužbe protiv optuženika biti odbačene automatski? Velike su šanse da će se u prvim danima kamere na tijelu često uključiti u prikladno vrijeme, a ne tijekom cijelog incidenta uhićenja, štiteći tako policiju i potencijalno inkriminirajući građane. Međutim, pritisak javnosti i tehnološke inovacije s vremenom će vidjeti trend prema kamerama koje su uvijek uključene, emitiraju video snimke s policajca čim oblače uniformu.
• Što je sa zabrinutošću za građanske slobode zbog povećanja broja snimaka kamera koje se snimaju ne samo od kriminalaca, već i od građana koji poštuju zakon.
• Bi li prosječnom službeniku njegova povećana količina video zapisa mogla smanjiti prosječnu duljinu karijere ili napredovanje u karijeri, budući da će stalno praćenje na poslu neizbježno dovesti do toga da njihovi nadređeni dokumentiraju stalne prekršaje na radnom mjestu (zamislite da vas šef neprestano hvata svaki put kad ste provjerili svoj Facebook dok ste bili u uredu)?
• Konačno, hoće li se očevici manje javljati ako znaju da će se njihovi razgovori snimati?

Svi ovi nedostaci na kraju će se riješiti napretkom u tehnologiji i pročišćenim politikama oko upotrebe kamera na tijelu, ali samo ovisnost o tehnologiji neće biti jedini način na koji reformiramo naše policijske službe.

Ponovno naglašena taktika deeskalacije

Dok kamera na tijelu i javni pritisak rastu na policajce, policijski odjeli i akademije počet će udvostručiti taktike deeskalacije u osnovnoj obuci. Cilj je obučiti policajce da steknu bolje razumijevanje psihologije, uz napredne tehnike pregovaranja kako bi se ograničile šanse za nasilne susrete na ulicama. Paradoksalno, dio ove obuke također će uključivati ​​vojnu obuku kako bi se policajci osjećali manje paničareno i sretno tijekom incidenata uhićenja koji mogu postati nasilni.

No, uz ova ulaganja u obuku, policijske uprave će također više ulagati u odnose u zajednici. Izgradnjom odnosa među utjecajnim osobama u zajednici, stvaranjem duboke mreže doušnika, pa čak i sudjelovanjem ili financiranjem događaja u zajednici, službenici će spriječiti više zločina nego i postupno će se na njih gledati kao na dobrodošle članove visokorizičnih zajednica, a ne kao na vanjske prijetnje.

Popunjavanje praznine privatnim zaštitarskim snagama

Jedan od alata koje će lokalne i državne vlasti koristiti za povećanje javne sigurnosti je proširena uporaba privatne zaštite. Jamčevine i lovci na ucjene redovito se koriste u brojnim zemljama kao pomoć policiji u pronalaženju i uhićenju bjegunaca. A u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu građani se mogu obučavati da postanu posebni čuvari mira (SCOP); ti pojedinci rangirani su nešto više od zaštitara jer se sve više koriste za patroliranje korporativnim kampusima, četvrtima i muzejima prema potrebi. Ovi SCOP-ovi igrat će sve važniju ulogu s obzirom na sve manje proračune s kojima će se neke policijske uprave suočiti u nadolazećim godinama zbog trendova poput ruralnog bijega (ljudi napuštaju gradove u gradove) i automatiziranih vozila (nema više prihoda od prometnih kazni).

Na donjem kraju totemskog stupa, uporaba zaštitara nastavit će rasti, osobito u vremenima i u regijama u kojima prožimaju ekonomske nevolje. Industrija sigurnosnih usluga već je narasla 3.1 posto tijekom posljednjih pet godina (od 2011.), a rast će se vjerojatno nastaviti barem u 2030-ima. Međutim, jedna loša strana za ljudske zaštitare je ta da će sredinom 2020-ih biti obilježena ugradnja naprednih sigurnosnih alarma i sustava daljinskog nadzora, da ne spominjemo Doctor Who, roboti zaštitari koji liče na Daleka.

Trendovi koji riskiraju nasilnu budućnost

U našem Budućnost zločina serije, raspravljamo o tome kako će se društvo sredinom stoljeća osloboditi krađe, teških droga i većine organiziranog kriminala. Međutim, u bliskoj budućnosti, naš bi svijet mogao zapravo vidjeti priljev nasilnog kriminala zbog niza međusobno povezanih razloga. 

Kao prvo, kao što je navedeno u našem Budućnost rada serije, ulazimo u eru automatizacije u kojoj će roboti i umjetna inteligencija (AI) zauzimati oko polovicu današnjih (2016.) poslova. Dok će se razvijene zemlje prilagoditi kronično visokim stopama nezaposlenosti uvođenjem a osnovni dohodak, manje nacije koje si ne mogu priuštiti mrežu socijalne sigurnosti ove vrste suočit će se s nizom društvenih sukoba, od prosvjeda, preko sindikalnih štrajkova, do masovne pljačke, vojnih udara, radova.

Ovu stopu nezaposlenosti potaknutu automatizacijom samo će pogoršati eksplozivni rast svjetske populacije. Kao što je navedeno u našem Budućnost ljudske populacije serije, svjetska populacija bi trebala narasti na devet milijardi do 2040. Ako automatizacija ukine potrebu za vanjskim poslovima u proizvodnji, da ne spominjemo smanjenje raspona tradicionalnih plavih i bijelih ovratnika, kako će se ovo rastuće stanovništvo uzdržavati? Regije poput Afrike, Bliskog istoka i većeg dijela Azije najviše će osjetiti ovaj pritisak s obzirom na to da te regije predstavljaju glavninu budućeg rasta svjetskog stanovništva.

Sve skupa, veliki broj nezaposlenih mladih ljudi (osobito muškaraca), koji nemaju puno posla i koji traže smisao u svojim životima, postat će podložni utjecaju revolucionarnih ili vjerskih pokreta. Ti pokreti mogu biti relativno benigni i pozitivni, poput Black Lives Matter, ili mogu biti krvavi i okrutni, poput ISIS-a. S obzirom na noviju povijest, potonje se čini vjerojatnijim. Nažalost, dogodi li se niz terorističkih događaja učestalo tijekom duljeg razdoblja - kao što se najizrazitije dogodilo diljem Europe tijekom 2015. - tada ćemo vidjeti kako javnost zahtijeva da njihove policijske i obavještajne snage postanu oštrije u svom poslu.

Militarizacija naših policajaca

Policijske uprave diljem razvijenog svijeta se militariziraju. Ovo nije nužno novi trend; u posljednja su dva desetljeća policijske uprave dobivale s popustom ili besplatno višak opreme od svojih nacionalnih vojski. Ali to nije uvijek bio slučaj. U SAD-u je, na primjer, Posse Comitatus Act osigurao da američka vojska bude odvojena od domaćih policijskih snaga, zakon koji je bio na snazi ​​između 1878. i 1981. Ipak, od zakona Reaganove administracije koji su oštri protiv kriminala, rat na droge, terora, a sada i rata protiv ilegalnih imigranata, uzastopne administracije potpuno su istrošile ovaj čin.

To je neka vrsta misije, gdje je policija polako počela usvajati vojnu opremu, vojna vozila i vojnu obuku, posebno policijske SWAT timove. Iz perspektive građanskih sloboda, ovaj razvoj se smatra duboko zabrinjavajućim korakom prema policijskoj državi. U međuvremenu, iz perspektive policijskih odjela, oni dobivaju besplatnu opremu tijekom razdoblja stezanja proračuna; suočavaju se sa sve sofisticiranijim kriminalnim organizacijama; i od njih se očekuje da štite javnost od nepredvidivih stranih i domaćih terorista s namjerom korištenja oružja velike snage i eksploziva.

Ovaj trend je proširenje vojno-industrijskog kompleksa ili čak uspostava policijsko-industrijskog kompleksa. To je sustav koji će se vjerojatno širiti postupno, ali brže u gradovima s visokim kriminalom (npr. Chicago) i u regijama koje su napadnute teroristima (npr. Europa). Nažalost, u eri u kojoj male grupe i pojedinci mogu dobiti pristup, i motivirani su koristiti, oružje velike snage i eksplozive za masovne civilne žrtve, malo je vjerojatno da će javnost djelovati protiv ovog trenda s pritiskom potrebnim da ga preokrene .

Zbog toga ćemo, s jedne strane, vidjeti kako naše policijske snage primjenjuju nove tehnologije i taktike kako bi ponovno naglasile svoju ulogu zaštitnika mira, dok će se s druge strane elementi unutar njihovih odjela nastaviti militarizirati u nastojanju da zaštititi od sutrašnjih ekstremističkih prijetnji.

Naravno, priča o budućnosti policije ovdje ne završava. Zapravo, policijsko-industrijski kompleks proteže se daleko izvan upotrebe vojne opreme. U sljedećem poglavlju ove serije istražit ćemo rastuću državu nadzora koju policija i sigurnosne agencije razvijaju kako bi nas sve zaštitile i nadzirale.

Budućnost policijskih serija

Automatizirani rad policije unutar države nadzora: Budućnost rada policije P2

AI policija uništava cyber podzemlje: Budućnost policije P3

Predviđanje zločina prije nego što se dogode: budućnost policije P4