Izborni kolegijum: Ima li šanse za budućnost?

Američki predsjednički izbori održavaju se svake četiri godine. Problemi koje javnost ima sa Izbornim kolegijumom predstavljaju mnogo više – on može uticati na izlaznost birača, povjerenje birača u vladu i vjeru birača u budućnost njihove zemlje. 

Amerika je vekovima koristila izborni sistem kao metod za biranje svog predsednika, pa zašto je u poslednje vreme tolika gužva protiv ovog poznatog sistema? Donald Trump je već osigurao predsjednički mandat za naredne četiri godine, ali je došlo do iznenadne galame osporavanja sistema koji ga je izabrao, kao i drugih predsjedničkih kandidata u prošlosti. Zašto američki birači beskrajno pričaju o tome da se oslobode Izbornog koledža koji on koristi i da li će taj prkos moći provesti promjenu za predstojeće izbore?

Sljedeći predsjednički izbori će se održati tek u novembru 2020. Ovo je relativno dugo vrijeme za građane i političare koji se bore za ukidanje izbornog kolegijuma. Napori i koraci koje zabrinuti birači čine da se pobune protiv ove politike počinju sada i nastavit će utjecati na politički svijet do sljedećih izbora 2020. i kasnije.

Kako radi elektorski kolegijum

U izbornom kolegijumu, svaka država ima svoju sopstveni broj elektorskih glasova, koja je određena veličinom stanovništva države. Uz to, male države, na primjer, Havaji sa 4 elektorska glasa, imaju znatno manje glasova od država s ogromnom populacijom, kao što je Kalifornija sa 55 glasova.

Prije izlaska na birališta, birače ili izborne predstavnike bira svaka stranka. Kada birači izađu na birališta, oni biraju kandidata za kojeg žele da birači glasaju u ime njihove države.

Sama složenost ovog sistema dovoljna je da odvrati birače da ga vatreno podrže. Teško je shvatiti, a za mnoge je biračima još teže da prihvate da oni nisu ti koji direktno glasaju za svoje kandidate. 

Osjećaji ugnjetavanja

Kada natpisi na travnjaku i ono što se čuje na TV-u podstiču građane da glasaju, ovi birači su uslovljeni da poveruju da su njihove vrednosti važne i anketama je potrebno njihovo mišljenje da bi doneli odluku o kandidatu. Kako birači biraju koga će podržati, nadaju se da će navedeni kandidat moći ispuniti njihove političke želje i pomoći da se njihove nade za budućnost ostvare. 

Kada Izborni kolegijum smatra da je pobjednik kandidat koji nije dobio većinu glasova građana, birači smatraju da su njihovi glasovi poništeni i smatraju da je izborni kolegijum nepoželjan način izbora predsjednika. Birači su skloni osjećaju da predsjednika određuju unutrašnji mehanizmi Izbornog kolegijuma, a ne popularna mišljenja samih angažiranih birača.

Sporni ishod predsjedničkih izbora u novembru 2016. odražava ovaj obrazac. Uprkos tome što je Donald Tramp dobio 631,000 glasova manje od Klintonovegodine, uspio je osigurati mjesto predsjednika, jer je dobio većinu elektorskih glasova. 

Prethodne pojave

Novembar 2016. nisu bili prvi američki izbori na kojima novoizabrani predsjednik nije prikupio većinu i elektorskih i glasova građana. Desilo se to tri puta tokom 1800-ih, ali nedavno, u novembru 2000. godine, takođe su bili sporni izbori kada je Džordž V. Buš obezbedio izbore sa više elektorskih glasova, ali je njegov protivnik, Al Gore, pobedio na izborima.

Za mnoge glasače, izbori u novembru 2016. godine bili su ponavljanje istorije, jer nisu preduzete mere da se spreči da se ponovi ono što se dogodilo na izborima u Buš-Goru. Mnogi su se počeli osjećati nemoćno u svojoj sposobnosti da glasaju i skeptični u pogledu toga da li njihovi glasovi imaju značajan utjecaj na doprinos donošenju predsjedničke odluke. Umjesto toga, ovaj ishod je podstakao javnost da razmisli o novoj strategiji za glasanje o budućim predsjednicima. 

Mnogi Amerikanci su sada željni da uvedu trajniju promjenu u načinu na koji zemlja daje svoje glasove za predsjednika, smanjujući vjerovatnoću da se to ponovi u budućnosti. Iako nijedna revizija nije uspjela biti usvojena i praktikovana, birači pokazuju upornost u zalaganju za promjene prije sljedećih predsjedničkih izbora 2020. godine.

Izazovi sistemu

Izborni kolegijum postoji još od Ustavne konvencije. Pošto je sistem uspostavljen u okviru ustavnog amandmana, trebalo bi donijeti još jedan amandman kako bi se promijenio ili ukinuo izborni kolegijum. Donošenje, izmjena ili poništavanje amandmana može biti naporan proces, jer se oslanja na saradnju predsjednika i Kongresa.

Članovi Kongresa su već pokušali da predvode promjenu u sistemu glasanja. Predstavnik Steve Cohen (D-TN) pozvao je da je narodno glasanje jači način da se osigura da pojedinci imaju zagarantovani pojedinačni glasovi koji će ih predstavljati, pozivajući da “Elektorski kolegijum je zastarjeli sistem koji je uspostavljen kako bi spriječio građane da direktno biraju predsjednika naše nacije, ali je taj pojam suprotan našem razumijevanju demokratije”,.

Senatorica Barbara Boxer (D-CA) čak je predložila zakon koji će se boriti za glasanje naroda kako bi se utvrdili izborni rezultati preko Izbornog koledža, napominjući da "ovo je jedina kancelarija u zemlji u kojoj možete dobiti više glasova, a ipak izgubiti predsjedništvo. Izborni kolegijum je zastarjeli, nedemokratski sistem koji ne odražava naše moderno društvo i treba ga odmah promijeniti."

Slično se osjećaju i birači. Anketa na sajtu gallup.com pokazuje kako bi 6 od 10 Amerikanaca preferiralo glasanje naroda u odnosu na Electoral College. Provedeno 2013. godine, ovo istraživanje bilježi javno mnijenje samo godinu dana nakon predsjedničkih izbora 2012. godine. 

Političari i birači se angažuju ubrzo nakon izbora i nakon toga iznose svoja mišljenja u oči javnosti.

Neki su se čak okrenuli internetu kako bi prikupili podršku, kreirajući onlajn peticije koje će se distribuirati od osobe do osobe, s elektronskim potpisom koji predstavlja podršku pojedinca. Trenutno na MoveOn.org postoje peticije sa blizu 550,000 potpisa, u kojima autor peticije Michael Baer navodi da je njihova svrha  “Izmijeniti ustav da se ukine Izborni kolegijum. Održati predsjedničke izbore na osnovu narodnih glasova”. Postoji još jedna peticija na DailyKos.com sa blizu 800,000 ljudi koji podržavaju glasanje naroda koji je odlučujući faktor.

Mogući efekti 

Dok neki smatraju da Izborni kolegijum podriva snagu glasanja naroda, postoje i druge neadekvatnosti unutar ovog sistema koje doprinose njegovoj nepopularnosti. 

Ovo su bili prvi izbori na kojima sam ispunio dob za glasanje. Oduvijek sam znao šta je izborni kolegijum, ali pošto nikada ranije nisam glasao, još nisam imao čvrst stav za ili protiv. 

Glasao sam kasno navečer, jedini put kada je većina drugih zauzetih studenata također mogla izaći na birališta. Čuo sam neke od mojih vršnjaka iza mene u redu kako kažu da smatraju da su njihovi glasovi, u ovom trenutku, jedva važni. Kako naša država New York tradicionalno glasa za demokratskog kandidata, moji kolege su se žalili da su predviđali da će naši glasovi u posljednjem trenutku biti minimalni. Cvilili su da je većina glasova Njujorka do sada data, a pošto Izborni koledž ograničava svaku državu na njen unapred određeni broj elektorskih glasova, bilo je prekasno u noć da naši glasovi doprinesu ili preokrenu rezultat.

Biračka mjesta u New Yorku bi u tom trenutku i dalje bila otvorena još pola sata, ali istina je – Izborni koledž obezbjeđuje ograničenje za glasače – kada se dobije dovoljno glasova, država odlučuje za koga će glasati njeni birači, a ostatak glasovi koji dolaze su relativno trivijalni. Međutim, birališta ostaju aktivna do ranije određenog vremena, često do 9 sat, što znači da ljudi mogu nastaviti glasati bez obzira da li je država već odredila kojeg kandidata će njeni birači podržati.

Ako ovaj obrazac pogađa male grupe studenata, sigurno utiče i na veće grupe – gradove, gradove i države prepune glasača koji se osjećaju isto. Kada ljudi saznaju da se njihovi glasovi mogu minimalno uzeti u obzir za predsjedničku odluku, oni su uvjetovani da vjeruju da su njihovi glasovi zanemarljivi i obeshrabreni su da glasaju na budućim izborima.